Poželim da mi je stomak velik i obao
balon u kojeg mogu smjestiti
sav smijeh kojeg sam pokupila
s dijelova pokućstva
ono izranja ispod robe
Bacamo je dok se svlačimo
na putu za mjesto
na kojem nestaju svi strahovi
i nedoumice
Dogodi se da zatvorim oči
pokušavajući odgonetnuti
gdje počinješ ti,
počinjem ja
Tad prorezi tvoga lica
utonu u moje
i ja sam neopisivno sretna
Gledam plafon-zgrušano nebo
s kojeg kapi
naše disanje u ritmu padanja kiše
a postelja oblak
na kojem plovimo zdušno i zadovoljno,
kao da smo sami na svijetu
i nije nas briga
za zvukopropusnost
tankih zidova
dok gledamo kako kroz
njih prolazi svaki naš
doručak.
Post je objavljen 07.01.2007. u 23:59 sati.