|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
01.10.2025., srijeda
Pjesme nam se vole
Pjesme nam se vole, pjesniče
kad se moje u beskraju gube, tvoje traže njihov trag
uzburkane misli, riječi usplahirene...sve na poeziju miriše
između sna i jave... u jutrima raspjevanim...stihovi se rode
zelena polja ...staze i puteljci...susrete pletu
druga strofa, treći stih...mjesec žut kose mrsi
u sjećanju, usred uvale duga
uspomene se u gnijezdima broje
u titraju srca, uzdahu duše boljka zaboli
tvoj stih moju ranu vida
stisnuto vrijeme, u sekundi godina
u trenu ispisano slovo voljenja
vole nam se pjesme, otkrivaju slova
u tvojoj pjesmi ja sam skrivena
moja pjesma tvoja pjesmu sniva...
fotka: moja...
Ne budi ranjiv na moje pjesme
rođene pod krovom prastaroga bola
u njima sam ogoljene duše olovkom slikala
u njima sam svekoliko svoje sakrila
javu i sve svoje snove gnijezdila
bura mi je mati, otac lahor povjetarac
na kamenu rođena,
od grube, hladne stijene snove gradila
udarcima teškim život me dojio
dok nježnost sam svijetu darivala
bez mjesečine neprospavanim noćima,
osmijeh danu bez sunca crtala
ne budi ranjiv na moje pjesme
iz brazde bola, iz pukotine vriska
iz očiju probdjevenih u noćima dugim
iz bistrih kiša kojima su plakale
zacijeljene nikad neću moći
vedroj sudbini pokloniti....
fotka: moja...
|
- 18:23 -
Komentari (10) -
|
|
