U sasvim drugačijem formatu
biram koje kuglice skinuti s bora
i njima gađati sve
što je ostalo od prije
i što mi izlazi na uši
koje prekrivam baršunom.
Sve je još tu, iza tog zida i
prikrada mi se. Gledam
ispod stola novinska hrpa
i vijesti o vremenu koje napuštam.
Odlučila sam već prije i ništa me neće zaustaviti.
Samo je dimna zavjesa još
ono što me dijeli
na dvije polutke-dovoljno oble
da žive svaka za sebe.
Ali korak, taj jedan, napravila sam još
jučer i sad samo, potrebno mi je krenuti.
Žica je uništena i prolaz napravljen,
a moje srce prepuno kisika
uklonilo je sve sjene iz obližnjih šuma
koje se vrtoglavo uspinju k nebu.
Krenula sam 3, 2, 1.....
Čarolija....
Post je objavljen 02.01.2007. u 15:33 sati.