Walking with Satie

petak, 29.04.2005.

Light is Night is Knight

Ispod kapaka trepćem užarenog srca.

Ispod kapaka škripe svjetla lampion noći.

Na užarenom staklu pržim prste od jutra

do mraka.

Vodljivost je širokoporozna i bacam kroz prozor

mali mjesec i malo sunce.

Svaku noć, obnoć!

A kad ih pronađu ulični svirači, slučajni prolaznici

i kukci insekti, pretvoreni u malu ljubav vraćaju

se k meni da skupa dijelimo naranče

smežuranim porama svijet.

29.04.2005. u 21:39 • 34 Komentara • Print • #

četvrtak, 28.04.2005.

Burn

I dođe mi tako da zapalim sve.

Da zapalim mostove koje gradimo,

da se obrušim u letu i namjerno falim metu.

I dođe mi s vremena na vrijeme

jer Mars je u kući zaštitnika, i on vrbuje,

a Saturn kumuje i smije se, smije mi.

Al sam pička i ne napravim što poželim..

Još uvijek, imam šibice.

Ogulit ću naranču.

Usne su mi meke.

A i sunce je na mojoj strani.

28.04.2005. u 23:46 • 23 Komentara • Print • #

utorak, 26.04.2005.

ješte jemo glagoljonšću

Za domaći zadatak je pojela pun dlan glagoljice

Bila je gladna. Jako gladna.

I zapravo ništa ne košta otići samo korak naprijed.

Politika sunca uvijek je korak ispred sna.

Ako očekuješ. Čak i kad ne očekuješ!

I zapita se:" Koliko slova treba pojesti

prije nego probava natjera na odmak?"

Koliko treptaja dok se uhvati pravi trenutak svjetlosti,

za razviti se u ekspoziciju zrelog osmjeha

rasporenih usana punih zuba ko šipak

da vidiš u dubini utrobe, sve kroz grlo

kako se udiše život.

Punim plućima, sve kroz bronhije do dna mora.

DIŠEM!

26.04.2005. u 02:54 • 34 Komentara • Print • #

nedjelja, 24.04.2005.

Visoko C

Zatvorenih očiju progutao me svijet.

A onda je došao netko i zarotirao me pravac Sunce.

Još uvijek se rotiram, i imam opravdanje

za svaki sat koji ću nedostajati.

Bit ću naranča, velik i slatka.

Ako me probudiš, bit ću platforma

s koje naša tijela vrište.

Uzmi olovku, uzmi dvije

hodat ćemo gradovima, ulicama,

crtat ćemo smjehove na licima stranaca,

cijediti naranče i dijeliti ih besplatno.

Vitamin C je neophodan.

Ne dopusti da svijet skorubira.

24.04.2005. u 23:37 • 20 Komentara • Print • #

četvrtak, 21.04.2005.

I'm walking

Mrs. John Soda se vratila, zapostavila je stvarnost

koja živi netaknuta u grasti za cvijeće na balkonima prolaznika.

Shvaća da je kontrapunktiraju dodirne točke svakog prolaznika

kojeg mimoiđe, a onda zatvori oči i

proživi cijeli život sa svakim od njih, ponaosob.

vuš!

I tako 1000 života, i tako 2000 tisuće, 3000 tisuće...

Sve dok brojevi ne izgube oblik i vrijeme se stopi s koracima.

Kontrapunktiraju se misli poput nota,na papiru između 3.i 8. crte.

Naše misli nek padnu na devetu.

Tamo proživimo naš zajednički život

u trenu kad se nepoznati mimoiđemo

da bismo se sreli u trenutku dovoljnom

za cijeli život više života.

U tom trenu Samo nek se kreće!

Vuš!

"Be wilder!

cONTROL IT, CONcLUDE IT!"

21.04.2005. u 23:34 • 34 Komentara • Print • #

nedjelja, 17.04.2005.

Blue Moon II.

Upornost je nekad vrlo nezgodna stvar, ponos još nezgodnija.

Katkad ostane sasvim malo dostojanstva
i pregršt neupotrebljive ljubavi.

Katkad ostane samo...

Daljina i tišina.
Daljina i odsutnost.
Daljina i drukčijost.

I nema nas.

Dan ili dva.

Dan ili tri.

Dan ili četiri.

Dan ili pet.

I nitko nas ne traži.

Opasno je igrati se sa sjenama.

Svi imamo san, što kad san ima nas?

Uvijek ostaju šibice...

17.04.2005. u 13:54 • 35 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.04.2005.

Cirkus Anthem

"Već 10 dana glavna sam zvijezda Cirkusa",

rekla je djevojčica iz mojih njedara.

Prišapnula mi je kako je već tih istih

10 dana naganjaju po cirkuskoj areni,

a ona bi samo htjela otići.

Naime, ona je akrobatkinja.

Rekla je kako se umorila od balansiranja

između gore i dolje, lijevo i desno, i tako godinama.

Danas je kupila knjigu o pticama, i jednu knjigu o Japanu.

Mašta o bjelini dlanova i krošnjama stabala.

Ponekad noću sanja da je biće sa čudnovatim moćima,

koje leti nebom i muti račune ljudima sa skrivenim namjerama.

"Već 10 dana glavna sam zvijezda Cirkusa",

rekla je djevojčica iz mojih njedara.

A onda je uzela šibice i zapalila Cirkus.

Ja sjedah i gledah.

14.04.2005. u 23:27 • 31 Komentara • Print • #

utorak, 12.04.2005.

"...bolje da nisam saznao, bolje da nisam shvatio..."

Ljubav je sjebana.

Sjedili smo na kraju svijeta, promatrali smo zvijezde.

Došao je glasnik, i rekao :- Krenite!

I mi smo krenuli.

Ostavili smo tragove jedno drugoga na koži.

U tvojoj modroj majici svijet je izgledao pitomo,

bez varanja ili dokonog komfortizma.

U mojoj majici svijet je izgledao kao fotografija,

na kojoj mokrim rukama gulim slojeve naranče.

Negdje putem izgubio si moju majicu,
negdje putem izgubila sam tvoju majicu.

Naša priča počinje negdje u moru,

gdje bosih stopala izbjegavam slanoću modroga.

Htjela sam biti...a čak nisam ni znala.

Zaboravili smo na glasnika, putokaze, i polaroid smjehove.

Došlo je vrijeme kad sam postala keramička pločica.

a ti si postao surogat neprosijanih riječi koje osljepljuju.

Sreli smo se nakon toliko, licem u lice. Plašim te. Plašiš me.

Vratimo se, promatrajmo zvijezde, zakopajmo se u zeleno-modru zemlju.

"Riječi su me zaprljale, riječi što nose nevolje." ekv

12.04.2005. u 23:59 • 15 Komentara • Print • #

nedjelja, 10.04.2005.

Once upone a time

Ja i istok smo se zapravo upoznali na zapadu.
Nismo se poznavali, ali smo se prepoznavali na ulicama, na uglovima, u masi.
Prepoznali smo se i jednog dana, bio je ožujak, na kolodvoru jednog tuđeg grada.
Ja sam putovala iz svog studenskog života na sprovod u svoj djetinji život.
On je putova iz svog istočnog života, u svoj zapadni.

Prepoznali smo se kraj šaltera broj 1.

Bio je jedino poznato lice u masi, na kolodvoru.
Pozvao me na kaFu, kako bi zajednički ubili vrijeme čekajući vrijeme za polazak.
Vozili smo se satima, on na zadnjem sjedištu, ja na prvom.
A onda smo se vozili sprijeda.
Ne sjećam se riječi, riječi, riječi...
Rastanka nije bilo. Jednostavno smo otišli. Svatko u svoj život.

Par tjedana iza. Opet smo se prepoznali na istom šalteru, istog grada, istog kolodvora.
On je putova istok-zapad, ja zapad-istok.
Ja sam putovala, opet na sprovod, bili su to dani prelaska preko splavi.
On je putovao u svoj život na trenova, a onda se susreo s brdom, u prometnoj, kako bi stigao sasvim slučajno na kolodvor u tren u kojem sam ja bila tamo, na šalteru broj 1.

Fucking romantično.

I nije ga bilo mjesecima.

Pronašao me samu, u masi, kad boljela me kičma jebeno, i samo što nije otkucala ponoć za neku novu godinu koja slijedi.
Pozvao me da krenem s njime.
Nisam krenula.
Htjela sam gledati vatromet.
Opet sam otputovala zapadno. On je ostao istočno.
Vratila sam se jednom.
Vratio se i on.
Opet me našao u masi.
I tad je krenulo...

I traje... još uvijek između kolodvora, aerodroma, rastanaka, sastanaka..

Bilo je to na jučerašnji datum...prije nekoliko godina.

10.04.2005. u 23:10 • 21 Komentara • Print • #

subota, 09.04.2005.

Past-Future-Prezent?

Draga Satie budućnosti, piše ti Satie sadašnjosti!

Pišem ti iz prošlosti, za budućnost, za sadašnjost trena u kojem ćeš biti...

U sadašnjosti trena 23:01 ti si navizualno-auditivnoj mastrubaciji-u tom trenu bezvremenosti, dok sklopljenih očiju lelujaš u rukama istok istočno i slušaš trubu koja opija, želim ti da se sjetiš točke ispod sjeverne platforme na ekvatoru sreće, odakle vrištimo od ushita kad se sjedinimo Ja-Satie sadašnjosti, sa Satie prošlosti i s tobom-Satie budućnosti.

Jer tad naše trojedinstvo postane jedinstvo trostrukog prihvaćanja.

A ulične lampe u izmaglici trepere kao padajuće zvijezde.

09.04.2005. u 23:01 • 25 Komentara • Print • #

petak, 08.04.2005.

Misguided day's

Vidiš li?

Šuti, i pogledaj.

Do koje točke možeš sići u sebe?

Razdijeli sobu na dva dijela, rasparaj parket,

napravi stolicu i odgonetni ono što već znaš.

"I'm not the only one stering at the Sun..." U2

08.04.2005. u 23:08 • 15 Komentara • Print • #

četvrtak, 07.04.2005.

21:23

Već tri dana slušam isti cd.

Isti onaj kojeg sam ubila slušajući danonoćno prije 5 godina.

Večeras sam čekala svog Heroja ulice, s pivom u ruci,

ali nije došao.

Bila sam tužna.

Kažu da nada umire zadnja, istina, prvo sam ja umrla pa ona.

A onda sam čula nešto tužno.

I shvatila kako sam objesna sa svojim pizdarijama,

sa svojim Herojima i svojim očekivanjima.

Mada još uvijek mislim da sam u pravu i

imam pravo na istinu kad pitam za nju.

Ljubav je puno jednostavnija.

A onda sam čula nešto tužno.

I žao mi je šta te nisam voljela kroz male postupke,
a tako sam htjela, ali nisam te znala, bili smo tek
prolaznici kroz srednju Europu, slučajni suputnici...

Gledaj me s druge strane, šaljem ti sve putem transprostornog
kanala jer ljubav ne poznaje dimenzije i ovu onu stranu.

Leti!

I pozdravi Edithe Piaf i Simone de Beauvoir, Alberta Camusa i J.P.Sartrea!

07.04.2005. u 23:45 • 19 Komentara • Print • #

srijeda, 06.04.2005.

There's no doubt

Kad dovoljno dugo gledaš u tami, navikneš se i primjećuješ obrise, čak razaznaješ boje, svjetlije i tamnije tonove koji se dijele na ying i yang.

I navikneš se, i dobro ti je.

Katkad se sjetiš da negdje gore, ima nešto što se zove Sunce.

Ali navikneš se, i dobro ti je.

Zašto bi išta mijenjali?! Stvarno zašto bi išta mijenjali?

-Dobro je i u mraku, samo nek' je toplo..

Ali toplo je i na Suncu.

-"Tamo su vječite eksplozije i oluje", reći ćeš.

-Zašto bi išta mijenjali?! Stvarno zašto bi išta mijenjali?

Tamo je tako svjetlije.

-Tamo se vide mrlje.

Volim mrlje.

Reci mi istinu, samo istinu, samo istinu, samo istinu. I nemoj me gađati njome.
Daj mi je nježno, plošno, umotano u izrezbarenu pristojnost kojom pazit ćeš na osjećaje drugih.

-Volim tamu, tamo je dobro, tamo je toplo.

-Zašto bi išta mijenjali?! Stvarno zašto bi išta mijenjali?

Jer smo solarni i sunčani jer mi je draža brokula s maslinovim uljem, nego prženi krumpir serviran s divnim zamamnim *ce bon* pozdravom i jer smo nekad crni na ulici i sviramo jazz tako tiho tiho, tako solarno jasno.

Istina, ne vjerujem u ljubav iznad svih granica. Uvijek postoji trenutak kad kažemo dosta, ali to nije ljubav više-to smo mi solarno jasni-sami na ulici-sviramo jazz-i dobro je.

06.04.2005. u 23:22 • 17 Komentara • Print • #

utorak, 05.04.2005.

Inaf

Ne volim držati nožice, škare, makaze na otvorenom polju neba-podsjećaju na nasilnost.

Ne volim držati ni noževe tankih, svilenih oštrica na kuhinjskom radnom stolu ukoričene u drvo- podsjećaju na nasilnost.

Ponekad ne volim slušati neke riječi, čitati riječi-podsjećaju na nasilnost.

I uvijek se zapitam gdje ispari humanost kad nasilje zavlada, i moć se slavodobitno raspodjeli kroz nježnost pokreta.

Argentina je moja zemlja borbe. I Palestina.

Može li se zaustavati masa?

Kako ne osjetiti ljutnju, mržnju u središtu epicentra, dok trese raskošna i nujna destrukcija.

Kako se zoveš? Globalizacija ti je ime?

Danas me obasula protočnost polariteta.

Uvijek postoji trenutak kad kažemo: dosta!

I odemo.

Ta sami smo zaslužni za svoje postupke, zašto patiti radi tuđih svjesno odlučenih.

I odemo.

Tek tako.

Uvijek postoji trenutak kad se odlučimo ne sramiti postupaka nekih drugih koje smatramo svojima.

I odemo.

Tek tako.

05.04.2005. u 23:59 • 24 Komentara • Print • #

nedjelja, 03.04.2005.

je t'aime...moi non plus

«...cura koja obožaje pustinje, i cijeni vodu. To sam ja večeras....»

rekao si, parafrazirajući me.

Bio si crn na ulici. Ja sam bila crna, oponašali smo trubu.
Krajolik nam izmiče pod prstima.

Nikad me ne držiš za ruku.

"Jazz is Paris and Paris is jazz."

Sjećaš se?

Na sakrivenim mjestima, ljubimo se.
U gomili, u mraku.

Bio si crn. Ja sam bila crna.
Oponašali smo trubu.

Bili smo dub.

Bili smo duboko.

03.04.2005. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

petak, 01.04.2005.

Ananas dub

Pojeli smo sva slova.

Ogulili ananas i dehidrirali more na dlanu.

Sol je i naš expo za ovo proljeće.

Hajdemo plesati, sad!

01.04.2005. u 20:00 • 10 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>