Kad moji obronci zajesene

Probudilo se jutro dobro mu jutro u cvrkutu ptičjem i kriku galebovom srećom zazorilo stručak lavande kose krasi na usnama žubor vala riječi tople srce ritmom dana kuca na obroncima svitanja jutro piše riječi osunčana strana duše skladbu srca slaže srcem gledaj osjeti poeziju pripadanja ostavljam srebrni trag u mislima utišavam buru u jedrima zaplovimo... brodimo simfonijom osviještenog svakog atoma u nama... fotka: moja, kad moji obronci zajesene

- 11:12 -

Komentari (9) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.