Mostovi dodira, Mostovi života,
poezija natopljena i zgusnuta začinima, obogaćena metaforama,
naslov zvuči sasvim dobro.
Zašto Mostovi dodira? Zar život nije snop, skup dodira -
dodira dobrog i ono manje dobrog i lijepog?
Ti se dodiri stalno isprepliću, igraju skrivača i poput plime i oseke, izmjenjuju se.
Naučila sam kako prijeći taj most, mogu ležerno i neopterećeno prijeći u par koraka
ili će put biti duži i teži. Moram prijeći put bilo kako bilo,
jer moram saznati istinu koliko su ti dodiri čvrsti ili krhki.
fotka: moja...
Krećem obroncima pjesama
U njima sam voditeljica, skupljačica sjećanja, čuvarica tajni...
Osjećam da taj put neće biti lagan...
Žena uzdaha, smještena u zanosno nadahnuta slova,
stihovi me vode na skrivena mjesta
tuge, životne nedaće, rastanaka, gubitaka...
sve je to dio puta.
Savladao me osjećaj sjete... Osvrćem se i tražim pomoć
na pola puta pružam ruku i pozivam na ples ispod oblaka.
Prihvati poziv, zrak miriše pozitivnom vibrom.
Čarolija je u meni. Krećem u novi dan jer on se zbog mene budi.
Stihovi se razigrali- glasno slovo pjevaju u zboru, trčkaraju,
razigrala se i rasplesala poezija dodira, u svakom stihu osjećam magiju riječi.
Osjećam vrisak sunca, boju naranče, lahor miluje grane maslina...
Ćutim, tišinu dodirujem
moja abeceda ima više od trideset slova....
Ona su svjetlo u krošnji
vjerujem u snove jer život je sve ono što srce osjeća...
Sve ostalo je najobičnija vrteška bezličnih slika.
Krhki su mostovi dodira, svojom čarolijom mogu ih učvrstiti.
Mostovi se neće urušiti, čvrsto su vezani mojim htijenjem
jer znam zapjevati pjesmu života i nade preko Mosta radosti...
fotka: moja...
Ponudio joj je
sirovu
pjesmu
uzdaha
zaboravio je
da ona
voli začine
i metafore
nije
znao
da njena
abeceda
ima više
od trideset
slova
shvatio je
da krhki su
mostovi
dodira...
fotka: moja...
|