Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky.
Ovo djeluje kao sasvim normalan i logičan i ljudski zahtjev/poziv/uputa/molba...
Imagine all the people,
Living for today.
E, ovdje se stvari već pomalo kompliciraju. Jer, nemamo mi vremena živjeti u ovom trenutku ni u ovom danu. Previše smo zaokupljeni s prošlim danima, prošlim iskustvima, prošlim ljubavima, nakupljenim stresovima od prije. Zato ne dolazi u obzir da živimo u ovom trenutku, u sada . Mi imamo toliko toga bitnijeg. Moramo misliti i o sutra. Strahovati zbog sutra, i prekosutra i zbog bilo koje budućnosti koja nam se u ovom trenutku vrti u glavi. Misli ne prestaju i uglavnom nisu ugodne. Poneke jesu, ali... mnoge nisu. Nemamo vremena za danas ni za ovaj trenutak. Mi imamo važnijeg posla. Zato, oprosti Johne, ne bi išlo... Pucaj dalje.
Imagine there's no countries,
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
And no religion too.
Dakle, sada si već naivan. Kako to misliš da zamislimo da nema zemalja, da nema granica, da nema moje-tvoje zemlje (kao prvo, tada bi carinici ostali bez posla, i već tu ti ideja pada u vodu; a gdje su tek drugi problemi koji bi se javili). I još da se nema zašto ubijati i da se nema zbog čega umrijeti, da nema zastava (?), ni himni (?), ni grbova (?), ni ratova (?), ni domoljublja (?), ni patriotizma (?), ni nacionalizma (?)... Ok, možda bi se bez nekih od tih stvari i moglo, ali... čovječe pa kako se usuđuješ zamišljati svijet bez religije???
Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man.
Zaista, pitam se, kako bi izgledao svijet bez ideje vlasništa, bez iluzije vlasništva. Mi mislimo kako posjedujemo ovo ili ono, komad zemlje, nekretnine, vodu, more pa čak i ljude. Da, mi mislimo da možemo posjedovati i ljude. Mi želimo posjedovati ljude. Postoji u suvremenom društvu ugovor o vlasništvu nad ljudima i taj ugovor se zove bračni ugovor. U njemu sve ljepo stoji, sva prava i obveze.
Mi imamo i papire koji dokazuju da smo vlasnici npr. zemlje. Nije li to malo ludo, da je neki čovjek vlasnik nekog komada zemlje ili čak ogromnog komada zemlje? (U redu, to je široka tema pa će o njoj biti riječi u zasebnom postu).
Pa je, ludo je. Kao što je ludo mnogo toga. Ljudi su ludi. Potpuno ludi. I, na žalost, sve su luđi.
|
