ZBOGOM DO PONOVNOG SUSRETA

Zbogom, Eleonora Velika... Žao mi je da je naše poznanstvo i suživot bilo tako kratko.
Nadam se da mi ništa ne zamjeriš, kao ni ja tebi... Mogla si barem još koji mjesec da uštimamo naš zajednički odnos...
Nadam se da napokon uživaš, jer poslije svega, to si i zaslužila.
Drago mi je što sam upoznala tako osebujnu ličnost...


Rastanak

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvore koji istom moru gledaju.

Nema rastanka
Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu

Jure Kaštelan


Oznake: zbogom, Eleonora Velika, odlazak

11.12.2014. u 11:02 | 18 Komentara | Print | # | ^

UTEKLO MI MEĐUVOĆJE

Jabukovo selo je daleko od Mandarininog sela gdje ja obitavam. Nisam znala što bih od muke kad sam vidjela da sam treće-mogućeizabrana za izlet u Međuvoćje, da sam alternativa. A onako, nikad nisam dobila u nijednoj nagradnoj igri. Više sam pristupila iz zabave, uvjerena da me nitko neće niti pogledati. Kad ono, voć i nevjerica.

I kažem ja tako Brulghu, mome suvrućku da imam mogućnost ići i upoznati sve čari Međuvoćja, već i sama znajući
što će mi reći i zbog čega nemogu ići. A onako, nadala sam se veselju i odobravanju.

Kako je poglavarica Mandarininog sela bolesna, Velika Eleonora Kratkovoćna, tako ja imam obvezu ostati i njegovati je.
Moram paziti da popije svaku voćletu, voćitak i sve ono zdravo što ima prefiks -voć
Inače, ta mala patriovoćna sredina kao da je ostala u vremenu kada se još nosila odjeća prati na rijeku, koja je daleko svega tri kilovoća. Ali o svim nelovoćnim zakonima sela drugom prilikom, kad žene dobiju pravo glasati.
Malo je reći koliko sam frustrirana oko toga. Dođe mi da uzmem mandarinu i nekoga poprskam po voćnom licu.

Naime, željela sam upoznati sve njih, alternativce, onu prirodu, Shadowfaxa, Legolasa, Patricka Janea i stričeka Martina i njegovu ženu Maricu rumenih debeljuškastih obraščića koja prodaje svježi domaći sir i koke.

Ali nema veze, sve je to za ljude. Neka sam ja izvučena iz šešira bijelog zeca. Hvala im.

Nadajmo se da će za jedno voćnovrijeme opet doći nešto, možda dosta južnije, pa se opet mogu javiti i zahvaliti na prilici. Tada ću možda moći ići. A za sada se veselim što će drugi alternatvci uživati u međuvoćju, opisati njegove ljepote i napiti se svježeg voćnog zraka.
A sada idem skuhati voćorak Velikoj Eleonori da ne mora mnogo puhati u tanjur.

Oznake: Međuvoćje, Marica, šešir bijelog zeca

02.12.2014. u 09:27 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (3)
Srpanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Siječanj 2024 (2)
Svibanj 2022 (1)
Prosinac 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Hit and Visitor Statistics