Zamišljam našu ljubav kao
crveni željezni oksid
čiji je pigment duboko utisnut
u vlakna svakodnevog disanja
i neravni rubovi po kojima
se razlijevamo
dok lebdimo u mraku
osjećajući se..
..nešto kao kad ti kaže:
dodaj mi džem!
ili kad poskakujem i sretna sam
grad je drugačiji,
tetive su napete
bojamo se,
jer danas,
7 godina kasnije,
miriše isto,
kao prvi put
kad su piloti
u mojem stomaku uzletjeli
kako bi draškali
hidrauličnu opnu srca,
u tvoje ime.
Post je objavljen 30.01.2007. u 23:59 sati.