Stoput sam se sebi zavjetovala
da ću fućkati
na sve u sebi
i oko sebe...
Ne vrijedi,
srce i razum
opet su mi
se posvađali
već su mi jutro pokvarili...
a zašto...
Zbog one jednostavno moje
i samo moje nesposobnosti
uklapanja u neke
plitke sheme
dokonih danguba...
Ali ni to nije pogubno,
poseban je osjećaj
koračati svijetom
punim licemjerja
a u sebi osluškivati
kako tiho, tiho, tanjušno
srce ti kuca
za nekoga...
Dođe mi tako da poletim...
Srca kucka...
kuckucka
pa nešto malo jače
zakuckuckucka
i baš mi je krivo
što netko ne zna
ultra životom
u sebi živjeti.
ilustracija: moja
|