Pričala si mi kako te omotavao
žicom i nerđajućim čelikom.
Zapravo bili su to reaktori
koje ti je upućivao
jer nisi bila kao one.
Bila si kao ti:
očišćena od glumatanja,
silikona i svakodnevnih prezira.
Pažljivo te njeguje sunce
dok na balkonu sjedimo.
Pijemo kafu.
Sakrivena si od pogleda,
i njega koji kao ambrozija
je i alergija koju si dobila
neispravnom prehranom
u vlažnim podrumima.
Kupila si oruđe
i razrušila ostatke Salone
kao da nikad nije postojala.
Gdje su ostaci vjetrova
koji mrsili su ti kosu
Gdje je, gdje
prekidač
kad kažemo: DOSTA!
Post je objavljen 21.01.2007. u 19:45 sati.