Ispod kapaka trepćem užarenog srca.
Ispod kapaka škripe svjetla lampion noći.
Na užarenom staklu pržim prste od jutra
do mraka.
Vodljivost je širokoporozna i bacam kroz prozor
mali mjesec i malo sunce.
Svaku noć, obnoć!
A kad ih pronađu ulični svirači, slučajni prolaznici
i kukci insekti, pretvoreni u malu ljubav vraćaju
se k meni da skupa dijelimo naranče
smežuranim porama svijet.
I dođe mi tako da zapalim sve.
Da zapalim mostove koje gradimo,
da se obrušim u letu i namjerno falim metu.
I dođe mi s vremena na vrijeme
jer Mars je u kući zaštitnika, i on vrbuje,
a Saturn kumuje i smije se, smije mi.
Al sam pička i ne napravim što poželim..
Još uvijek, imam šibice.
Ogulit ću naranču.
Usne su mi meke.
A i sunce je na mojoj strani.
Za domaći zadatak je pojela pun dlan glagoljice
Bila je gladna. Jako gladna.
I zapravo ništa ne košta otići samo korak naprijed.
Politika sunca uvijek je korak ispred sna.
Ako očekuješ. Čak i kad ne očekuješ!
I zapita se:" Koliko slova treba pojesti
prije nego probava natjera na odmak?"
Koliko treptaja dok se uhvati pravi trenutak svjetlosti,
za razviti se u ekspoziciju zrelog osmjeha
rasporenih usana punih zuba ko šipak
da vidiš u dubini utrobe, sve kroz grlo
kako se udiše život.
Punim plućima, sve kroz bronhije do dna mora.
DIŠEM!
Zatvorenih očiju progutao me svijet.
A onda je došao netko i zarotirao me pravac Sunce.
Još uvijek se rotiram, i imam opravdanje
za svaki sat koji ću nedostajati.
Bit ću naranča, velik i slatka.
Ako me probudiš, bit ću platforma
s koje naša tijela vrište.
Uzmi olovku, uzmi dvije
hodat ćemo gradovima, ulicama,
crtat ćemo smjehove na licima stranaca,
cijediti naranče i dijeliti ih besplatno.
Vitamin C je neophodan.
Ne dopusti da svijet skorubira.
Mrs. John Soda se vratila, zapostavila je stvarnost
koja živi netaknuta u grasti za cvijeće na balkonima prolaznika.
Shvaća da je kontrapunktiraju dodirne točke svakog prolaznika
kojeg mimoiđe, a onda zatvori oči i
proživi cijeli život sa svakim od njih, ponaosob.
"Već 10 dana glavna sam zvijezda Cirkusa",
rekla je djevojčica iz mojih njedara.
Prišapnula mi je kako je već tih istih
10 dana naganjaju po cirkuskoj areni,
a ona bi samo htjela otići.
Naime, ona je akrobatkinja.
Rekla je kako se umorila od balansiranja
između gore i dolje, lijevo i desno, i tako godinama.
Danas je kupila knjigu o pticama, i jednu knjigu o Japanu.
Mašta o bjelini dlanova i krošnjama stabala.
Ponekad noću sanja da je biće sa čudnovatim moćima,
koje leti nebom i muti račune ljudima sa skrivenim namjerama.
"Već 10 dana glavna sam zvijezda Cirkusa",
rekla je djevojčica iz mojih njedara.
A onda je uzela šibice i zapalila Cirkus.
Ja sjedah i gledah.
Ljubav je sjebana.
Sjedili smo na kraju svijeta, promatrali smo zvijezde.
Došao je glasnik, i rekao :- Krenite!
I mi smo krenuli.
Ostavili smo tragove jedno drugoga na koži.
U tvojoj modroj majici svijet je izgledao pitomo,
bez varanja ili dokonog komfortizma.
U mojoj majici svijet je izgledao kao fotografija,
na kojoj mokrim rukama gulim slojeve naranče.
Negdje putem izgubio si moju majicu,
negdje putem izgubila sam tvoju majicu.
Naša priča počinje negdje u moru,
gdje bosih stopala izbjegavam slanoću modroga.
Htjela sam biti...a čak nisam ni znala.
Zaboravili smo na glasnika, putokaze, i polaroid smjehove.
Došlo je vrijeme kad sam postala keramička pločica.
a ti si postao surogat neprosijanih riječi koje osljepljuju.
Sreli smo se nakon toliko, licem u lice. Plašim te. Plašiš me.
Vratimo se, promatrajmo zvijezde, zakopajmo se u zeleno-modru zemlju.
Ja i istok smo se zapravo upoznali na zapadu.
Nismo se poznavali, ali smo se prepoznavali na ulicama, na uglovima, u masi.
Prepoznali smo se i jednog dana, bio je ožujak, na kolodvoru jednog tuđeg grada.
Ja sam putovala iz svog studenskog života na sprovod u svoj djetinji život.
On je putova iz svog istočnog života, u svoj zapadni.
Prepoznali smo se kraj šaltera broj 1.
Bio je jedino poznato lice u masi, na kolodvoru.
Pozvao me na kaFu, kako bi zajednički ubili vrijeme čekajući vrijeme za polazak.
Vozili smo se satima, on na zadnjem sjedištu, ja na prvom.
A onda smo se vozili sprijeda.
Ne sjećam se riječi, riječi, riječi...
Rastanka nije bilo. Jednostavno smo otišli. Svatko u svoj život.
Par tjedana iza. Opet smo se prepoznali na istom šalteru, istog grada, istog kolodvora.
On je putova istok-zapad, ja zapad-istok.
Ja sam putovala, opet na sprovod, bili su to dani prelaska preko splavi.
On je putovao u svoj život na trenova, a onda se susreo s brdom, u prometnoj, kako bi stigao sasvim slučajno na kolodvor u tren u kojem sam ja bila tamo, na šalteru broj 1.
Fucking romantično.
I nije ga bilo mjesecima.
Pronašao me samu, u masi, kad boljela me kičma jebeno, i samo što nije otkucala ponoć za neku novu godinu koja slijedi.
Pozvao me da krenem s njime.
Nisam krenula.
Htjela sam gledati vatromet.
Opet sam otputovala zapadno. On je ostao istočno.
Vratila sam se jednom.
Vratio se i on.
Opet me našao u masi.
I tad je krenulo...
I traje... još uvijek između kolodvora, aerodroma, rastanaka, sastanaka..
Bilo je to na jučerašnji datum...prije nekoliko godina.
Draga Satie budućnosti, piše ti Satie sadašnjosti!
Pišem ti iz prošlosti, za budućnost, za sadašnjost trena u kojem ćeš biti...
U sadašnjosti trena 23:01 ti si navizualno-auditivnoj mastrubaciji-u tom trenu bezvremenosti, dok sklopljenih očiju lelujaš u rukama istok istočno i slušaš trubu koja opija, želim ti da se sjetiš točke ispod sjeverne platforme na ekvatoru sreće, odakle vrištimo od ushita kad se sjedinimo Ja-Satie sadašnjosti, sa Satie prošlosti i s tobom-Satie budućnosti.
Jer tad naše trojedinstvo postane jedinstvo trostrukog prihvaćanja.
A ulične lampe u izmaglici trepere kao padajuće zvijezde.
Vidiš li?
Šuti, i pogledaj.
Do koje točke možeš sići u sebe?
Razdijeli sobu na dva dijela, rasparaj parket,
napravi stolicu i odgonetni ono što već znaš.
Već tri dana slušam isti cd.
Isti onaj kojeg sam ubila slušajući danonoćno prije 5 godina.
Večeras sam čekala svog Heroja ulice, s pivom u ruci,
ali nije došao.
Bila sam tužna.
Kažu da nada umire zadnja, istina, prvo sam ja umrla pa ona.
A onda sam čula nešto tužno.
I shvatila kako sam objesna sa svojim pizdarijama,
sa svojim Herojima i svojim očekivanjima.
Mada još uvijek mislim da sam u pravu i
imam pravo na istinu kad pitam za nju.
Kad dovoljno dugo gledaš u tami, navikneš se i primjećuješ obrise, čak razaznaješ boje, svjetlije i tamnije tonove koji se dijele na ying i yang.
I navikneš se, i dobro ti je.
Katkad se sjetiš da negdje gore, ima nešto što se zove Sunce.
Ali navikneš se, i dobro ti je.
Ne volim držati nožice, škare, makaze na otvorenom polju neba-podsjećaju na nasilnost.
Ne volim držati ni noževe tankih, svilenih oštrica na kuhinjskom radnom stolu ukoričene u drvo- podsjećaju na nasilnost.
Ponekad ne volim slušati neke riječi, čitati riječi-podsjećaju na nasilnost.
I uvijek se zapitam gdje ispari humanost kad nasilje zavlada, i moć se slavodobitno raspodjeli kroz nježnost pokreta.
«...cura koja obožaje pustinje, i cijeni vodu. To sam ja večeras....»
rekao si, parafrazirajući me.
Bio si crn na ulici. Ja sam bila crna, oponašali smo trubu.
Krajolik nam izmiče pod prstima.
Nikad me ne držiš za ruku.
"Jazz is Paris and Paris is jazz."
Sjećaš se?
Na sakrivenim mjestima, ljubimo se.
U gomili, u mraku.
Bio si crn. Ja sam bila crna.
Oponašali smo trubu.
Bili smo dub.
Bili smo duboko.
Pojeli smo sva slova.
Ogulili ananas i dehidrirali more na dlanu.
Sol je i naš expo za ovo proljeće.
Hajdemo plesati, sad!
STOP
ONE
Free rice
onehappyislandmusic
make model
david sylvian
cocteau twins
dead can dance
and also the trees
cowboy junkies
talking heads
air
violent femmes
Tortoise
sigur ros
ms. john soda
tarwater
amon tobin
yonderboi
trans am
cinematic orchestra
calexico
stina nordenstam
lunar
bilk
apparat organ quartet
olvis
architecture in helsinki
brazilian girls
arctic monkeys
death cab for cutie
modest mouse
arcadefire
bloc party
muse
royksopp
coldcut
the shins
65daysofstatic
frou frou
explosions in the sky
Godspeed You Black Emperor
vuneny
le tigre
the dining rooms
bajafondo
KIMIKO
Laura Veirs
Feist
tina brooks
PORTFOLIO
art brut
the rakes
harrisons
logh
fujiya & miyagi
Whitest boy alive
regina spektor
gnarls barkley
smoosh
the new pornographers
minus the bear
cursive
your33blackangels
she wants revenge
The album leaf
M83
do may say think
eluvium
Rupert Falsch
electrocute
Styrofoam
the appleseed cast
as tall as lion
______________________
*nu-jazz*
peacespeakers,
jazzamor
the funky lowlives (sail into the sun)
les gammas
king kooba
mondo grosso
Nils petter molvaer
Nostalgia 77
______________________
*chill out*
smith&mighty
micatone
4hero
goldfrap
prefuse73
nightmare on wax
akasha
9 lazy 9
nuspirit helsinki
moodorama
sun kil moon
the books
____________________
Yo no soy yo.
Soy este
Que va a mi lado sin yo verlo;
Que, a veces, voy a ver
Y que, a veces, olvido.
El que calla, sereno, cuando hablo,
El que perdona, dulce, cuando odio,
El que pasea por donde no estoy,
El que quedera en pie cuando yo muero.
Juan Ramón Jimenéz
______________________
Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (21)
Listopad 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Lipanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (9)
Travanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)