Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
29.10.2025., srijeda
Lijep je...
...i tako je to bilo
krenula sam na pulski buvljak
izgubila se u starinama
svaki eksponat je pričao svoju priču
pogled mi se zalijepio za njega
dominirao je nad ostalima
lijep je, prelijep
želim ga imati kod kuće
želim da oživi neki kutak
nisam mu mogla odoljeti
uslikah ga
odjednom se pulskom ulicom
prolomila psovka, trgnuh se
psovka, prijetnja zbog gramofona
kojeg sam uslikala bez pitanja
- želim ga kupiti, progovorih
iskazujem nelagodu zbog ljudi koji su me
znatiželjno gledali kao da sam čudakinja s Marsa
- pa što ne kažeš, sestro, želiš ga kupiti
u momentu se u meni probudio bunt, ljutnja ali i inat
ne, hvala, poslije salvi psovki koje su ispunile prekrasan dan
ne želim kupiti ništa kod vas...
još mi je žao, trebala sam progutati povrijeđeni ego
događa se....prelijep je, ponovila sam bezbroj puta
često se pitam da li krasi neki dom,
ili još uvijek zbog njega, psovkama se ori, pulski buvljak....
...da je na društvenim mrežama sve moguće
već i ptice na grani cvrkuću
da ja mogu sve kako hoću i koliko hoću
i to je već mnogima poznato
i mnogima je poznato da sam na facebooku uspjela
76 pjesnika pohranilo je svoje melodije srca
u zajedničkoj pjesmi,
tiskana se složila u 26 metarsku traku, kasnije je tiskana u zbirku
predstavljana je na festivalima i pjesničkim druženjima
suradnici fantaziji slični, što sam predložila to je prihvaćeno
moja želja mnogima je bila zapovijed
bilo je lijepo, bilo je vrijedno
neki su se ponudili da je prijave za Ginisovu knjigu rekorda
nitko se nije našao raspoložen da posao dovede do kraja....
nitko nije bio dovoljno hrabar ni dovoljno lud kao što sam bila ja
nije bitno...
hrabrost moja, ili ludost, nije važno
važno je da sam sebe ispunila i bila aktivna
danas su neka druga vremena...
ilustracija: moja
hajde blogerice, blogeri moji,
više svoji nego moji
uradite nešto slično...ja sam uz vas...
pomoći ću i kad sam bolesna...
izaberite urednika- urednicu i krenite....
volim vas
ilustracija: moja
evo inicijalne smjernice pa blogersku zajedničku pjesmu:
Evo moj prijedlog za početak....inicijalno ...
slijedi NAJVAŽNIJI korak-
IZABERITE UREDNIKA/ UREDNICU
I DOGOVORITE SE OKO NASLOVA
( ja sam predložila, ne mora biti nijedan, može biti neki novi )
Smjernice za zajedničko pisanje pjesme na blogu
Struktura pjesme
– svaki bloger piše jednu strofu (4–6 stihova).
Prijedlozi naslova / tema za zajedničku pjesmu
1. KAD RIJEČI POSTANU MOSTOVI
Tema: komunikacija, razumijevanje među ljudima, spajanje svjetova riječima.
2. BLOGERSKO SRCE
Tema: zajedništvo, stvaranje, digitalna bliskost u svijetu riječi.
3. RIJEČI KOJE LETE
Tema: sloboda izraza, inspiracija, moć pisanja.
***
još jedna moja ludost....promocija zajedničke zbirke koju sam uredila Kraljice karnevala
radilo se turbo, udarničkim ritmom
za promociju relax
bez kostima nismo došli....a bilo je luuuuudarasto ludo
... tu ženu nikad vidjela nisam, o njoj ništa ne znam
znam samo da bez mog stiha ona ne ide na počinak...
javila mi se, umiljat joj je glas
poput lahora miluje, venama mi teče...
rekla je da su joj posebne u stihu
moje šarene duge,
da je dirnu paperjaste moje tuge...
da je radost obuzima kad moju knjigu u ruci ima
i da su plave rijeke mojih snova i rima...
svaku moju na licu boru vidi
svaka otkriva života trag
gleda me kako
zvijezde hvatam rukama
podsjećam je na horizont
gdje se svakog jutra budi
po jedna zraka sunca...
i drago mi je,
bezgranično drago
raznježi me ta žena, a nikad je vidjela nisam
Bog dragi zna hoću li ikad..
pitate se zašto mi je
ta ženica venama potekla...
ona dušom toplom
srcem širokim sluša
očima ne može
one su mirne, prekrivene velom,
sunce ne vide,
dušom osluškuje,
u tami raste,
riječi su joj žudnja
u stihovima cvate
s
l
i
j
e
p
a
Vijorim zastavom ljeta, prisutna sam — tu, za tebe.
Na adresi bonace i plavetnila, gdje se tišina mora pretvara u šapat.
Na stijeni, koja suzom oplakuje cvrkut i poj, ostavljam trag.
Eho srca odzvanja, jecaj duše se pretače u vrisak,
negdje duboko, u katakombama nepostojanja čovječnosti.
Pozivam te da razbiješ iluzije.
One koje su okupane stvarnošću, tramontanom tvoje duše.
Emocija mora me nosi, bljesak na pučini osvjetljava —
i tu, u tom trenutku, gubim se.
Nestajem u tvojim sjećanjima, kao kap koja se stopi s valom.
U tišini koja slijedi, šum valova postaje jedina istina.
Svaka kap nosi tvoje ime, svaka bonaca šaptom doziva ono što je bilo.
U meni se lome svjetlosti — odsjaji prošlih dana, zrcala neizrečenih riječi.
Na obzoru, gdje se nebo ljubi s morem, tražim znak.
Ne obećanje, ne povratak — samo trag.
I dok tramontana raznosi ostatke mojih misli,
osjećam kako se svijet povlači u sebe.
Kao školjka zatvorena pred dodirom.
U katakombama plavetnila,
gdje čovječnost šuti,
ostajem.
Ne kao sjena, već kao dah —
nevidljiv, ali prisutan.
U tvojim sjećanjima,
gdje sam se izgubila,
možda sam se tek pronašla.
Na društvenim mrežama sinoć se proširila objava u kojoj se tvrdi da je u centru Rapca došlo do pokušaja napastvovanja maloljetne djevojčice od strane stranog državljanina. Objavu je podijelio korisnik Facebooka, pozivajući roditelje da pripaze svoju djecu, navodeći pritom kako je riječ o državljaninu Indije. U komentarima ispod objave pojavili su se brojni uznemirujući i govorom mržnje obojeni komentari korisnika.
Nakon širenja navoda na društvenim mrežama, o događaju se oglasila i Policijska uprava.
Službeni odgovori policije
“U svezi Vašeg upita obavještavamo kako je policija 18. listopada oko 19.20 sati zaprimila dojavu da je maloljetnica na ulici na labinskom području naišla na stranog državljanina što je kod nje izazvalo nelagodu.
Zasad provedenim dokazima nisu utvrđeni elementi kaznenog djela ili prekršaja, no policijski službenici nastavljaju utvrđivati okolnosti događaja.
***
Na društvenim mrežama se oglasio i labinski gradonačelnik Donald Blašković, čiji komentar također prenosimo u izvornom:
„Posljednji nemili događaj iz Rapca kada je strani radnik pokušao napastvovati djevojčicu zaslužuje nultu toleranciju na nasilje: odmah ću razgovarati s poslodavcem da ga otpusti, a kod policije ću apelirati da pokrene postupak izgona.
Takvi strani radnici nisu dobrodošli u Labin! Znam da je izgon drastična mjera, ali se moraju proširiti informacije o tome da u Hrvatskoj i Labinu takve gadosti ne prolaze.
I ptice na grani znaju da podržavamo multikulturalnost i strani radnici već stoljećima dolaze raditi u Istru. Tako i treba biti, svaku normalnu i poštenu osobu ćemo prihvatiti i uključiti u zajednicu. A vrijednosti naše zajednice međusobno su poštivanje, pristojnost i radišnost, sigurnost i red. Tko to ne može ili ne zna uvažavati, nije mu mjesto među nama.
Nitko ne smije biti žrtva seksualnog nasilja, to je nedopustivo. Svakoj žrtvi dajem punu podršku, obiteljima žrtva također i nadam se da se ovakvo zlo neće ponoviti. Prevencija je posao za sve nas u zajednici, a u suzbijanju nasilja najviše imam očekivanja od policije. Zato ih građani plaćaju.
Planiram i sastanak s poslodavcima na ovu temu: znam da nije lako doći do radne snage, ali se mora povesti računa koga se zapošljava. Već elementarne provjere mogu nas spasiti od velikog zla.“
...u napuklinama osunčanih slika,
srca svilena
uspomene tihuju
i priznanje da ga je voljela,
pod otiračem je ostavila
pred vratima
iza kojih je stolovala
lj u b a v
....tamo gdje pjevaju vinogradi
tamo gdje spavaju suncokreti
tamo gdje su se vrbe
utopile u tuzi
ugasio se plamen riječi
kojima ga je životom žeđala...
***
...u razbacanim slovima
ćuti spajalice mostove,
lijane poveznice, riječi neispisane
u smajlićima ostavljenim iz navike
u trenutku sve postaje
p o e z i j a
sve postaje voljenje
iz sna i nestvarja svjedočanstvo trenutka
kad je srce ostavila
na obzorju
jedne pjesme
pučinom reale vjekuje san
njezina ga čežnja traži
u val se pretvara
mreškajući se u
željama...
ilustracija: moja, mjesto za bijeg u meditaciju, relaks
Osvrt na ovu pjesmu dala je umjetna inteligencija....hvala
Smatram da je ovo dojmljiva i emotivno bogata pjesma. Njena ljepota leži u slobodnom, ali snažnom toku misli i moćnim, arhetipskim metaforama koje izražavaju vječnu temu nade, otpora i trajanja duše/ljubavi unutar prolaznog svijeta. Zbog svoje univerzalne teme i snažne emotivne rezonancije, vjerujem da bi pjesma bila vrlo dobro prihvaćena od čitatelja koji cijene intimnu, introspektivnu poeziju. Osobito bi bila bliska onima koji se bore s osjećajem nemira i traže snagu u lirskom izričaju, pogotovo u ovom vizualnom kontekstu s ilustracijom.
Ova pjesma je zaista snažna i poetski bogata. Ima onu vrstu lirskog izraza koji ne pokušava samo opisati emocije, nego ih utisnuti u prostor i vrijeme.
Pjesma ima gotovo mitski ton, kao da pripovijeda o duši koja se ne da slomiti.
Lutajući godinama, tumarajući nepreglednim virtualnim prostranstvima
posebno blogovima, forumima i portalima
nailazila sam na nju, njezino veličanstvo ljubav ( ovdje bih je trebala napisati pod navodnicima)
moram priznati da sam ponekad bila začuđena, ponekad iznenađena,
ponekad je osjećaj radosti prevladao u meni jer sam bila svjedokom virtualne ljubavi
koja je kasnije rezultirala brakom...
nikad nisam osuđivala, pokušavala sam razumjeti...
Prateći ih uvijek sam iznova potvrđivala u sebi da su
....grijesi iz vedra neba,
stigli su iznenada,
uzrokovali vrtlog
nepoznatih emocija,
instinktivni su, magični su,
dovoljni za aktere koji su se javno eksponirali...
činilo mi se da zaljubljeni osjećaju "tri metra iznad neba"!
i da su njihove ljubavi, upravo zato što su poput munje,
bile neodoljive.
Trajale su nekoliko trenutaka i
ostavile dugotrajne
tragove svog prolaska
koje se zauvijek, tajno
čuvaju duboko u dušama!!
***
Znatiželjna i ljubopitljiva kakva jesam pitala sam onu našu sveprisutnu pametnicu, inteligenciju
njezin stav po pom pitanju...
Ovaj kratak, poetičan tekst savršeno dočarava intenzitet i prolaznost takvih veza.
Metafora "grijeha iz vedra neba" snažno sugerira da su virtualne ljubavi često nešto neočekivano,
možda zabranjeno ili barem izvan uobičajenih pravila –
dolaze kao munje, iznenada, bez najave, a upravo ih ta spontanost čini tako privlačnima i neodoljivima.
"Vrtlog nepoznatih emocija" je ključan.
U digitalnom prostoru, komunikacija je često intenzivnija, brža i filtriranija.
Ljudi mogu kreirati idealiziranu verziju sebe ili svog partnera,
a odsutnost fizičke prisutnosti često pojačava instinktivnu, magičnu stranu odnosa.
Ta virtualna euforija, koja ih čini da se osjećaju "tri metra iznad neba",
jest čista emocija oslobođena svakodnevne proze.
Međutim, tekst naglašava i prolaznost. Poput munje, one traju nekoliko trenutaka.
To je bolno točan opis. Nedostatak stvarnog kontakta
ili prelazak u stvarni svijet često rezultira brzim krajem te čarolije.
Najdublji dio teksta leži u završetku:
te "munje" ostavljaju dugotrajne tragove koje "zauvijek, tajno se čuvaju duboko u svojim dušama".
Virtualne ljubavi, iako ponekad neostvarene ili kratkotrajne, ostavljaju neizbrisiv emocionalni otisak.
One su dokaz da osjećaj može biti stvaran, čak i kada je okruženje virtualno,
služeći kao slatka, tajna uspomena na trenutak kada smo osjetili da letimo,
bez obzira na to koliko je taj let bio kratak.
Tekst je lijepa oda neopipljivoj,
ali moćnoj strani ljudske povezanosti u digitalnom dobu.
*** moram priznati, osvrt je izmamio osmijeh...
ali i naveo na razmišljanje,
pa neka je
razmišljanje nije grijeh, zar ne?
trčim sad u kuhinju kemijati ovu palamidu
ja mislim da ljubav ide i kroz želudac, slažete li se?
blogeri koji posjećuju i koji me prate su zbunjeni i normalno reagiraju,
molim Blogyja da mi pomogne ući na blog ili ga potpuno brisati kako bi se zabuna potpuno otklonila....
unaprijed svima hvala na razumijevanju i pomoći
Agava
Mali gradovi kriju posebnu čaroliju i emociju,
a sjećanja koja nas vežu uz njih najčešće su i najiskrenija.
Oni su čuvari tihe, duboke duše
koju često zaboravimo u žurbi modernog života.
Imam priču za one koji priče vole
***
Jednog rujanskog jutra vidjeli su se. Kestenje je padalo po trgu njihove mladosti,
padalo je kao zaboravljene riječi.
Uvijek isti grad, uvijek isti mirisi – pekara, jutarnja magla nad gradom, i oni, ona i on…
s istim onim osmijehom iz njihovih osamnaest.
Rekla je: „Dugo te nije bilo.“
Kao da je otišao negdje daleko, a istina je –
ostali su u istom gradu, samo na različitim stranama tišine.
Ona je bila njegova najbolja prijateljica. Ona kojoj je prvi put čitao pjesme.
Ona je znala kad on da ga nešto muči ili je ljut. Kad je šutio najradije bi je poljubio.
Ali nije. Nikad nije.
Nije bilo pravog trenutka, bojali su se onog što bi bilo da su pokušali.
Pa smo birali sigurnost – rođendane, smijeh na klupama, pogleda koji govore „znam“,
i zagrljaje koji su trajali nijansu duže nego što su trebali.
Ona je voljela. Ili je barem pokušavala.
Ni sama sa sobom nije bila sigurna što je od toga stvarnost
On je bio blizu. Dovoljno blizu da je čuva, ali uvijek korak predaleko da je zauvijek ima.
Kroz mali grad godine su prolazile kao rijeka –
ponijele su studije, poslove, brakove, poneko razočaranje.
I svaki put kad su se sreli, u očima je bilo ono nešto samo njihovo…
nešto što nisu rekli, a oboje su znali da je bilo stvarnije od svega izgovorenog.
Jučer su sjedili na istoj onoj klupi iz djetinjstva.
Ona s toplim čajem, on s rukama u džepovima da ne primijeti da mu drhte.
Pričala je o djeci. On o knjigama koje nikad nije napisao.
A između rečenica, šutnja je pričala ono glavno.
Na rastanku ga pogledala i rekla:
„Znaš... možda smo mi već bili sve ono što su drugi tražili cijeli život.“
Kimnuo je. Ništa nije rekao.
Jer neke priče ostaju najljepše – baš zato što nikad nisu ispričane do kraja.
***
u labirintima virtuale sreli su se
Istrijanka i Istrijan
njegovi su koraci odmaknuli
daleko od rodne grude
a srce kuca za Istru ON:
Već se dugo nismo
na ovoj strani sreli.
Ti si možda bila,
ali nisam bio ja...
valjda će se ustaliti puti,
na raskršćima
ostajat će senj. (znak)
Kad se ne sretnemo
u lutanjima našim,
kraj senja (znaka) krajputaša
izrasti će grm,
barem divlja ruža
ili možda nar
s njega, cvijet uberi
to je moj dar tebi
ONA:
Nije me bilo
odnijeli me putovi
na mnoge
poznate i nepoznate strane ...
na svakoj me netko čekao
cijelim svojim bićem,
sretnom dušom
i srcem radosnim
ubirem riječi koje ljepše su
od bilo kog cvijeta...
prepisala sam ih,
pohranila u notes
od kojeg se nikada
ne odvajam...
pozdrav iz Istre
suncem umivene
srca uvijek topla
za prijatelje drage:-))
ilustracija: moja - detalj iz Rovinja ON:
Hvala ti draga,
u ovoj pustinji bijeloj
pronaći plamen Istre
prava je gozba.
Neka te versi
poput
zvijezda
obasjaju.
ilustracija: moja - detalj iz Rovinja
ONA:
Izađi,
tragove koraka
u snijegu
bijelom
ostavi...
nacrtaj srce...
prepoznat ćeš Istru...
ona oblik srca ima...
ilustracija: moja - detalj iz Rovinja
Susret zabilježila
***@g@v@***
Svojevremeno, tamo negdje na obroncima prošlih dana zabilježena je ova pjesma
kao svjedočanstvo da je pjesnik bio pjesnik,
da su se pjesnici razumjeli, disali poeziju zajedničkim stihovima
ostalo je zabilježeno, čekamo zbirku u tiskanom obliku...
*** napomena: koso tiskani stihovi su moji,
oni drugi su stihovna tvorba, odgovor na moje stihove....
Kad i zadnji na žalu
utihne val
ja ostat ću tobom…
Ove noći, u tišini, želim vratiti vrijeme
prozoru moje svijesti, u kom zamiru vali
razliveni ljubičastim snom,
na kojoj su još tragovi osmjeha tvog,
pamte moje oči…
U dugu odjenuta u školjci skrivena
morskom pjenom milovana
srcem ću pjesmu razlijevati,
sa sjenom tvojom
nježne razmijeniti šapate…
eto, ti si uz mene kao vjetar drag,
tvoja ljubav jača je i od svekolike bezazlene ljepote,
za tebe, vrijedi kleknuti na prašnjavoj cesti,
dok usnama dotičem ti usne,
ne marim za zaborave moje.
utoni u moje stihove,
sa osmjehom na usnama
uplovi u najslađe snove…
*** Uz pjesmu je zabilježen i osvrt AI.... pjesma izrazite emotivnosti koja koristi slobodan stih i bogate lirske slike (posebno morske motive i motive svjetlosti/boje) kako bi prenijela poruku o vječnoj i jedinstvenoj ljubavi. Iako je u nekim dijelovima jezik donekle uzvišen i pun apstrakcija ("prozoru moje svijesti"), osjećaj iskrenosti čini pjesmu dirljivom i upečatljivom. Dominantna ideja je da je ljubav sidro u prolaznosti života i zaboravu.
fotka: moja...negdje nasred Sredozemlja gdje sunce tone u smiraj
Možda griješim, ali i griješiti je ljudski….ako griješim neće mi pasti kruna s glave…
skoro dvadesetogodišnje iskustvo blogiranja, forumiranja
i lutanja kojekakvim internetskim tunelima i bespućima daje mi za pravo da iznesen svoje viđenje.
Kolega bloger se u svom postu požalio da ne može komentirati na jednom blogu…
ne ulazim u njegov komentar, inače ga pratim i izuzetno poštujem njegov rad i osobnost, znam ga....
Meni se jednom dogodilo da sam smotana, kakva i inače jesam kliknula ni sama ne znam što,
reakcija je bila vrlo burna, razumjela sam, nije ugodno napisati komentar
( nije važno da li je jedna rečenica ili je dugačko poput ekspozea, ).
Poznajem na stotine blogera, osobno sam se s mnogima srela,
nisam konfliktna osoba ali nisam ni ona koja će se istaknuti na svakom mjestu i u svakoj prilici….
upoznala sam i takve, volim ih takve kakvi jesu….
što se komentara tiče kod mnogih sam na ignore, ( ne pridajem tome nikakav značaj…)
strašno me zaboli kad pročitam kojekakve eskapade koje vrijeđaju na nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kojoj osnovi,
takva sam ali, svatko šalje svoju sliku kao što i ja šaljem svoju.
Žao mi je što naš prijatelj ne može komentirati na nekom blogu,
ja ga molim ako sam to ja da me pred svima prozove,
shvatit ću to dobronamjerno jer greška se može svakome dogoditi kao što se meni već jednom dogodila….
Ovdje moram istaknuti još jedan primjer, ( a takvih ima mnogo).
Prodavala sam auto, javio se zainteresirani iz Dalmacije,
znala sam da će mi kolegica po blogiranju pružiti ruku pomoći….
tako je i bilo…a nismo se svakodnevno komentirale iako smo se pratile…
lijepo, solidarno, kulturno s uvažavanjem različitosti i tolerancijom...zahvalna sam i smatram se dužnikom
Kako bilo da bilo, znajte da sam uvijek spremna prihvatiti situaciju onakvu kakva jeste...
Ako sam ja blokirala kolegu
molim da me javno prozove,
ispričat ću se što sam nehotice pogriješila….
znajte, od mene nikog glava neće boljeti.
fotka: moja...različitost na djelu...svatko ima svoje mjesto a opet je u zajednici...
Telefon je zazvonio, broj mi je nepoznat
predstavila se novinarka iz jedne istarske redakcije, trebao joj je intervju sa mnom
nisam je pitala zbog čega baš ja...
naravno, nisam htjela izaći već sam je ugostila u mojoj kući
tako je to bilo, i bilo mi je drago
fotka: moja
*** Za vas se može reći da ste svestrana osoba jer svoju kreativnost iskazujete na više područja. Čime se sve bavite i kako je sve to počelo?
Na jednom portalu održavam blog koji, eto, opstaje dugo. Tu postoji maksimalna mogućnost kreativnog izražavanja. Sve je počelo na internetskim radio postajama, gdje sam kao administrator i moderator radila na temama iz područja umjetnosti i književnost (poezije).
Osim pisanja volim fotografiju, svoje snimke koristim kao ilustraciju u postovima na blogu.
*** Što za vas znači pisanje, zašto pišete i za koga?
Pisanje je tiha aktivnost koja mojoj prirodi odgovara. Pišem iz unutarnje potrebe i velikog emotivnog naboja koji u meni postoji. Pisanje krije ljepotu oblikovanja riječi u pjesmu, a pjesma je živo biće, spremna da vas privuče ili odbije. U svakome od nas skriven je naboj, od nas samih zavisi koliko smo spremni ili hrabri otkriti ga, rekla bih, staviti dušu na dlan i u obliku stiha pokloniti je čitatelju. Ja sebe znam zavaravati i reći da pišem za sebe i iz svog zadovoljstva. Samim tim što svoju misao objavim u postu na blogu ili nekom drugom portalu, svjesna sam da je moja misao postala praćen objekt. Neprocjenjivo je zadovoljstvo osjetiti reakciju čitatelja i saznanje da si svojim stihom pogodio ono neko prazno mjesto u nečijoj duši i kad saznaš da je netko u tvojim riječima uživao. Poseban je osjećaj otvoriti svoj mali kutak duše i pustiti ga da progovori.
*** Kakvo je mjesto pjesništva na potrošačkom tržištu, je li na tržištu više prisutna proza ili su poezija i proza podjednako prisutne?
Život suvremenog čovjeka iz temelja se promijenio globalizacijom i novim tehnologijama. Posebno mjesto u tome zauzima internet. Količina i brzina informacija je znatno povećana u svim segmentima, tako da je i međusobna povezanost ljudi povećana (društvene mreže, blogovi, specijalizirani portali za poeziju, e-knjižare, elektronska pošta, forumi itd.). To rezultira time da pisana riječ u trenu postaje javna i obilazi svijet. Autor istog trena izlazi iz anonimnosti i nalazi se na javnoj sceni (sve je pristupačno kao na dlanu). Po mom skromnom mišljenju poezija na internetu je trenutno preplavila internetske labirinte. Moguće je izaći na javnu scenu elektronskih medija sa jednom ili više pjesama, što je zapravo nemoguće u tiskanoj knjizi. Tiskana knjiga zbog krizne situacije koja vlada rijetko se kupuje.
*** Kako su nastale vaše zbirke?
Osjećaj za ljepotu riječi oduvijek sam u sebi nosila. Kao administrator i moderator na nekim portalima osjetila sam da mi je taj prostor nedostatan, da ne zadovoljava moje potrebe i da mi nedostaje mjesto gdje će biti samo moji radovi i ja. Tako sam prije počela sa kreiranjem bloga Biserna školjka. U njemu sam pohranila svoje stihove. Skupilo se oko 2000 postova. Padom servera neki su se izgubili. Osjetila sam potrebu sačuvati pjesme trajno u knjigama i drago mi je da sam u tome uspjela. Na blogu i dalje objavljujem stihove, na njemu su i oni koji će biti zastupljeni u jednoj zbirci.
*** Koliko se u vašim pjesmama očituje vaša osobnost i privatnost?
Moja osobnost prisutna je u svakom stihu. Kažem da su moje ime i prezime samo skup slova, a moje pjesme to sam ja. Oni koji me znaju kažu da je moja privatnost vješto skrivena u nekoj metafori ili na blogu u nekoj ilustraciji koja prati stih.
*** Koliko je vaš nacionalni identitet zastupljen u poetskom izričaju?
Vrlo znakovito pitanje i drago mi je da je postavljeno. Istra je moja kolijevka i kao takva najvrjednija je odrednica mom izričaju. Stihom dodirujem svaki njen kutak i svaki kutak mojeg grada. More, bura koja nas tuče, ulice i trg , krajolik koji ga je obgrlio, ljudi, običaji, naše tradicionalne vrijednosti, bogatstvo govora, naša beseda...sve je to prisutno i mislim svakim danom sve više jer kažu, sa godinama čovjek stari, a ljubav prema ognjištu raste. Vrlo sam osjetljiva na ljepotu različitosti. Svim svojim bićem uvijek sam Labinjonka i to sam s ponosom ističem. Napisala sam pjesama i na makedonskom jeziku, jer mi je poznavanje tog jezika to omogućilo. Bosna je na mene ostavila duboke tragove, za mene je to bio jedan novi nepoznati svijet kojeg sam sa znatiželjom upoznavala. Jedna moja pjesma posvećena osobitostima Bosne uglazbljena je u Nizozemskoj i dugo se emitirala u udarnim emisijama. Gdje god sam bila, Labin, Istra i Hrvatska bili su moj osobni znak i nisam ga krila.
*** Na koje probleme nailazi autor kada odluči svoje stihove tiskati u zbirku, kako se ona plasira na tržište, odnosno kako nalazi put do čitatelja?
Stih se rodi spontano, iznenada, autor osjeti veliko zadovoljstvo kreativnog stvaranja. Svako objavljivanje knjige nova je porođajna muka. Živimo u teškom vremenu, vrijeme je krize i lošeg statusa knjige. Spremna sam reći da je autorska poezija tiha revolucija koja se jednostavno događa mimo krize koja vlada. Autor se suočava sa nepoznanicama i sam luta ako nije član neke udruge i ako nema nakladnika i materijalnu potporu. Ja sam imala dobru urednicu i nesebične prijatelje koji su me podržavali, bodrili i hrabrili u nastojanju da uspijem i na tome sam veoma zahvalna. Kada govorimo o plasiranju knjiga na tržište, iskreno ja o tome nikad nisam razmišljala, one su rođene iz moje velike ljubavi i kao takve poklonjene su ili donirane u humanitarne svrhe. Ispunjena sam i sretna jer povratnu informaciju imam, moji se stihovi čitaju u zemlji i inozemstvu.
***. Kako gledate na objavljivanje radova na internet stranicama, mislite li da je to dovoljno za prezentaciju autorskog stvaralaštva ili je ipak neophodno objavljivanje knjige?
Mislim da nije neophodno, ali je neki logičan slijed. Objava slijedi ako autor ima bogat fundus radova. Autorstvo se može prezentirati na raznim stranicama, gdje nismo svjesni koliko smo čitani i praćeni. Objavljivanjem samo jedne pjesme izašli smo iz anonimnosti i očekujmo da je nismo samo objavili već smo izloženi kritičkom osvrtu čitatelja. Za mene je to uvijek novi izazov, potvrda i poticaj.
*** Umirovljena ste prosvjetna radnica. Kako je tekla vaša poslovna karijera?
Biti učitelj, značilo je i nadam se da još uvijek znači, «biti … umjetnik vatreno zaljubljen u svoje djelo» (Čehov) . Moja poslovna karijera je moja kreativna karijera na radnom mjestu i to je moj najveći poslovan uspjeh. Ja sam počela i završila kao nastavnica. Za svoj poslovni put znam reći da je šarena duga koja ima početak u mom zavičaju, pa preko prostora bivše nam države do povratka u svoj zavičaj, kući, gdje i završava moj put. Zadnje kontakte sa nastavom imala sam u jednoj labinskoj školi, iz čijeg sam kolektiva, iz zdravstvenih razloga otišla u mirovinu.
*** Tko su vam književni i pjesnički uzori, koja vam je najdraža knjiga i što trenutno čitate?
Žena najnevinijih ruku, žena najbritkijeg jezika, nesretna žena, poetski titan - Vesna Parun ime je za vječno poštovanje. Uz njeno ime vrijedi ona Matoševa da ..."smrt ima ukusa..."Ona je naš ponos i naš sram (znamo kako su se život i društvo prema njoj bešćutno odnosili). Pored mnogih Vesna Parun je na prepoznatljiv način obilježila našu kulturu. Neka je nebeski vihori smjeste onamo gdje su beskraji mirisnih trava za nju pripremljeni - za izvor svakog života i smisla za ljubav.
Svaka knjiga koju sam pročitala na poseban način me je ispunila. Trenutno čitam roman - Fališ mi, Mani Gotovac. Napominjem, čitam je po drugi put
*** Sudjelovali ste na mnogim književnim i literarnim natječajima. Jeste li dosad za neki vaš rad dobili nagradu?
Sudjelovala jesam i nagrađivana mnogo puta. Meni najdraža nagrada je reakcija čitatelja koji moje stihove čitaju, vole i razumiju. Ugodno me dirne svaka povratna informacija a takvih ima mnogo.
Nagrada mi je i kad me nakladnička kuća pozove i ponudi mi mjesto u zajedničkoj zbirci u kojoj se već nalaze afirmirana imena iz područja književnosti. Dobitnica sam nekoliko nagrada indexovog portala gdje mi blog od samog početka kreiranja ima visok rejting, a dobila sam i nagradu za blog mjeseca za koju glasaju blogeri koji imaju blog na portalu. Nagrada mi je i put u Pariz u organizaciji jedne pulske galerije, gdje sam stihovima pratila slikare iz Pule Tamo ću predstaviti "....našo domoćo besedo...tamo će ćun štet po domoće, tamo ćun sen srcen reć da mi Labinjani jimamo besedo precjožo i neka je Europa cuje...vervan da će hi pježat ošto ćun njin proštet verši "Na ugnjišću"..
fotka: moja,
tihuje moja vala
finili su, Mare bali...
...misli moje
na putu do pera su se izgubile
kao da su odletjele,
ali kad se vrate, učini mi se
kao da je cijelo putovanje
bilo samo san...
odvojena i udaljena,
užurbana je bila moja plovidba
pokušavala sam drage ljude dozvati,
biti blizu njih,
to su oni koji ne sude,
već pokušavaju razumjeti
to su oni koji plaču
dok govore ti da te vole…
...skladan mir, trijumf svjetlosti i snova
zvukovi i melodija uz pjesmu mora
opijenost osjetila...
cvijeće i mirisi u zraku.
ljepota u srcu, svjetlo u duši...
vrhom olovke otapam slova i zvukove na listovima papira...
otiskujem misli o nama...gubim se u prikrivenim uspomenama...
čuvam riječi, tajne koje se šapuću na jastuku od satena,
čuvam dragocjenosti koje isijavaju ljubav...
na krilima vjetra život milujem
očekujem šapat, uzbuđenje, radost tihu
i neobuzdanu želju da ti se kroz klijetke srca šuljam...
zaista sam sretna što sam našla neke ljude
koji su me pratili i još me prate na mom putu u nepoznato...
sjećanja, osmjesi, slike sada mi teku u mislima,
zajedničke emocije, uspomene koje se zaboraviti neće...
Pažnja, pažnja...oni su Bum Bam Family
i nastupaju sutra na S U P E R T A L E N T U
Evo zašto zaslužuju glas:
- oni su nevjerojatni talenti, višestruko nagrađivani
- oni su moji, kad oni sviraju cijeli grad je na nogama
- „Nalazimo instrumente na smeću, sviramo i na bačvama, koristimo sve po čemu se može svirati i uživamo u tome“,
objašnjavaju članovi ove neobične glazbene skupine uoči audicije.
- Pripremite se za eksploziju ritma, energije i emocija! - poručuje njihov voditelj, prof. Marijan Lincmajer
- na Supertalent donose Žminjsku polku u njihovoj originalnoj i moćnoj obradi, oni spajaju istarsku kulturnu baštinu s modernim glazbenim izričajem
"Zato se zavalite, pojačajte ton i uživajte – jer kad zasvira Bum Bam Family, publika ostaje bez daha!“, poručuje prof. Lincmajer.
I na kraju, ovi mladi umjetnici počastili su me svirkom na promociji moje nove zbirke pjesama ...
dobili su poklone,
aplauze
i od njih je publika tražila još i još...
jednostavno, oni su ansambl za pamćenje...
Tek smo zakoračili u jesen,
no ljeto nam još uvijek pravi društvo s vedrim vremenom
kojeg obilato koristimo…
rano ujutro zrak je ugodno svjež, to mi godi...
fotka: moja - jedna jesen u Barceloni
Čekaju nas dolasci maglovitih zora,
kada sunce toplinom svojih zraka ovaj početak jeseni
učini još ugodnijim i obasjavajući naše krajeve
ukloni svaki trag sumaglice …
Za koji dan će kiša,
to čarobno okruženje majke prirode
koja oblači dušu slatkom i romantičnom melankolijom
ona je živopisna radost za one koji je vole…
fotka: moja - jedna jesen u Barceloni
ona oblikuje raspoloženja,
čas "polaže" sjećanja prožeta nostalgijom na srce,
čas "pali" slatke nade, želje koje tjeraju dušu
da titra i kupa oči suzama radosnicama…
Kiša je kadra u svoje svjetlosno kapljanje
zatvoriti "elemente" svake osobnosti
isprati sjetna sjećanja…
Život je i ta kiša koja pada,
čas lagana, čas jaka,
po licima i tijelima,
vlaži usne ljubavnika
koji u snažnom zagrljaju zaboravljaju
na sve što ih okružuje,
sve osim ljubavi
koja ih neraskidivo spaja...
Lijepi moji, više svoji nego moji
moj grad vam je danas
od rana jutra luda kuća
već prije 7 sam "skočila " u nabavku
trg sam jedva prošla
cijelu bogovjetnu noć je bio muving
ograda do ograde
usponom Aldo Negri jedva mogu proći dva automobila
ali prošla sam i sretno se vratila kućici slobodici
danas će se uz biciklizam promovirati i moj grad
njegove slike obići će svijet
ja se samo pitam,
zašto uvijek malom čovjeku uzurpirati i to malo slobode što ima...
preko tisuću prepreka, kroz grmlje i šikaru
putićima koji više nisu ni kozji, stazicama kojima više ni mravi ne mogu proći
ja se provlačim do rođene kuće....
živio moj grad, prepoznat je u svijetu i okolici
ali ja stara i onemoćala borim se s lavovima
kojima dajem ideje za realizaciju fantastičnih promotivnih događanja
ali njima na jedno uho ulazi, na drugo izlazi
tako je to
staričicu nitko ne sluša...
eto, neka kaže tko što hoće,
ja ću bar fotku s interneta ukrasti za vas pa što mi bude neka bude
mašem vam iz grada koji je danas centar svijeta....
ti bokca, biciklistima forca...
Kad mi vrag ne da mira, kad mi misli odu na sto strana
sjetim se nekoga tko je "pametan"( pametna inteligencija) pitam je: i dobijem odgovor...evo kako je kod mene bilo danas
JA: -Što mi možeš reći o nekim inozemnim blogovima i blogerima, a što o hrvatskim...po čemu se razlikujemo, što nam je zajedničko
Talijanski blogeri
Teme: Moda, putovanja, hrana, dizajn, lifestyle, umjetnost.
Stil: Estetski dotjeran, često s naglaskom na vizualnu eleganciju i “dolce vita” filozofiju. Blogovi su često produžetak Instagram profila.
Zajednica: Vrlo aktivna, s jakim regionalnim identitetima (npr. milanski stil vs. toskanski život). Mnogi blogeri surađuju s modnim brendovima i turističkim agencijama.
Primjeri: Girl in Florence, MilanoStyle, Italophilia — blogovi koji spajaju lokalnu kulturu s globalnim interesima.
Francuski blogeri
Teme: Moda, gastronomija, filozofija, politika, kultura.
Stil: Sofisticiran, često esejski. Francuski blogeri njeguju osobni glas i intelektualni ton.
Zajednica: Blogeri su često i autori, kolumnisti ili podcasteri. Blog se doživljava kao prostor za izražavanje mišljenja, ne samo za promociju.
Posebnost: Naglasak na autentičnost i kulturnu dubinu — blog kao produžetak francuske tradicije pisanja.
Hrvatski blogeri
Teme: Putovanja, hrana, roditeljstvo, osobni razvoj, lokalna kultura.
Stil: Pristupačan, često s dozom humora i osobnih priča. Fokus na svakodnevni život i lokalne teme.
Zajednica: Manja, ali povezana. Blogeri često surađuju s domaćim brendovima, turističkim zajednicama i malim poduzetnicima.
Primjeri: Putoholičari, Dom i stil, Mama zna — blogovi koji spajaju korisne savjete s osobnim iskustvima.
Što nam je zajedničko?
Autentičnost: Blogeri teže iskrenom izražavanju i povezivanju s publikom.
Multimedijalnost: Kombinacija teksta, fotografije i videa je standard.
Monetizacija: Suradnje s brendovima, affiliate marketing, vlastiti proizvodi ili usluge.
Utjecaj: Blogeri oblikuju mišljenja, trendove i potrošačke navike.
fotka: moja...ovo je FJAKICA iz Rapca, nju ne zanima kakvi su oni ni kakvi smo mi...vidi se iz priloženog
JA: - reci mi nešto o kulturi komunikacije na blogovima u Hrvatskoj i u inozemstvu (posebno u zemljama poput Italije, Francuske, SAD-a i UK-a), razlikuje li se po tonu, pristupu publici i razini formalnosti.
Evo odgovor usporedbe:
Inozemni blogovi (Italija, Francuska, SAD, UK)
Ton: Često profesionalan, ali prijateljski. U SAD-u i UK-u blogeri često koriste “you”-stil pisanja, obraćajući se direktno čitatelju kao savjetnik ili mentor.
Interakcija: Komentari su aktivni, a blogeri potiču dijalog — često odgovaraju na komentare, organiziraju Q&A, ankete ili newslettere.
Stil izražavanja:
Francuski blogeri: Sofisticiran, esejski ton. Naglasak na osobnom mišljenju i kulturnom kontekstu.
Talijanski blogeri: Emocionalan i vizualno bogat stil, često povezan s estetikom i lifestyle filozofijom.
Anglosaksonski blogeri: Jasna struktura, SEO optimizacija, storytelling i poziv na akciju (CTA).
Publika: Široka i globalna. Blogeri često pišu na engleskom jeziku kako bi proširili doseg.
Hrvatski blogovi
Ton: Neformalan, topao i često humorističan. Blogeri pišu iz osobne perspektive, s naglaskom na iskustvo.
Interakcija: Komentari su manje aktivni nego na stranim blogovima, ali komunikacija se često nastavlja na društvenim mrežama (Facebook, Instagram).
Stil izražavanja:
Priče iz svakodnevnog života, lokalni kontekst, dijalekti i izrazi.
Manje tehnički, više emotivno i osobno.
Publika: Lokalna ili regionalna. Blogeri često pišu za zajednicu koju poznaju — prijatelje, kolege, roditelje, putnike.
Pjesme nam se vole, pjesniče
kad se moje u beskraju gube, tvoje traže njihov trag
uzburkane misli, riječi usplahirene...sve na poeziju miriše
između sna i jave... u jutrima raspjevanim...stihovi se rode
zelena polja ...staze i puteljci...susrete pletu
druga strofa, treći stih...mjesec žut kose mrsi
u sjećanju, usred uvale duga
uspomene se u gnijezdima broje
u titraju srca, uzdahu duše boljka zaboli
tvoj stih moju ranu vida
stisnuto vrijeme, u sekundi godina
u trenu ispisano slovo voljenja
vole nam se pjesme, otkrivaju slova
u tvojoj pjesmi ja sam skrivena
moja pjesma tvoja pjesmu sniva...
fotka: moja...
Ne budi ranjiv na moje pjesme
rođene pod krovom prastaroga bola
u njima sam ogoljene duše olovkom slikala
u njima sam svekoliko svoje sakrila
javu i sve svoje snove gnijezdila
bura mi je mati, otac lahor povjetarac
na kamenu rođena,
od grube, hladne stijene snove gradila
udarcima teškim život me dojio
dok nježnost sam svijetu darivala
bez mjesečine neprospavanim noćima,
osmijeh danu bez sunca crtala
ne budi ranjiv na moje pjesme
iz brazde bola, iz pukotine vriska
iz očiju probdjevenih u noćima dugim
iz bistrih kiša kojima su plakale
zacijeljene nikad neću moći
vedroj sudbini pokloniti....
Mostovi dodira, Mostovi života,
poezija natopljena i zgusnuta začinima, obogaćena metaforama,
naslov zvuči sasvim dobro.
Zašto Mostovi dodira? Zar život nije snop, skup dodira -
dodira dobrog i ono manje dobrog i lijepog?
Ti se dodiri stalno isprepliću, igraju skrivača i poput plime i oseke, izmjenjuju se.
Naučila sam kako prijeći taj most, mogu ležerno i neopterećeno prijeći u par koraka
ili će put biti duži i teži. Moram prijeći put bilo kako bilo,
jer moram saznati istinu koliko su ti dodiri čvrsti ili krhki.
fotka: moja...
Krećem obroncima pjesama
U njima sam voditeljica, skupljačica sjećanja, čuvarica tajni...
Osjećam da taj put neće biti lagan...
Žena uzdaha, smještena u zanosno nadahnuta slova,
stihovi me vode na skrivena mjesta
tuge, životne nedaće, rastanaka, gubitaka...
sve je to dio puta.
Savladao me osjećaj sjete... Osvrćem se i tražim pomoć
na pola puta pružam ruku i pozivam na ples ispod oblaka.
Prihvati poziv, zrak miriše pozitivnom vibrom.
Čarolija je u meni. Krećem u novi dan jer on se zbog mene budi.
Stihovi se razigrali- glasno slovo pjevaju u zboru, trčkaraju,
razigrala se i rasplesala poezija dodira, u svakom stihu osjećam magiju riječi.
Osjećam vrisak sunca, boju naranče, lahor miluje grane maslina...
Ćutim, tišinu dodirujem
moja abeceda ima više od trideset slova....
Ona su svjetlo u krošnji
vjerujem u snove jer život je sve ono što srce osjeća...
Sve ostalo je najobičnija vrteška bezličnih slika.
Krhki su mostovi dodira, svojom čarolijom mogu ih učvrstiti.
Mostovi se neće urušiti, čvrsto su vezani mojim htijenjem
jer znam zapjevati pjesmu života i nade preko Mosta radosti...
fotka: moja...
Ponudio joj je
sirovu
pjesmu
uzdaha
zaboravio je
da ona
voli začine
i metafore
nije
znao
da njena
abeceda
ima više
od trideset
slova