Možda griješim, ali i griješiti je ljudski….ako griješim neće mi pasti kruna s glave…
skoro dvadesetogodišnje iskustvo blogiranja, forumiranja
i lutanja kojekakvim internetskim tunelima i bespućima daje mi za pravo da iznesen svoje viđenje.
Kolega bloger se u svom postu požalio da ne može komentirati na jednom blogu…
ne ulazim u njegov komentar, inače ga pratim i izuzetno poštujem njegov rad i osobnost, znam ga....
Meni se jednom dogodilo da sam smotana, kakva i inače jesam kliknula ni sama ne znam što,
reakcija je bila vrlo burna, razumjela sam, nije ugodno napisati komentar
( nije važno da li je jedna rečenica ili je dugačko poput ekspozea, ).
Poznajem na stotine blogera, osobno sam se s mnogima srela,
nisam konfliktna osoba ali nisam ni ona koja će se istaknuti na svakom mjestu i u svakoj prilici….
upoznala sam i takve, volim ih takve kakvi jesu….
što se komentara tiče kod mnogih sam na ignore, ( ne pridajem tome nikakav značaj…)
strašno me zaboli kad pročitam kojekakve eskapade koje vrijeđaju na nacionalnoj, vjerskoj ili bilo kojoj osnovi,
takva sam ali, svatko šalje svoju sliku kao što i ja šaljem svoju.
Žao mi je što naš prijatelj ne može komentirati na nekom blogu,
ja ga molim ako sam to ja da me pred svima prozove,
shvatit ću to dobronamjerno jer greška se može svakome dogoditi kao što se meni već jednom dogodila….
Ovdje moram istaknuti još jedan primjer, ( a takvih ima mnogo).
Prodavala sam auto, javio se zainteresirani iz Dalmacije,
znala sam da će mi kolegica po blogiranju pružiti ruku pomoći….
tako je i bilo…a nismo se svakodnevno komentirale iako smo se pratile…
lijepo, solidarno, kulturno s uvažavanjem različitosti i tolerancijom...zahvalna sam i smatram se dužnikom
Kako bilo da bilo, znajte da sam uvijek spremna prihvatiti situaciju onakvu kakva jeste...
Ako sam ja blokirala kolegu
molim da me javno prozove,
ispričat ću se što sam nehotice pogriješila….
znajte, od mene nikog glava neće boljeti.
fotka: moja...različitost na djelu...svatko ima svoje mjesto a opet je u zajednici...
|