izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















10.11.2008., ponedjeljak

Možete li zamisliti život bez daljinskog upravljača?

Ako na pitanje iz naslova odgovorite potvrdno, znajte da vam ne vjerujem. Ne vjerujem vam ni jednog trena (osim u jako jako iznimnim situacijama; ali, tada vi vjerovatno niste čovjek današnjice, nego neka vrsta svemirca ili predstavnik neke druge vrste - sigurno naprednije, jer nemate TV da vas zaglupljuje).

Ako odgovarate sa ne, sa velikim NE, ni-u-kojem-slučaju i slično, tada znam da ste vi "odavde", sa ove planete, iz 21.-og stoljeća, predstavnik stare dobre ljudske vrste koja je debelo zagrezla u svoju glupost i, kako stvari stoje, na pravom je putu da dokrajči i sebe i sve što ju okružuje. (Da je netko prije kakvih parsto godina samo i pomislio da bi čovjek bio u stanju uništiti nešto tako veliko kao što je planet, prijatelji, poznanici, znanci rekli bi mu da ima prebujnu maštu; ali eto, bili bi u krivu).

Vi ste dakle taj, koji bez te famozne plastične stvarčice ne može ni zamisliti svoje dnevno postojanje. Koliko provedete pred televizorom? Dva sata? Tri? Ili ste u onoj najvećoj grupi koja po statistici provede prosječno oko pet sati dnevno buljeći u tu zaglupljujuću kutiju?

Tv program je već godinama loš, ali imam dojam kako danas dostiže vrhunce gluposti i idiotizma. TV kuće kao da se natječu tko će uspjeti ponuditi nešto banalnije i gluplje. I zaista, ne bi bilo lako odrediti pobjednika u toj imaginarnoj utrci. Jer, svi su dobri. Svi se trude i svi uspijevaju. Jedini koji u toj priči ispada gubitnik ste VI, dragi gledaoče.
Buljeći u tu čudnu spravu na komodi u vašoj sobi, po nekoliko sati dnevno, kao prvo - vi postajete sve gluplji (oprostite na izrazu, ali ja s vama moram biti iskren). Tako je, postajete sve gluplji, tuplji, sporije mislite, sporije reagirate na realne životne situacije, a kao najbolje od svega - vi niste ni svjesni procesa u kojeg ste uvučeni.

Mislite da su vlasnici TV kuća osmislili program zbog vašeg zadovoljstva i zabave?
Nemojte biti naivni. Pa znate koji je pokretač današnjeg svijeta. Novac. Dakle, svrha televizije je da ostvari profit, a vi joj služite kao sredstvo za ostvarenje tog cilja. Bez vas, nema im zarade.

Vi mislite kako TV kuće proizvode sav onaj silni "zabavni" i "informativni" program kako bi vama ugodile?
Ma dajte, uozbiljite se. Pa toliko naivni još uvijek ipak niste (ali bit ćete; polako; samo strpljivo provodite po nekoliko sati uz vaše omiljene emisije).

Eto, budući da ste mi simpatični, otkrit ću vam tajnu.
TV kuće žive isključivo od reklama i sponzora (osim velebnog nam HTV-a, koji još uvjek hvata u mutnom i mudro radi po onoj iz Smail-age: "Harač, rajo, harač!"; Eto, dok ide ide.) Dakle, pokretač cijele stvari je hladni kapital. Sponzori su spremni TV kući plaćati reklame ako TV kuća ima gledatelje. Što je više gledatelja, to je više reklama. Što je više reklama, to je veća zarada i za TV kuću i za sponzora. Tj., u cijeloj priči ne gubi nitko - osim vas, dragi gledaoče.
Vas samo muzu, nagovaraju vas da uzmete svoj telefon ili mobitel, da im šaljete skupe poruke. Navlače vas na sve moguće načine da osim što ste im dali svoje vrijeme, da im date i još koju kunu, putem svog mobitela, "iz topline svoga doma". Pa nije li to lijepo? Nismo li napredovali kao vrsta?

A sljedeći dan, nakon što obavite dnevnu dozu ropstva za svog poslodavca, vi sjedate u svoj automobil (kojeg ste kupili na kredit od 7 godina; odlični uvjeti kupnje, vidjeli ste reklamu na televiziji) i jurite do omiljenog vam trgovačkog centra. Grabite velika kolica, okice vam se šire i krećete u pohod. E, tada se cijela priča sa smislom postojanja TV-a zaokružuje.
Koji deterdžent izabrati? Koji voćni jogurt? Koju paštetu? Koje uloške? (eh, ovo zadnje je barem lako)

Ovdje se pokreće vaš nesvjesni mehanizam, koji odabire proizvode i stavlja ih u košaru umjesto vas.
Većinu proizvoda koje ste kupili, nedavno ste vidjeli na vašem TV-u, na reklami. Ti proizvodi su dobri jer, eto, teta iz reklame je rekla da jesu. Ona više uopće ne mora čistiti stan jer je otkrila sredstva koja to rade umjesto nje. Prekrasno.

Neću vas više zadržavati, dragi gledaoče. Čudim se ako ste dogurali i do ovdje sa čitanjem. Znam da žurite. Počinje vaša omiljena emisija.
Do skorog čitanja (možda).
- 06:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #