Walking with Satie

utorak, 30.01.2007.

Bljak ultraromantična

Zamišljam našu ljubav kao
crveni željezni oksid
čiji je pigment duboko utisnut
u vlakna svakodnevog disanja
i neravni rubovi po kojima
se razlijevamo
dok lebdimo u mraku
osjećajući se..
..nešto kao kad ti kaže:
dodaj mi džem!
ili kad poskakujem i sretna sam
grad je drugačiji,
tetive su napete
bojamo se,
jer danas,
7 godina kasnije,
miriše isto,
kao prvi put
kad su piloti
u mojem stomaku uzletjeli
kako bi draškali
hidrauličnu opnu srca,
u tvoje ime.

30.01.2007. u 23:59 • 11 Komentara • Print • #

nedjelja, 28.01.2007.

La noche era larga

Protresem noć.
U njoj ne želiš zaspati,
moje su grudi oluk za tvoje suze
na kojima cijediš svoju nemoć
staru tek dvije godine.
Kosa ti je meka
Tvoje č je drugačije od moga
Dok ti čitam slikovnice,
ti ponavljaš svaku moju riječ.
Cirkus još nije došao u grad
Ali jednom ću te u njega povesti
da vidiš klaune i šarene lizalice.
Nosit ćemo i Meda i ti ćeš ga pitati:
To ti mitlis Medo? To ti mitlis?
Zatim ću ti skinuti zvijezde
i skakati u vis ako treba,
samo da ne plačeš djevojčice
jer vrijeme leti
i mama samo što nije došla.

28.01.2007. u 23:30 • 15 Komentara • Print • #

nedjelja, 21.01.2007.

Ambrosia

Pričala si mi kako te omotavao
žicom i nerđajućim čelikom.
Zapravo bili su to reaktori
koje ti je upućivao
jer nisi bila kao one.
Bila si kao ti:
očišćena od glumatanja,
silikona i svakodnevnih prezira.
Pažljivo te njeguje sunce
dok na balkonu sjedimo.
Pijemo kafu.
Sakrivena si od pogleda,
i njega koji kao ambrozija
je i alergija koju si dobila
neispravnom prehranom
u vlažnim podrumima.

Kupila si oruđe
i razrušila ostatke Salone
kao da nikad nije postojala.
Gdje su ostaci vjetrova
koji mrsili su ti kosu
Gdje je, gdje
prekidač
kad kažemo: DOSTA!

21.01.2007. u 19:45 • 25 Komentara • Print • #

nedjelja, 14.01.2007.

Manage a due

01:34 -jedna je mama sanjala u dalekom Seattleu kako se nekim kamion strovaljuje u provaliju i svoju kćer. O tom snu je pričala svom mužu nekoliko sati kasnije dok su ležali, bojeći se da se nešto dogodilo s njenom kćeri koja je bila u dalekom Splitu.

10:34 - zagrebački student geodezije imenom Luka upravo je pokupio svog prijatelja Gorana ispred studenskog doma kako bi zajedno otišli na kafu.

10: 34 jedna je djevojka sjela u svoj novi auto sa svojm prijateljicom iz studenskih dana kod koje je došla u posjet. Njih dvije su krenule u kupovinu namirnica, nakon čega su planirale krenuti prema jugu.

1:42 ista mama meškoljila se po krevetu, sanjajući san.

10:42 zagrebački student približio se raskršću Ulice Matice hrvatske i Slobode, a onda je počeo slalom

10:42 djevojka je vozeći svoj automobil razmišljala hoće li proći kroz narančasto svjetlo, ali nije. Stala je.

10: 43 zagrebački student nakon loše odvoženog slaloma upravo se zabio u stražnji dio djevojčinog automobila....

10:43 djevojka i njena prijateljica gledale su u svojim pravcima, a onda im je tijelo zadobilo neobično gibanje. Osjetile su trzaje u svom vratu, a onda su shvatile što se dogodilo.

Nešto kasnije u osiguravajućem društvu dok su ispunjavali papir Europskog vijeća o sigurnosti i podnosili izvještaj o šteti kako bi djevojka mogla naplatiti popravak, student je rekao: "Zar sam tražio previše? Htio sam samo otići na kafu!"

Katkad je valjda i to previše.

I tako...živa sam i zdrava, a na autu nije prevelika šteta, za razliku od drugog auta.Što je pravo čudo s obzirom na jačinu udarca koji nas je pomakao 2m naprijed. I zato živjela Toyota!! Na kraju kad smo se vratili na mjesto događaja kako bi čovjek iz osiguravajućeg društva slikao naše polomljene automobile, taman na rastanku s novopečenim poznanicima, dogodio se na istome mjestu trostruki sudar. Ulice Splita su neobično skliske. Bile smo spremne za još jedno klizanje, ali prema jugu. Uz Jacka, naravno...

14.01.2007. u 23:39 • 27 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.01.2007.

Balon

Poželim da mi je stomak velik i obao
balon u kojeg mogu smjestiti
sav smijeh kojeg sam pokupila
s dijelova pokućstva
ono izranja ispod robe
Bacamo je dok se svlačimo
na putu za mjesto
na kojem nestaju svi strahovi
i nedoumice
Dogodi se da zatvorim oči
pokušavajući odgonetnuti
gdje počinješ ti,
počinjem ja
Tad prorezi tvoga lica
utonu u moje
i ja sam neopisivno sretna
Gledam plafon-zgrušano nebo
s kojeg kapi
naše disanje u ritmu padanja kiše
a postelja oblak
na kojem plovimo zdušno i zadovoljno,
kao da smo sami na svijetu
i nije nas briga
za zvukopropusnost
tankih zidova
dok gledamo kako kroz
njih prolazi svaki naš
doručak.

07.01.2007. u 23:59 • 29 Komentara • Print • #

subota, 06.01.2007.

je te veux

Pucketaju tipke,
jutrima budim se uz gudanje čela
Noć je, sasvim tiho u našem stanu
u kojem čekam da otisci s prozora
nestanu sami od sebe
jer tebe nema da očistiš poglede
i ove mrlje što skupljaju se u kutovim
očiju kao mala mora
Shvaćam odlaske,
razaranje jelki, ukrasa sa stolova,
shvaćam vatromet, čestitke
i stampedo želja,
ali zima je
ne volim se buditi sama,
utrnutih koljena
na razlomljenoj cesti
koja je naš krevet bez tebe
i ona crvena svjetla
kad avion uzlijeće i ti odeš
a ja gledam dugo
i prazno
s okusom kafe
iz tvojih usta

06.01.2007. u 23:59 • 19 Komentara • Print • #

petak, 05.01.2007.

Čisto i jednostavno

Krv mi je slatka i nezagađena.
Ogromne oči, čisti oblici opsjena,
a ja sam se smijala cijelo vrijeme
u apsolutnom sporazumijevanju
s darovima riječi kojima si me nutkao
kako bi ostavio dojam da
zvijezde koje skidaš s neba
imaju drugačiji sjaj
i da su ulice kojima hodaš tvoje
jer te prate svjetla narančasta od strpljenja.
Nisam ti povjerovala jer pružam ticala
dalje od tebe
i vidim otiske koji zaparuju ogledala
tuđih kupaonica.
"A onda BUM!"
Ti si izvrstan zanatlija
i Freud ti je najbolji frend,
dok radiš na odjelu za mentalno disponirane
ali ja sam ipak odrastala na Frommu,
i čitam između redaka o nadsvođenim
arhipelazima do kojih ne dopire sunce.
A sunce je sve.

05.01.2007. u 23:59 • 17 Komentara • Print • #

četvrtak, 04.01.2007.

Nebeski skakači

Moram pisati kako bih opisala
zašto mi noge vise s vrhova nebodera
u čija se stakla zabijaju ptice
i zvuk se vraća čist i jasan.
Mjesec je velik,
ime mi je Luna.
I možda sam pogriješila
kad sam zabosila bezdanom
kako bih osjetila vjetar
iz nekog drugog pravca,
ali smijući se
razišla sam se sa poviješću
koja je govorila o stiroporu
i pamtila histerične figure
odjevene u maslinasto zeleno.
A onda sam čula to tiho bubnjanje
i krenula za njim i našla se tu,
na vrhu nebodera gdje je počelo
zavođenje koje zahtijeva upornost
i podsjeća na skicu koja rastvara
sve poznato pred nama
i mene samu koja ogoljena
lebdim raspršena kao intervencija
u umjetnost- difuzno i bez nade za objavom.

04.01.2007. u 23:59 • 14 Komentara • Print • #

srijeda, 03.01.2007.

Promatrač

U ustima mi je neodređeni okus
dana i golotinje Renoirovih slika
i tvoja poruka da umrijet ćeš bez
njega kao da ne postoji netko drugi.
Kao da ne postoji ništa
samo šum koji izlazi iz
ruka i napuštenih lica.
Nevina je bol koja se prelijeva
preko čaše dok točiš vodku
i nije ti važno koliko
dugo moraš krvariti kako
bi zaustavio svijet i rasparao konce
koji vise u alternativnom svijetu bez televizije
i mekih pornića.
Kažeš mi da ne znaš što je
pogrešno s tvojim srcem
koje čujemo kako bubnja
s vrhova zgrada dok lete avioni
i padaju bombe osmijeha
bez ikakvog smisla.
Život se uganuo,
očaj se utopio,
a samoća je dobila novo značenje
i možda samo jednom
zadobivena nada neće zakrekretati
jer pretvorena u žabu čeka svoj poljubac.

03.01.2007. u 23:59 • 12 Komentara • Print • #

utorak, 02.01.2007.

Silicon soule touch my soule

U sasvim drugačijem formatu
biram koje kuglice skinuti s bora
i njima gađati sve
što je ostalo od prije
i što mi izlazi na uši
koje prekrivam baršunom.
Sve je još tu, iza tog zida i
prikrada mi se. Gledam
ispod stola novinska hrpa
i vijesti o vremenu koje napuštam.
Odlučila sam već prije i ništa me neće zaustaviti.
Samo je dimna zavjesa još
ono što me dijeli
na dvije polutke-dovoljno oble
da žive svaka za sebe.
Ali korak, taj jedan, napravila sam još
jučer i sad samo, potrebno mi je krenuti.
Žica je uništena i prolaz napravljen,
a moje srce prepuno kisika
uklonilo je sve sjene iz obližnjih šuma
koje se vrtoglavo uspinju k nebu.
Krenula sam 3, 2, 1.....

Čarolija....

02.01.2007. u 15:33 • 15 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>