Ono što su prije 40-ak godina (i ne samo tada) bili studenti, sada su srednjoškolci. Studenti su zasluženo izgubili nekadašnji status društvene skupine koja potiče promjene u društvu, koja reagira na nepravde, nelogičnosti, prevare i ostalo, i konkretnim akcijama ih nastoji ispraviti. Studenti su sada ono što su u vrijeme njihovog vrhunca (u smislu društvenog djelovanja) bili njihovi roditelji - mrtva puhala. Najviše što prosječnog studenta danas može zanimati je da brže ili sporije polaže tupave ispite koje ima za položiti i eventualno da uvijek ima najnoviji model mobitela ili neke druge tehnološke novotarije (da ne kažem - pizdarije). Od studenata, dakle, nikakve koristi u smislu u kojem ovdje govorimo.
Tamo gdje su zakazali studenti, otvorio se prazan prostor, kojeg je, srećom, netko ipak ispunio. Ispunila su ga mlađa braća i sestre od ovih koji su ga napustili, izdali - srednjoškolci. I to ne jednom, već nekoliko puta u relativno kratkom periodu.
Ta nova generacija je drukčija. Nosi u sebi nešto novo. Padaju mi na pamet teorije o nekim novim klincima, koji imaju neke zanimljive karakteristike (o kojima nešto više u nekom drugom postu), a zovu ih "indigo djeca" i "kristalna djeca".
Oni ne trpe negativne autoritete. Ne trpe da netko radi budale iz njih. Ne žele se tupo i bez pogovora pokoriti svakoj naredbi i odredbi koju im "oni odozgo" odrede. Oni su inteligentni. Oni su djeca tehnološkog doba. Oni su se rodili s internetom i mobitelom i znaju ga koristiti bolje od svojih roditelja. Oni koriste tu naprednu tehnologiju da bi se povezali i kvalitetnije izrazili ono što ih muči i za što smatraju da nije u redu. Oni imaju petlje izaći na ulicu i nositi transparente tipa "Jebi se Primorac! Piši ti državnu maturu pa ćemo vidjeti da li ćeš ju proći!" Oni ne odustaju. Ljudi u kravatama, iz vlade i raznih vladinih agencija zaduženih za obrazovanje, pomalo počinju drhtati kada čuju kako "nezadovoljni srednjoškolci ponovo izlaze na ulice".
Osobno, volio bih vidjeti da sljedeći korak tih hrabrih, mladih ljudi bude ne samo da traže promjene unutar sustava koji je loš, nego da traže novi sustav. Ne samo da se žale kako programi strukovnih škola nisu usklađeni s gimnazijskim programima, nego da kažu: Mi ne želimo učiti sva ova smeća koja nas tjerate da učimo. Nama to neće koristiti u životu. Mi želimo učiti, ali na drugi način, smisleniji način. Ne želimo sjediti po 6 ili 7 sedam sati dnevno u školskim klupama zato jer zakon tako kaže. Provodimo dnevno u školskim klupama više vremena od naših profesora, koji odrade 3 - 4 školska sata, odrede nam zadaće i zadatke i odu dalje svojim putem, zadovoljni što im je radni dan tako kratak, ali nezadovoljni jer su navodno slabno plaćeni za taj rad (a valjda imaju i premalo privilegija, uz sva ta ferija i druge pizdarije).
Dosta je toga. Ne želimo više biti ovce koje će svaka budala šišati na način koji joj se svidi. Mi priznajemo autoritete, ali samo one smislene. Samo one koji nam žele dobro i od kojih možemo nešto naučiti. Koji nas potiču i aktivno sudjeluju u našem razvoju. Ostale autoritete s gnušanjem odbacujemo. Oni su lažnjaci i neka nam se maknu s puta.
Tko to ima pravo raditi budale iz nas?
Mi imamo pravo reći što mislimo, a ako se naša mišljenja ne budu uvažavala, umjesto u učionicama, vrijeme ćemo provoditi na ulicama, s transparentima u ruci, sve dok nas se ne počne uvažavati kao ravnopravne, kao partnere, a ne kao dječicu koju će "odrasli" oblikovati po svojim zamislima, za svoje potrebe.
Mi ne odustajemo. Protestirat ćemo sve dok ne postignemo poštenije dogovore.
Slobodno nam prijetite s neopravdanim satima i "disciplinskim mjerama".
Mi ne odustajemo...
" Come mothers and fathers
Throughout the land
And don't criticize
What you can't understand
Your sons and your daughters
Are beyond your command
Your old road is
Rapidly agin'.
Please get out of the new one
If you can't land your hand
For the times they are a-changin'." (B.D.)
|
