09.10.2025., četvrtak
Intervju
|
Telefon je zazvonio, broj mi je nepoznat predstavila se novinarka iz jedne istarske redakcije, trebao joj je intervju sa mnom nisam je pitala zbog čega baš ja... naravno, nisam htjela izaći već sam je ugostila u mojoj kući tako je to bilo, i bilo mi je drago 
fotka: moja *** Za vas se može reći da ste svestrana osoba jer svoju kreativnost iskazujete na više područja. Čime se sve bavite i kako je sve to počelo? Na jednom portalu održavam blog koji, eto, opstaje dugo. Tu postoji maksimalna mogućnost kreativnog izražavanja. Sve je počelo na internetskim radio postajama, gdje sam kao administrator i moderator radila na temama iz područja umjetnosti i književnost (poezije). Osim pisanja volim fotografiju, svoje snimke koristim kao ilustraciju u postovima na blogu. *** Što za vas znači pisanje, zašto pišete i za koga? Pisanje je tiha aktivnost koja mojoj prirodi odgovara. Pišem iz unutarnje potrebe i velikog emotivnog naboja koji u meni postoji. Pisanje krije ljepotu oblikovanja riječi u pjesmu, a pjesma je živo biće, spremna da vas privuče ili odbije. U svakome od nas skriven je naboj, od nas samih zavisi koliko smo spremni ili hrabri otkriti ga, rekla bih, staviti dušu na dlan i u obliku stiha pokloniti je čitatelju. Ja sebe znam zavaravati i reći da pišem za sebe i iz svog zadovoljstva. Samim tim što svoju misao objavim u postu na blogu ili nekom drugom portalu, svjesna sam da je moja misao postala praćen objekt. Neprocjenjivo je zadovoljstvo osjetiti reakciju čitatelja i saznanje da si svojim stihom pogodio ono neko prazno mjesto u nečijoj duši i kad saznaš da je netko u tvojim riječima uživao. Poseban je osjećaj otvoriti svoj mali kutak duše i pustiti ga da progovori. *** Kakvo je mjesto pjesništva na potrošačkom tržištu, je li na tržištu više prisutna proza ili su poezija i proza podjednako prisutne? Život suvremenog čovjeka iz temelja se promijenio globalizacijom i novim tehnologijama. Posebno mjesto u tome zauzima internet. Količina i brzina informacija je znatno povećana u svim segmentima, tako da je i međusobna povezanost ljudi povećana (društvene mreže, blogovi, specijalizirani portali za poeziju, e-knjižare, elektronska pošta, forumi itd.). To rezultira time da pisana riječ u trenu postaje javna i obilazi svijet. Autor istog trena izlazi iz anonimnosti i nalazi se na javnoj sceni (sve je pristupačno kao na dlanu). Po mom skromnom mišljenju poezija na internetu je trenutno preplavila internetske labirinte. Moguće je izaći na javnu scenu elektronskih medija sa jednom ili više pjesama, što je zapravo nemoguće u tiskanoj knjizi. Tiskana knjiga zbog krizne situacije koja vlada rijetko se kupuje. *** Kako su nastale vaše zbirke? Osjećaj za ljepotu riječi oduvijek sam u sebi nosila. Kao administrator i moderator na nekim portalima osjetila sam da mi je taj prostor nedostatan, da ne zadovoljava moje potrebe i da mi nedostaje mjesto gdje će biti samo moji radovi i ja. Tako sam prije počela sa kreiranjem bloga Biserna školjka. U njemu sam pohranila svoje stihove. Skupilo se oko 2000 postova. Padom servera neki su se izgubili. Osjetila sam potrebu sačuvati pjesme trajno u knjigama i drago mi je da sam u tome uspjela. Na blogu i dalje objavljujem stihove, na njemu su i oni koji će biti zastupljeni u jednoj zbirci. *** Koliko se u vašim pjesmama očituje vaša osobnost i privatnost? Moja osobnost prisutna je u svakom stihu. Kažem da su moje ime i prezime samo skup slova, a moje pjesme to sam ja. Oni koji me znaju kažu da je moja privatnost vješto skrivena u nekoj metafori ili na blogu u nekoj ilustraciji koja prati stih. *** Koliko je vaš nacionalni identitet zastupljen u poetskom izričaju? Vrlo znakovito pitanje i drago mi je da je postavljeno. Istra je moja kolijevka i kao takva najvrjednija je odrednica mom izričaju. Stihom dodirujem svaki njen kutak i svaki kutak mojeg grada. More, bura koja nas tuče, ulice i trg , krajolik koji ga je obgrlio, ljudi, običaji, naše tradicionalne vrijednosti, bogatstvo govora, naša beseda...sve je to prisutno i mislim svakim danom sve više jer kažu, sa godinama čovjek stari, a ljubav prema ognjištu raste. Vrlo sam osjetljiva na ljepotu različitosti. Svim svojim bićem uvijek sam Labinjonka i to sam s ponosom ističem. Napisala sam pjesama i na makedonskom jeziku, jer mi je poznavanje tog jezika to omogućilo. Bosna je na mene ostavila duboke tragove, za mene je to bio jedan novi nepoznati svijet kojeg sam sa znatiželjom upoznavala. Jedna moja pjesma posvećena osobitostima Bosne uglazbljena je u Nizozemskoj i dugo se emitirala u udarnim emisijama. Gdje god sam bila, Labin, Istra i Hrvatska bili su moj osobni znak i nisam ga krila. *** Na koje probleme nailazi autor kada odluči svoje stihove tiskati u zbirku, kako se ona plasira na tržište, odnosno kako nalazi put do čitatelja? Stih se rodi spontano, iznenada, autor osjeti veliko zadovoljstvo kreativnog stvaranja. Svako objavljivanje knjige nova je porođajna muka. Živimo u teškom vremenu, vrijeme je krize i lošeg statusa knjige. Spremna sam reći da je autorska poezija tiha revolucija koja se jednostavno događa mimo krize koja vlada. Autor se suočava sa nepoznanicama i sam luta ako nije član neke udruge i ako nema nakladnika i materijalnu potporu. Ja sam imala dobru urednicu i nesebične prijatelje koji su me podržavali, bodrili i hrabrili u nastojanju da uspijem i na tome sam veoma zahvalna. Kada govorimo o plasiranju knjiga na tržište, iskreno ja o tome nikad nisam razmišljala, one su rođene iz moje velike ljubavi i kao takve poklonjene su ili donirane u humanitarne svrhe. Ispunjena sam i sretna jer povratnu informaciju imam, moji se stihovi čitaju u zemlji i inozemstvu. ***. Kako gledate na objavljivanje radova na internet stranicama, mislite li da je to dovoljno za prezentaciju autorskog stvaralaštva ili je ipak neophodno objavljivanje knjige? Mislim da nije neophodno, ali je neki logičan slijed. Objava slijedi ako autor ima bogat fundus radova. Autorstvo se može prezentirati na raznim stranicama, gdje nismo svjesni koliko smo čitani i praćeni. Objavljivanjem samo jedne pjesme izašli smo iz anonimnosti i očekujmo da je nismo samo objavili već smo izloženi kritičkom osvrtu čitatelja. Za mene je to uvijek novi izazov, potvrda i poticaj. *** Umirovljena ste prosvjetna radnica. Kako je tekla vaša poslovna karijera? Biti učitelj, značilo je i nadam se da još uvijek znači, «biti … umjetnik vatreno zaljubljen u svoje djelo» (Čehov) . Moja poslovna karijera je moja kreativna karijera na radnom mjestu i to je moj najveći poslovan uspjeh. Ja sam počela i završila kao nastavnica. Za svoj poslovni put znam reći da je šarena duga koja ima početak u mom zavičaju, pa preko prostora bivše nam države do povratka u svoj zavičaj, kući, gdje i završava moj put. Zadnje kontakte sa nastavom imala sam u jednoj labinskoj školi, iz čijeg sam kolektiva, iz zdravstvenih razloga otišla u mirovinu. *** Tko su vam književni i pjesnički uzori, koja vam je najdraža knjiga i što trenutno čitate? Žena najnevinijih ruku, žena najbritkijeg jezika, nesretna žena, poetski titan - Vesna Parun ime je za vječno poštovanje. Uz njeno ime vrijedi ona Matoševa da ..."smrt ima ukusa..."Ona je naš ponos i naš sram (znamo kako su se život i društvo prema njoj bešćutno odnosili). Pored mnogih Vesna Parun je na prepoznatljiv način obilježila našu kulturu. Neka je nebeski vihori smjeste onamo gdje su beskraji mirisnih trava za nju pripremljeni - za izvor svakog života i smisla za ljubav. Svaka knjiga koju sam pročitala na poseban način me je ispunila. Trenutno čitam roman - Fališ mi, Mani Gotovac. Napominjem, čitam je po drugi put *** Sudjelovali ste na mnogim književnim i literarnim natječajima. Jeste li dosad za neki vaš rad dobili nagradu? Sudjelovala jesam i nagrađivana mnogo puta. Meni najdraža nagrada je reakcija čitatelja koji moje stihove čitaju, vole i razumiju. Ugodno me dirne svaka povratna informacija a takvih ima mnogo. Nagrada mi je i kad me nakladnička kuća pozove i ponudi mi mjesto u zajedničkoj zbirci u kojoj se već nalaze afirmirana imena iz područja književnosti. Dobitnica sam nekoliko nagrada indexovog portala gdje mi blog od samog početka kreiranja ima visok rejting, a dobila sam i nagradu za blog mjeseca za koju glasaju blogeri koji imaju blog na portalu. Nagrada mi je i put u Pariz u organizaciji jedne pulske galerije, gdje sam stihovima pratila slikare iz Pule Tamo ću predstaviti "....našo domoćo besedo...tamo će ćun štet po domoće, tamo ćun sen srcen reć da mi Labinjani jimamo besedo precjožo i neka je Europa cuje...vervan da će hi pježat ošto ćun njin proštet verši "Na ugnjišću".. *** Koji je vaš životni moto? Nikad ne osuđuj...pokušaj razumjeti! 
fotka: moja, |
- 16:41 -
Komentari (10) -
