Walking with Satie

nedjelja, 14.01.2007.

Manage a due

01:34 -jedna je mama sanjala u dalekom Seattleu kako se nekim kamion strovaljuje u provaliju i svoju kćer. O tom snu je pričala svom mužu nekoliko sati kasnije dok su ležali, bojeći se da se nešto dogodilo s njenom kćeri koja je bila u dalekom Splitu.

10:34 - zagrebački student geodezije imenom Luka upravo je pokupio svog prijatelja Gorana ispred studenskog doma kako bi zajedno otišli na kafu.

10: 34 jedna je djevojka sjela u svoj novi auto sa svojm prijateljicom iz studenskih dana kod koje je došla u posjet. Njih dvije su krenule u kupovinu namirnica, nakon čega su planirale krenuti prema jugu.

1:42 ista mama meškoljila se po krevetu, sanjajući san.

10:42 zagrebački student približio se raskršću Ulice Matice hrvatske i Slobode, a onda je počeo slalom

10:42 djevojka je vozeći svoj automobil razmišljala hoće li proći kroz narančasto svjetlo, ali nije. Stala je.

10: 43 zagrebački student nakon loše odvoženog slaloma upravo se zabio u stražnji dio djevojčinog automobila....

10:43 djevojka i njena prijateljica gledale su u svojim pravcima, a onda im je tijelo zadobilo neobično gibanje. Osjetile su trzaje u svom vratu, a onda su shvatile što se dogodilo.


Nešto kasnije u osiguravajućem društvu dok su ispunjavali papir Europskog vijeća o sigurnosti i podnosili izvještaj o šteti kako bi djevojka mogla naplatiti popravak, student je rekao: "Zar sam tražio previše? Htio sam samo otići na kafu!"

Katkad je valjda i to previše.

I tako...živa sam i zdrava, a na autu nije prevelika šteta, za razliku od drugog auta.Što je pravo čudo s obzirom na jačinu udarca koji nas je pomakao 2m naprijed. I zato živjela Toyota!! Na kraju kad smo se vratili na mjesto događaja kako bi čovjek iz osiguravajućeg društva slikao naše polomljene automobile, taman na rastanku s novopečenim poznanicima, dogodio se na istome mjestu trostruki sudar. Ulice Splita su neobično skliske. Bile smo spremne za još jedno klizanje, ali prema jugu. Uz Jacka, naravno...