Walking with Satie

utorak, 12.04.2005.

"...bolje da nisam saznao, bolje da nisam shvatio..."

Ljubav je sjebana.


Sjedili smo na kraju svijeta, promatrali smo zvijezde.

Došao je glasnik, i rekao :- Krenite!

I mi smo krenuli.

Ostavili smo tragove jedno drugoga na koži.

U tvojoj modroj majici svijet je izgledao pitomo,

bez varanja ili dokonog komfortizma.

U mojoj majici svijet je izgledao kao fotografija,

na kojoj mokrim rukama gulim slojeve naranče.


Negdje putem izgubio si moju majicu,
negdje putem izgubila sam tvoju majicu.



Naša priča počinje negdje u moru,

gdje bosih stopala izbjegavam slanoću modroga.

Htjela sam biti...a čak nisam ni znala.

Zaboravili smo na glasnika, putokaze, i polaroid smjehove.



Došlo je vrijeme kad sam postala keramička pločica.

a ti si postao surogat neprosijanih riječi koje osljepljuju.



Sreli smo se nakon toliko, licem u lice. Plašim te. Plašiš me.

Vratimo se, promatrajmo zvijezde, zakopajmo se u zeleno-modru zemlju.