|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
21.10.2025., utorak
Katakombe plavetnila
Vijorim zastavom ljeta, prisutna sam — tu, za tebe.
Na adresi bonace i plavetnila, gdje se tišina mora pretvara u šapat.
Na stijeni, koja suzom oplakuje cvrkut i poj, ostavljam trag.
Eho srca odzvanja, jecaj duše se pretače u vrisak,
negdje duboko, u katakombama nepostojanja čovječnosti.
Pozivam te da razbiješ iluzije.
One koje su okupane stvarnošću, tramontanom tvoje duše.
Emocija mora me nosi, bljesak na pučini osvjetljava —
i tu, u tom trenutku, gubim se.
Nestajem u tvojim sjećanjima, kao kap koja se stopi s valom.
U tišini koja slijedi, šum valova postaje jedina istina.
Svaka kap nosi tvoje ime, svaka bonaca šaptom doziva ono što je bilo.
U meni se lome svjetlosti — odsjaji prošlih dana, zrcala neizrečenih riječi.
Na obzoru, gdje se nebo ljubi s morem, tražim znak.
Ne obećanje, ne povratak — samo trag.
I dok tramontana raznosi ostatke mojih misli,
osjećam kako se svijet povlači u sebe.
Kao školjka zatvorena pred dodirom.
U katakombama plavetnila,
gdje čovječnost šuti,
ostajem.
Ne kao sjena, već kao dah —
nevidljiv, ali prisutan.
U tvojim sjećanjima,
gdje sam se izgubila,
možda sam se tek pronašla.
ilustracija: moja
|
- 10:23 -
Komentari (11) -
|
|
