Krv mi je slatka i nezagađena.
Ogromne oči, čisti oblici opsjena,
a ja sam se smijala cijelo vrijeme
u apsolutnom sporazumijevanju
s darovima riječi kojima si me nutkao
kako bi ostavio dojam da
zvijezde koje skidaš s neba
imaju drugačiji sjaj
i da su ulice kojima hodaš tvoje
jer te prate svjetla narančasta od strpljenja.
Nisam ti povjerovala jer pružam ticala
dalje od tebe
i vidim otiske koji zaparuju ogledala
tuđih kupaonica.
"A onda BUM!"
Ti si izvrstan zanatlija
i Freud ti je najbolji frend,
dok radiš na odjelu za mentalno disponirane
ali ja sam ipak odrastala na Frommu,
i čitam između redaka o nadsvođenim
arhipelazima do kojih ne dopire sunce.
A sunce je sve.
Post je objavljen 05.01.2007. u 23:59 sati.