Inaf
Ne volim držati nožice, škare, makaze na otvorenom polju neba-podsjećaju na nasilnost.
Ne volim držati ni noževe tankih, svilenih oštrica na kuhinjskom radnom stolu ukoričene u drvo- podsjećaju na nasilnost.
Ponekad ne volim slušati neke riječi, čitati riječi-podsjećaju na nasilnost.
I uvijek se zapitam gdje ispari humanost kad nasilje zavlada, i moć se slavodobitno raspodjeli kroz nježnost pokreta.
Argentina je moja zemlja borbe. I Palestina.
Može li se zaustavati masa?
Kako ne osjetiti ljutnju, mržnju u središtu epicentra, dok trese raskošna i nujna destrukcija.
Kako se zoveš? Globalizacija ti je ime?
Danas me obasula protočnost polariteta.
Uvijek postoji trenutak kad kažemo: dosta!
I odemo.
Ta sami smo zaslužni za svoje postupke, zašto patiti radi tuđih svjesno odlučenih.
I odemo.
Tek tako.
Uvijek postoji trenutak kad se odlučimo ne sramiti postupaka nekih drugih koje smatramo svojima.
I odemo.
Tek tako.
Post je objavljen 05.04.2005. u 23:59 sati.