Već tri dana slušam isti cd.
Isti onaj kojeg sam ubila slušajući danonoćno prije 5 godina.
Večeras sam čekala svog Heroja ulice, s pivom u ruci,
ali nije došao.
Bila sam tužna.
Kažu da nada umire zadnja, istina, prvo sam ja umrla pa ona.
A onda sam čula nešto tužno.
I shvatila kako sam objesna sa svojim pizdarijama,
sa svojim Herojima i svojim očekivanjima.
Mada još uvijek mislim da sam u pravu i
imam pravo na istinu kad pitam za nju.