31.10.2008., petak
Downshifting
Downshifting je neka vrsta pokreta koja u zadnjih nekoliko godina uzima
sve veći zamah u svijetu.
Riječ je izvedena od eng. riječi down - dolje i shift - promjena, što bi u grubom
prijevodu značilo promjena prema dolje.
Radi se zapravo o promjeni stila života. O zasićenošću modernim životom
zasnovanom na divljem kapitalizmu, tretiranju ljudi kao robova, uzaludnom
traženju smisla u potrošnji, potrošnji, potrošnji.
U kratko, downshifter je osoba kojoj je dozlogrdio "moderni" način života,
rad po cijele dane koji nema većeg smisla od dobivanja mjesečne plaće, stalna
strka, "brzi ritam" življenja i sve drugo što dolazi u tom paketu divnog novog svijeta.
Downshifter je osoba koja više ne želi živjeti po diktatu
poludjelog društva, već je odlučila napraviti neke više ili manje drastične promjene.
Prvi cilj downshiftera je raditi manje, kako bi imao više vremena za sebe, obitelj,
hobije, kreativni rad, humanitarni rad ili bilo što drugo što mu se sviđa.
Taj cilj može ostvariti ili promjenom posla ili tako da trenutni posao radi kraće, za manju
plaću.
Downshifter se svjesno odriče podređivanja života zarađivanju i manijakalnom trošenju, kako
bi imao na raspolaganju više vremena za sam život, za kreativnost u bilo kojem smislu.
On ide prema "dolje" po pitanju prihoda kojem teži i prema "gore" po pitanju kvalitete života
kojoj teži. Rukovodi se principom "manje je više".
|
- 06:34 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
28.10.2008., utorak
Ima li nade za izvorni život?
Svijet je poludio.
Ljudi su ludi. Većinom.
Svijet nije poludio prije nekoliko godina, ili desetljeća, ili stoljeća...
Pa čak ni prije nekoliko tisućljeća.
Svijet je počeo luditi davno prije. Ludilo je počelo prije 10 do 15 tisuća
godina. Tada je započeo ljudski "pad". Čovjek je istjeran iz raja. Ili je
sam odlučio otići (svejedno je). Harmonija koja je vladala tisućama godina
(barem tako navode razni autori koji proučavaju to područje), nestala je,
a čovjek je, najprije polako, a onda sve brže i odlučnije, krenuo prema svome
kraju. Svojim ponašanjem, svojim odlukama, svojim načinom života, svojim
hijerarhijama, svojim religijama, svojim paranojama, svojom pohlepom..., naposljetku -
svojim neznanjem, doveo je sebe, a i sve drugo na planeti (i samu planetu), do ruba
propasti.
Većina ljudi je luda. Većina pleše u tom kolu razaranja. Većina je progutala priču
koju joj priča njena kultura, društvo, okolina, mama i tata, tete u vrtiću, profesori,
političari.
Većina ljudi još uvijek spava. Izgledaju kao da su živi, ali nisu živi. Oni hodaju, jedu,
idu na posao, obavljaju ovo i ono. Izgledaju da su živi. Ali nisu.
Tu i tamo pojavi se u nekome neki tračak svijesti. Dogodi se da netko progleda i vidi
kako stvari stoje, koliko štete je napravljeno.
Ako se takva svijest počne buditi u sve većem i većem broju ljudi, tko zna, možda još ipak
ima nade. Možda i nije baš sve izgubljeno. Možda se ponešto može i spasiti.
Možda još ima nade.
Promjena je uvjek moguća.
Vidjet ćemo...
|
- 06:43 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|