Jučer sam, igrom slučaja, došao do informacije koliko Ekonomski fakultet Rijeka naplaćuje tiskanje diplome nakon što student položi sve ispite i obrani diplomski rad. Cijena tiskanja je, dakle, 500 (petsto) kuna, brojkom i slovima. U redu, ne treba odmah skakati. Možda postoji neko razumno objašnjenje za tu cifru. Možda se ta diploma tiska na zlatnom papiru. Ili se barem koriste zlatna slova, ako već cijeli papir nije zlatan. Možda se taj papir nosi na blagoslov nekom od kardinala (ili samom papi, tko zna) pa tim činom, eto, cijena raste (ali, što ako je student musliman, budista ili nešto treće; ne, ova zadnja opcija sigurno nije). A možda, samo možda, se radi o klasičnom lopovluku, hvatanju u mutnom, deranju kože studentima i njihovim roditeljima (kad se već može i kad je sve dopušteno i kad nitko previše ne razbija glavu oko toga je li takva cijena u redu ili nije; jer, u tom velikom trenutku kada je ta farsa od faksa već gotova, tko bi još razmišljao i brinuo se da li će vam netko naplatiti komad papira 500 kuna ili možda 5000; nema veze; a dok "nema veze", banda grabi lovu).
Pustimo fikciju i bezuspješnu potragu za nekim logičnim opravdanjem "formiranja" ovakove cijene za jedan komad papira.
Ali, nije to običan komad papira, to vam je diploma, pobunit će se neki. Ali takvi "neki" mene i ne zanimaju. To su ovce i mjesto im je u toru.
Ponovimo - 500 kuna za jedan komad papira!
Ne, to ne mogu progutati samo tako. Znam da je istinito, ali je i žalosno.
Ako se ne varam, određivanje visine takvih pristojbi je autonomna stvar fakulteta. Mislim da nemaju svi fakulteti iste cijene.
To se lako provjeri, ali za ovu priču i nije od neke važnosti.
Dakle, ja bih volio da me osoba (ili osobe) koje su "kreirale" tu cijenu, pogledaju u oči i kažu mi kako su došle do tog "izračuna". A prije toga bih volio znati da li su u trenutku odluke bili prisebni ili pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili jednostavno - ludila.
Jako bih volio da mi netko proba objasniti kako je došao do cifre od 500 kuna za jedan komad papira, pa pisalo na tom papiru "Diploma" ili bilo što drugo.
A znam i to da mi ta osoba (ili osobe) to nikako ne bi mogla objasniti. Za takvu cijenu jednostavno nema nikakvog opravdanja. Nikakvog! Može me jedino pogledat u oči i reći mi: Čuj, ta cijena je takva jer sam ja tako odlučio. Ona je takva jer te volim pljačkati. Takvom sam je odredio jer to mogu. Imam tu ovlast i koristim ju onako kako želim. Ona je takva jer sam ja gazda, a ti si nitko. Ja sam gore, ti si na dnu, u prašini.
A meni da se pruži prilika da popričam s tom osobom (ili osobama), mirne duše bi ju pogledao u oči i rekao:
Slušaj, ovo što radiš je u najmanju ruku bezobrazno. Ne može jedan papir koštati 500 kuna ni u trenucima tvog najvećeg ludila. Jesi ti ovdje zbog studenata ili su studenti zbog tebe? Da li je svrha postojanja fakulteta da studentima i njihovim roditeljima guli kožu ili da im maksimalno ide u susret? Ne bi li i na fakultetu trebalo primjenjivati pravilo slično onom u restoranima, naime - da je student uvijek u pravu. On, naravno, nije uvijek u pravu (kao što ni gost u restoranu nije uvijek u pravu), ali ga ne treba tretirati kao smeće koje služi da bi se iz njega izvlačio novac. Polako, bahati čovječe, spusti se na zemlju iz svojih visokih sfera. Nisi ti bolji od nas. Ovakve gadosti će ti prolaziti još neko vrijeme, ali ne zadugo. Ljudima je već sada puna kape tebe i sličnih, vaših bahaćenja, bezobraznih odluka kojima ih tlačite. Ta masa koju ne poštuješ nije tek tupa masa kojoj ćeš cijediti krv. Ta masa je tempirana bomba koja je na rubu strpljenja. Neće trebati puno da ta bomba eksplodira. Tek iskra će biti dovoljna. A tada, tada će nestati i zadnja mogućnost za ovakvo ponašanje kakvo je za sada još uvijek moguće.
Smij se, bahati čovječe. Slobodno se smij. Meni je tvoj smjeh jadan i patetičan. Meni ti ne predstavljaš ništa. Ja znam koliko si jadan u samome sebi. Za mene si nula.
"... I just want you to know - I can see through your masks!" (B.D.)
|
