četvrtak, 30.09.2010.
Razlika između raja i pakla
Jednog dana, jedan je sveti čovjek dobio priliku popričati s Bogom, pa ga je upitao: "Gospode, želio bih znati kako izgledaju Raj i Pakao".
Bog je odveo svetog čovjeka do dvoje vrata. Bog je zatim otvorio jedna i dozvolio svetom čovjeku da pogleda unutra. Tamo se nalazio ogromni okrugli stol. Na sredini stola je stajala velika posuda puna hrane ukusnog mirisa. Svetom čovjeku su navrle sline na usta.
Ljudi koji su sjedili za stolom, bili su mršavi, blijedi i bolesnog izgleda. Svi su izgledali jako gladni. Svi su imali žlice s dugačkim drškama koje su im bile privezane oko ruku.
Svako od njih je mogao zagrabiti hranu iz posude i staviti je na tanjur ispred sebe, ali kako su drške žlica bile duže od njihovih ruku, zalogaj nisu nikako mogli unijeti u usta.
Sveti čovjek se naježio od pogleda na njihovu mizeriju i patnje. Bog je rekao: "Upravo si vidio Pakao".
Bog i sveti čovjek su se zatim uputili prema drugim vratima. Bog je i njih otvorio. Scena koja se ukazala pred svetim čovjekom, bila je identična prijašnjoj. I tu se također nalazio golemi stol s velikom posudom hrane dobrog mirisa na sredini, od čega su svetom čovjeku opet došle sline na usta. I ovdje je svim ljudima koji su sjedili oko stola, oko ruke bila privezana žlica s dugačkom drškom.
No ovdje, u Raju, za razliku od Pakla, svi su ljudi izgledali dobro uhranjeni i sretni. S osmijehom na licu, ljudi oko stola su razgovarali jedni s drugima.
Sveti čovjek je uzdahnuo: "Ne razumijem".
"Stvar je jednostavna", odgovori mu Bog, "ovi ljudi koje vidiš tu u Raju su za razliku od onih u Paklu koji misle samo na sebe; naučili zajedno jesti i jedni druge hraniti".
Raj i Pakao su potpuno isti po strukturi, razliku između njih nosimo u sebi!
Mahatma Gandhi
- 15:42 -
četvrtak, 23.09.2010.
NORME
Ovo što slijedi izvrsna je simbolična priča o načinu na koji 'norme' postaju
prihvaćene bez pitanja, pa čak i bez znanja o tome odakle potječu. Netko mi ju je
poslao preko moje web-lokacije. David Icke
Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna.
Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve.
Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema
banani.
Čim dodirne ljestve, poprskajte sve druge majmune hladnom vodom.
Nakon nekog vremena, pokušat će neki drugi majmun, uz isti rezultat -
svi drugi majmuni bit će poprskani hladnom vodom.
Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama,
drugi majmuni pokušat će ga spriječiti.
Sada izbacite hladnu vodu.
Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim.
Novi majmun vidjet će bananu i pokušat će se popeti ljestvama.
Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni.
Nakon još kojeg pokušaja i napada,
znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti.
Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga
novim.
Pridošlica će krenuti prema ljestvama i bit će napadnut.
Prethodni pridošlica entuzijastično će sudjelovati u kažnjavanju! ^
Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, i
naposljetku petog.
Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, bit ce
napadnut.
Većina majmuna koji ga tuku
nema pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama
ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna.
Nakon što zamijenite sve izvorne majmune,
nijedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom.
Usprkos tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako
bi pokušao uzeti bananu.
Zašto ne? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav običaj
Razotkrivanje normi
Mi stvaramo naš vlastiti svemir, koji je jedinstven. Što više redefinirate svoju stvarnost u odnosu na konsenzus, to ćete više 'stršiti' iz gomile i izdvajati se od ostalih. Razlog zašto Iluminad nastoje gurnuti takve ljude natrag u stado u tome je što su oni prijetnja samoj konsenzusnoj stvarnosti o kojoj Matrix ovisi. Oni pokazuju da postoji više od jedne moguće stvarnosti. Vizionari su opasni ljudi za Iluminate i oni ih se žele osloboditi. Svojeglavci su noćna mora za manipulatore konsenzusne
stvarnosti. Svijetu je potrebno izbijanje globalne epidemije virusa STRS-a - sindroma težnje k revidiranju stvarnosti. Potrebni su nam svojeglavi ljudi koji djeluju
spontano, slobodnih misli i životnog stila, koji prihvaćaju samo one trenutne'norme' koje poštuju slobodu, a ne ropstvo.
Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne
stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez
obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlucio?»
Odgovor će gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.» Zašto našim životom upravljaju 'norme' kojima ne možemo čak ni utvrditi izvor? Ali tako je cijelo vrijeme. To nas vodi do sljedećeg: «Zasto bih to trebao raditi ili vjerovati?» Iz kojih bih razloga trebao slijediti tu normu? Odgovor na to uvijek će glasiti nešto poput: «Moras tako postupiti, svi to rade». Ja tako moram raditi? Tko to kaže? Ja sam Beskrajno jedno, ne trebam raditi ili vjerovati ništa što ne želim. I neću. Još bolje, nemojte ni
postavljati ta pitanja, znajte odgovore. Iz vlastitog iskustva mogu reći da jednom kada počnete zahtijevati da 'norme' zasluže svoje mjesto u vašem životu, shvatite
kakve su bezumne budalaštine upravljale vašim mislima i ponašanjem. Kao u priči o carevom novom ruhu. Norma koja vrijedi za sve norme je da se obično
ispostavi kako su one obične gluposti. Nekoliko primjera:
Norma: Homoseksualnost je pogrešna ili se barem o njoj ne bi trebalo
govoriti. Ona je neprirodna.
Gluposti: Kakav god bio oblik našeg tijela, možemo samo izražavati ljubav
prema sebi jer je sve Jedno. «Voljet ću sebe samo ako se drugi dio mene koji volim nalazi u tijelu koje je drugačije od mog.» Uh??? Ludost, ali tako kaže
'norma'. Čak i ako su jedini cilj homoseksualnog odnosa požuda i seks, pa
što onda? Tijelo je hologram, nije stvarno. Uživajte u iluziji, ali budite svjesni
da je ona samo to, i iluzija vas ne može kontrolirati. Što može biti 'prirodno'
ili 'neprirodno' u jednoj iluziji? To je pitanje slobode izbora, što uključuje i
slobodu da se ne sudjeluje.
Norma: Seks bi se trebao događati samo između muškarca i žene u stabilnom odnosu, i bilo što osim misionarskog položaja «opsceno» je i «degutantno».
Gluposti: Tko je tako odlučio? Tko je nametnuo tu šablonu o tome što je
normalno'? Kako se bilo tko usuđuje diktirati drugima u čemu ne smiju
uživati, ako svi uključeni pristaju na to? Ne, ne, u svom iluzornom hologramu
smijete uživati samo na načine za koje mi odlučimo da su «moralni», inače
ćemo vas osuđivati (iako bismo i mi željeli raditi to isto). Imam prijedlog.
Ja vama neću govoriti što da radite sa svojim računalom ili svojim novcem,
ako vi ne budete meni govorili što da radim sa svojim pimpekom (iako ne
radim bogzna što u posljednje vrijeme, što sam rekao i trgovačkom putniku
s Viagrom).
Norma: Nikada ne smijete uzimati droge.
Gluposti: Kao i uvijek kod normi, sve je crno-bijelo. Postoje li droge koje bi
trebalo izbjegavati? Naravno da postoje. Ali postoje i druge koje kad se uzmu
u pravom okruženju i s iskusnim ljudima, mogu vas odvesti u zemlju čuda i
pokazati vam iluziju svijeta u kojem mislite da živite. Zanimljivo je da su to
obično tvari koje vlasti osuđuju. Trik je u tome da treba pristupiti prirodnoj
sposobnosti ulaska u druge stvarnosti bez droga, ali uz razumno uzimanje
one mogu biti korak na tom putu. Ako su droge štetne, zašto nas potiču
da ih uzimamo kao bombone kad ih prepisuju liječnici u ime iluminatskog
farmaceutskog kartela? Te droge (lijekovi) služe planu, dok one koje
razotkrivaju iluziju ne služe, i to je to. Ne radi se o tome da su droge dobre ili
loše, ispravne ili pogrešne, pitanje je koje droge i u kojim okolnostima.
Norma: Nikada ne smijete prekršiti zakon.
Gluposti: Prije svega, postoji toliko zakona, i svakim ih je danom sve više, da
je nemoguće ne kršiti ih cijelo vrijeme. Pridržavate li se uvijek ograničenja
brzine i sjetite li se svaki put privezati sigurnosni pojas? Ne? Onda ste
prijestupnik. Sram vas bilo, nazvat ću policiju. Što su uopće zakoni? Njih
usvajaju izabrani ili neizabrani diktatori, a ljudi na koje se zakoni odnose
na njih nemaju nikakvog utjecaja. Ako ljudi zatim inzistiraju da morate
poštovati zakon bez obzira na okolnosti, oni prihvaćaju vječno stanje
tiranske kontrole. Kad bi se donio zakon da svu našu djecu trebamo predati
vladi, bismo li to učinili? Ne, kolektivno bismo mu se suprotstavili. Zašto
onda ne radimo isto i s drugim zakonima koji nameću diktaturu? Zaboravili
smo moć jedinstva. Kad bi svi koji su optuženi za prekršaj na temelju snimki
prometnih kamera odbili platiti globu, sustav bi se urušio. Ne budemo li
se kolektivno usprotivili zakonima skrojenim da uvedu globalnu fašističku
državu, svi ćemo živjeti u globalnoj fašističkoj državi. Ne treba biti atomski
fizičar da se to shvati,' zar ne? Samo ta jedna norma - «nikada ne smiješ
prekršiti zakon» - dovoljna je da osudi svijet na diktaturu nekolicine, a
gdje su još sve ostale. Moramo zahtijevati da se svaka norma' konsenzusne
stvarnosti dokaže kao instrument poštenja i slobode. Ako one to nisu, zašto
bismo ih trebali poštivati? Norma je da naša djeca primaju cjepiva, iako je to
zapravo rat protiv njihovog imunološkog sustava. Norma je da djeca moraju
dobiti 'dobro obrazovanje', iako je to novogovor za dobru indoktrinaciju
konsenzusnom stvarnošću. Jedna za drugom, te se norme ruše nakon što
nam mrena padne s očiju. Od presudne je važnosti da si stalno postavljamo
pitanje: prihvaćam li ja to ovdje svoju stvarnost, ili mi ju netko usađuje izvana
zato što svoju jedinstvenost mijenjam za norme i indoktrinaciju?
Wilson Bryan Key lijepo je to objasnio napisavši: «Programmane od ranog
djetinjstva osnovnim pretpostavkama, nesvjesno prihvaćene ideje obično se uzimaju
zdravo za gotovo. Kada pretpostavke izbiju na površinu, uvijek ih treba preispitivati.
«1 Pretpostavke - trenutne reakcije izazvane uvjetovanim vjerovanjem
- građevni su blokovi zarobljene stvarnosti. Što uopće znači to normalno'? Tko ga definira, i na temelju čega? Ono što je nekoj osobi normalno, drugoj neće biti normalno. Ono što je za nekoga genijalnost, nekom će drugom biti ludost.'Norme' su samo vjerovanja koja su se kroz ponavljanje učvrstila do neosporne prihvaćenosti. I mi bismo im trebali dopustiti da upravljaju našim životima?
Članak pod nazivom "NORME" u cijelosti možete pročitati ovdje.
- 18:05 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 17.09.2010.
PREPREKE BUĐENJU 2 dio
Kao što smo u prvome članku pojasnili, strah je glavna prepreka buđenju, radilo se o strahu od novog, strahu od gubitka starog i dobro poznatog, strahu od različitosti, ne ispunjavanja društvenih normi, strahu od ismijavanja, ili pak izbora. Ili se radilo o mržnji, krivnji, sramu, nelagodi, zavisti koji pak potiču netoleranciju, nerazumijevanje, sukobe, ratove ....itd. Sve negativno proizlazi iz straha, sve negativno jest manifestacija straha, odnosno strah, samo u različitim oblicima.
Ali strah je iluzija, i kao svaka iluzija, tako je i strah samo manifestacija neke od iluzije u koju smo se uhvatili, jer iluzija može samo manifestirati, stvoriti iluziju. Strah je posljedica, a kako svaka posljedica ima uzrok, kako svaka iluzija ima uzrok, tako je ima i strah. Današnje je društvo, društvo posljedica, gledano na bilo kojem nivou današnjega društva. Ovo je društvo, društvo koje se čitavoga života bori sa posljedicama, a da se nikada nije zapitalo, što je uzrok i kako ga se riješiti.
Današnje društvo je društvo posljedica, i takvo će ostati u koliko se ne primimo u koštac sa uzrokom. Svima je jasno, da će posljedica biti u beskonačnost, u koliko se ne riješimo uzroka.
Prepreka duhovnom buđenju jest strah, ali strah ima svoj uzrok. Sa strahom se možemo boriti u beskonačnost, ali da bismo ga nadišli, moramo se pozabaviti sa uzrokom, moramo se pozabaviti sa "SADAŠNJIM TRENUTKOM". Glavna prepreka buđenju je sadašnji trenutak, odnosno to što ne živimo u sadašnjem trenutku, već živimo u iluziji naših misli, u iluziji onoga što je bilo i što bude, u iluziji prošlosti i budućnosti, iluziji vremena.
Ne postoji jučer i ne postoji sutra, postoji samo beskonačni sadašnji trenutka. Sve što se dogodilo i sve što će se dogoditi, dogodilo se, dogodit će se sada. U koliko se ne slažete, pokušajte SADA, jučer otići na kavu sa prijateljima, ili pokušajte SADA ,sutra ujutro otići na posao. Ne možete! Kada ste prije neki dan bili na kavi sa prijateljem, bili ste sada, kada ćete sutra ići na posao, ići ćete sada. Mi živimo u beskonačnom sadašnjem trenutku, i sve što nam se dogodilo, sve što će nam se dogoditi, događalo, dogoditi će se sada.
SADA je jedino što postoji, a kada ne živimo u sada, kada živimo u iluziji naših misli, onoga što je bilo, odnosno onoga što bude, tada živimo u iluziji straha, straha koji nas drži uspavanima, koji nas drži zarobljenima u našim iluzijama, u stanju mržnje, krivnje, netolerancije, zavisti, sukoba, borbe za preživljavanje, koji nas drži u stanju odvojenosti. SADA ne postoji mržnja, krivnja, sram, uvjerenja, vjerovanja, problemi......odnosno strah, sada postoji samo beskonačno JEDNO, beskonačna sreća, beskonačna ljubav u beskonačnom sadašnjem trenutku.
Strah u svim njegovim zamaskiranim oblicima postoji samo kada NE živimo u "sadašnjem trenutku". Strah je iluzija, i kao takav može postojati samo u iluziji, u iluziji vremena, misli, uvjerenja, vjerovanja, iluziji odvojenosti.
STRAH KAO POSLJEDICA
Nažalost, unatoč važnosti straha, strah je slabo zastupljena tema razno raznih blogova, foruma, portala, svi se radije zabavljamo posljedicama straha: raznim manipulacijama, netolerancijama, sukobima, ratovima, različitostima, mržnjama ...itd. No svi ti problemi su samo manifestacija, posljedica straha. Ljudi su manipulirani pomoću straha, a oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha. Da se ljudi nisu ulovili u iluziju straha, njima bi bilo nemoguće manipulirati. Moramo postati svjesni, u koliko se ne izdignemo iznad strahova, nabrojanih manifestacija straha će i dalje biti.
Da bismo se riješili posljedica (mržnje, krivnje, netolerancije, različitosti, manipulacija, sukoba, ratova....), moramo se pozabaviti sa uzrokom, strahom. Strah je uzrok svega negativnog, kako u čitavom društvu tako i kod pojedinca. Strah je glavna prepreka spoznaji, buđenju. Kako se probuditi kada živite u strahu od novog i gubitka starog i dobro poznatog. Ali strah je iluzija, što znači da je i sam strah posljedica, odnosno i sam strah ima uzrok. Strah je tvorevina naših misli, naših uvjerenja, vjerovanja, našega uma.
Strah je POSLJEDICA življenja naših života u onom što je bilo, odnosno što bude, strah je posljedica ne življenja u SADAŠNJEM TRENUTKU. Sada, ovog beskonačnog, bez vremenog trenutka ne postoji strah, a kada ne postoji strah ne može postojati ni mržnja, krivnja, zavist, sram, osjećaj odvojenosti, netolerancija, nerazumijevanje, sukobi, ratovi .... jer sve nabrojano su tek manifestacije, iluzije straha, kako je i sam strah manifestacije, iluzija proizašla iz ne življenja u sadašnjem trenutku.
Vrijeme je da se prestanemo baviti posljedicama (iluzijama), i da se uhvatimo u koštac sa uzrokom.
- 20:42 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.09.2010.
PREPREKE BUĐENJU
Koje su sve prepreke buđenju i zašto, dali je svaka prepreka zasebna, ili je ono što nazivamo preprekama, tek različita manifestacija iste, što bi značilo da rušenjem, nadilaženjem jedne, nadilazimo sve.
Koja je glavna prepreka buđenju? Možemo govoriti o mržnji, krivnji, nerazumijevanju, uvjerenjima, vjerovanjima, ograničenjima, netoleranciji, sramu, pohlepi ...itd, no, sve te prepreke su samo manifestacija iste, jedne jedine prepreke ka duhovnom buđenju, STRAHU. Između nas i buđenja, prosvjetljenja stoji samo strah, odnosno mi probuđeni, prosvijetljeni jesmo, a strah je ono što stoji između nas i spoznaje da smo probuđeni, prosvijetljeni. Strah je barijera, veo koja stoji između onoga što mislimo, vjerujemo da jesmo i onoga što jesmo, bezuvjetna sreća, ljubav, jedno sa svime.
Uhvatili smo se u iluziju vjerovanja, u iluziju odvojenosti, u iluziju sreće, ljubavi, odnosno u iluziju straha. Uhvatili smo se u iluziju kako je sve što postoji, sve što je potrebno van nas samih, u posjedovanju određenih stvari, u ispunjavanju normi, kontroli sebe i svega oko sebe. Odnosno uhvatili smo se u iluziju straha koji kontrolira svaki naš izbor, a samim time kontrolira i određuje naš život. Uhvatili smo se u iluziju sreće, kako je sreća u posjedovanju određenih stvari, u ispunjavanju normi, zaboravili smo kako za sreću nije potrebno ništa, sreća je naše prirodno stanje, sreća se nalazi u nama samima, mi smo ta sreća, zaboravili smo da je traženje sreće van nas samih, udaljavanje od sreće, jer kako nešto što je u nama, što mi jesmo, pronaći van nas samih, u određenim stvarima. Posjedovanje određenih stvari, ispunjavanje normi ne stvara sreću, već samo na trenutak oslobađa sreću koja je u nama, koja jesmo, sad ovog trenutka, a ne kada ispunimo neku od zadanih nam normi.
Uhvatili smo se u iluziju ljubavi, ljubavi koja se temelji na uvjetima, odnosno ljubavi koja se temelji na strahu. Ljubav je ljubav, ljubav ne postavlja uvjete, ljubav je bezuvjetna, strah je ono što traži uvjete, sigurnost.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Khalil Gibran
Uhvatili smo se u iluziju odvojenosti, kako je sve odvojeno, no to nije istina, samo ne vidimo kroz veo, kroz veo strahova koji su nam navučeni preko očiju. Govorimo o tome kako smo odvojeni od Jednote, ali taj izraz koristim samo radi jednostavnosti. U stvari, mi uopće nismo odvojeni. I ne možemo biti, zato što je Jedno uvijek Jedno. Preciznije rečeno, nasjeli smo na iluziju odvojenosti,
dvojnosti i polarnosti, i kao takvi stvaramo privid odvojenosti. Ne trebamo se ponovno povezati, jednostavno moramo shvatiti da nikada nismo ni bili odvojeni. Osjećaj podijeljenosti indoktrinirana je iluzija. Prividno iskustvo odvojenosti javlja se kada se uhvatimo u iluziju vjerovanja, uvjerenja, odnosno strahova, i postanemo opčinjeni iluzornim svijetom 'glave', uma.
Uhvatili smo se u iluziju izbora, kako su naši izbori naši. No naši izbori su tek manifestacija straha, straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama. Dokle god našim izborima upravljaju strahovi, strahovi će biti i ono što će naš izbor manifestirati. Danas ne radimo ono što mi želimo, već što drugi od nas očekuju, žele.
Uhvatili smo se u iluziju uvjerenja, vjerovanja, odnosno onoga što je bilo i što će biti, u iluziju misli. Uhvatili smo se u iluziju vremena i zaboravili da je jedino što postoji SADA, sadašnji beskonačni trenutak u kojemu živimo. Život je beskonačan, jer jedino što postoji je sadašnji beskonačni trenutak. Sve što se dogodilo, sve što će se dogoditi, dogodit će se sada, u beskonačnom sada, beskonačnom sada u kojem živimo. Život u onom što je bilo, što bude, je život u uvjerenjima, vjerovanjima, odnosno život u iluziji našega uma, misli. Sada, ovog beskonačnog sadašnjeg trenutka ne postoje problemi, mržnja, krivnja, sram, neugoda, odnosno STRAH. Strah postoji samo kada živimo u onom što je bilo, odnosno što bude. Strah je tvorevina naših misli temeljenih na našim uvjerenjima, vjerovanjima, predviđanjima što bude. Strah je tvorevina naših iluzija, i kao takav i sam strah je iluzija. Strah, odnosno veo iluzija (strahova) je jedina prepreka, jedino što stoji između nas, buđenja, prosvjetljenja, odnosno spoznaje da mi jesmo probuđeni, prosvijetljeni, da smo jedno sa svime, JEDNO u ovom beskonačnom sadašnjem trenutku.
- 22:35 -
nedjelja, 05.09.2010.
Strah je "ILUZIJA"
U ovom ću članku pokušati objasniti, kako i zašto je strah glavna prepreka bezuvjetnoj sreći, bezuvjetnoj ljubavi, odnosno spoznaji i buđenju čitavog čovječanstva. Pokušati ću objasniti zašto je ovo društvo, društvo straha što ujedno i objašnjava zašto živimo u društvu netolerancije, nerazumijevanja, sukoba, ratova ...itd. I što je najvažnije, pokušati ću objasniti zašto je strah iluzija, i kako je moguće da smo iluziju prihvatili kao stvarnost i dozvolili joj da upravlja našim životima.
Zašto je strah iluzija?
Odgovor je vrlo jednostavan. Strah je manifestacija življenja naših života u onom što je bilo, odnosno u onom što bi moglo biti. Strah je tvorevina NE življenja u sadašnjem trenutku, strah je tvorevina naših misli, naših uvjerenja, vjerovanja o onom što je bilo, na temelju čega stvaramo sliku što bi moglo biti. Ili jednostavno rečeno, zamišljamo što bi se moglo dogoditi, a zatim se uplašimo vlastitih misli, odnosno predviđanja o tome što bi se moglo dogoditi. Dali ikada išta predvidim i da smo zatim 100% sigurni u to predviđanje? NE! Kod svakog predviđanja stvara se sjeme sumnje da smo krivo predvidjeli, a to sjeme sumnje stvara strah. Kada predvidimo nešto pozitivno, sjeme sumnje izaziva strah, a kada predvidimo nešto negativno, samo negativno predviđanje izaziva strah od onog što bude, ili što bi moglo biti. U oba slučaja predviđanje, odnosno život u onom što je bilo i što bi moglo biti, a ne u SADAŠNJEM trenutku, izaziva strah. Bezbroj puta smo se u životu uvjerili da naša vjerovanja o onom što je bilo ili što bi moglo biti, nisu bila točna, da smo živjeli u iluziji, odnosno da smo se uhvatili u iluziju vjerovanja što je bilo i što bi moglo biti. Pa stoga možemo zaključiti, ukoliko ne živimo u sadašnjem trenutku, živimo u iluziji misli, uvjerenja i vjerovanja što je bilo, odnosno što će biti. Ako živimo u iluziji, a ta iluzija stvara, manifestira strah, onda je i strah ILUZIJA, jer iluzija ne može stvoriti, manifestirati ništa drugo nego li ILUZIJU. Strah je tvorevina iluzija, i kao takav, sam strah je iluzija. Istina je smrtni neprijatelj ILUZIJE, stoga strah (iluzija) može samo postojati kada živimo u iluziji (strahu). Na iluziju možemo gledati kao na laž, laž koju smo u nekom trenutku prihvatili kao istinu, odnosno iluzija je laž, laž za koju vjerujemo da je istina.
Ova teza još jednom dokazuje, kako vjerovati znači ne znati. Problem je u tome što mi na tu vjeru, gledamo kao na istinu. Istina je istina, oko istine ne postoje vjerovanja, uvjerenja, misli, možda je možda nije. Istina jednostavno JE. Iluziju možemo prepoznati na jednostavan način, nikada nije sama, oko nje su uvijek misli, vjerovanja, uvjerenja.....
Današnje društvo je društvo misli, vjerovanja, uvjerenja, odnosno iluzija. Pošto iluzija (laž) može jedino manifestirati iluziju, nije ni čudo što je svijet pun laži, nepravde, netolerancije, sukoba, ratova ...... jer što drugo iluzija može stvoriti, zasigurno ne LJUBAV, jer ljubav je istina, a istina je smrtni neprijatelj iluzije (straha, laži). Iluzija je suprotnost istini. Kako istina ne može biti na istome mjestu sa iluzijom, tako niti iluzija ne može dijeliti isto mjesto sa istinom. To je i razlog zašto je današnje društvo, društvo laži, obmana, odnosno iluzija (strahova), da bi opstalo takvo, takvo mora i biti, zbog toga je danas sve naopako:
Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.'
Zašto? Zato što je to njihov zadatak.
Sve strukture u društvu: politika, religija, školstvo, pravosuđe, zdravstvo ...itd. temeljene su na laži, jer njihova glavna svrha jest, širenje laži, nametanje čitavom društvu laži kao istine, odnosno stvaranje vjere kod svakog pojedinca, da je laž (iluzija) istina.
Zbog toga nije važno dali vjerujemo jednoj ili drugoj političkoj opciji, dali vjerujemo religiji ili školstvu, zdravstvu, važno je samo da vjerujemo, da smo bilo koju od laži prihvatili kao istinu, odnosno da smo se uhvatili u iluziju, da vjerujemo da je iluzija stvarnost. Vjera je najčešća riječ koju čujemo od naših bilo političkih, religijskih ili nekih drugih vođa. Uvjeravaju nas da je danas potrebno samo vjerovati i sve će biti dobro, sve će se posložiti kako treba. Pa tako čujemo: vjerujte vladi, vjerujte pravosudnim organima, imajte povjerenje u policiju, zdravstvo, vjerujte crkvi, svećenicima, vjerujte da izlazimo iz krizi, vjerujte da je članstvo u EU nešto najbolje što nam se može dogoditi, vjerujte, vjerujte, vjerujte ..........................!!
Vjerovati znači ne znati, vjerovati znači da nas drže za jaja, da nas imaju u šaci ove iluzijorne stvarnosti. Kako istina i iluzija ne mogu dijeliti isto mjesto, da bismo prihvatili istinu, moramo odbaciti naša uvjerenja, vjerovanja, moramo odbaciti iluziju (strah). Strah je glavna prepreka duhovnom razvoju, spoznaji, strah je ono što nas drži za naša vjerovanja, uvjerenja, za naše iluzije. Istina ne može braniti iluzije, ali iluzije može braniti strah, pošto je strah iluzija. Odbacivanje iluzija, priječi iluzija (strah), strah od novog i nepoznatog, odnosno od gubitka starog i dobro poznatog. Ali kako se bojati novog i nepoznatog, kako se bojati nečeg za što niti ne znamo što je. Kako se bojati gubitka starog i dobro poznatog, ako ne znamo što je novo i nepoznato, ako ne znamo dali ćemo uopće izgubiti staro i dobro poznato? Tako što smo se uhvatili u iluziju misli, predviđanja, odnosno iluziju što je bilo i što bi moglo biti, koja je stvorila iluziju straha, kao obranu same sebe (iluzije).
Iluzija zvana strah, je zadnja linije obrane iluzije za koju vjerujemo da je stvarnost. Strah (iluzija) je suprotnost istini, a istina je suprotnost iluziji (strahu). U našoj kratkoj povijesti je bilo mnogo velikih i hrabrih ljudi koji su govorili istinu, ali govoreći istinu, postali su neprijatelj ove iluzijorne stvarnosti, stvarnosti laži i obmana, uvjerenja i vjerovanja, nerazumijevanja, sukoba i ratova, i kao takvi ubijeni su od strane straha, straha od gubitka moći, preživljavanja iluzije.
Iluzija zvana strah je glavna prepreka buđenju, spoznaji bezuvjetne sreće, ljubavi. Da bismo se probudili, moramo odabrati, mora postojati izbor, ali u koliko živimo u strahu (iluziji), izbor za nas ne postoji, već živimo u iluziji izbora, u iluziji kako je svaki izbor naš izbor. Ali izbor pod utjecajom straha nije naš, već je tvorevina straha (iluzije), i kao takav je iluzija izbora. Svaki naš izbor koji je temeljen na strahu (iluziji) od toga što će drugi reći ili misliti o nama, od ismijavanja itd., je daljnje stvaranje straha (iluzije), pošto je sam izbor manifestacija straha (iluzije). To je ujedno i jedan od razloga zašto se ništa ne mijenja, ma koliko mi težili tome. Promijene su nemoguće dokle god naš izbor diktiraju strahovi (iluzije), jer ono što diktira izbor, je i ono što određuje krajnji rezultat manifestacije izbora. Ukoliko strah (iluzija) diktira izbor, jedino što može manifestirati taj izbor, jest strah (iluziju).
Danas ne izabiremo, radimo ono što mi želimo, već što nam strahovi (iluzije) diktiraju. Radimo stvari koje od nas očekuje obitelj, rodbina, prijatelji, okolina, društvo, a ne ono što mi želimo, a sve iz straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama u koliko odaberemo, učinimo nešto izvan okvira propisanih nam normi. Čudimo se kako je današnje društvo nezadovoljno unatoč svim materijalnim bogatstvima, pa kako ne bi bilo, kad svi radimo ono što drugi žele, a ne ono što mi želimo. Strah je glavni razlog nezadovoljstva. Uhvatili smo se u iluziju ispunjavanja normi, posjedovanja određenih stvari kao alata za postizanje zadovoljstva, sreće. No kako pronaći sreću u ispunjavanju normi, posjedovanju određenih stvari, kada je sreća u nama? Traženje sreće van nas samih, jest udaljavanje od sreće. Traženje sreće u određenim stvarima, događajima, je iluzija, a iluzija može samo stvoriti, manifestirati iluziju sreće. Dokaz da smo postigli samo iluziju sreće, je taj što takva sreće traje svega nekoliko sati, dana, a tada trebamo novu dozu iluzije kako bismo bili sretni. Spoznaje istinske sreće, jest postizanje stalnog stanja sreće, uz nju se ne vežu događaji ili neke materijalne stvari, ona jednostavno je, sada i ovdje.
OSLOBAĐANJE OD ILUZIJA (STRAHOVA)
Danas sloboda ne postoji, a mi smo ti koji možemo odabrati slobodu za svaku osobu na ovoj planeti. Zatvorenici smo zatvora bez zidova i okova, zatvorenici smo naših uvjerenja, vjerovanja, naših misli, odnosno, zatvorenici smo ILUZIJA (strahova). Nalazimo se u zatvoru koji ne možemo opipati, nanjušiti, okusiti, nalazimo se u zatvori za naš um. Toliko smo se uhvatili u iluziju slobode, da slobodu smatramo zatvorom, a zatvor slobodom. Toliko smo uhvaćeni u iluziju slobode, da ljude koji nas žele osloboditi, smatramo neprijateljima, onima koji nam žele oduzeti slobodu. Strah od novo, strah od gubitka starog i dobro poznatog je ono što nas drži u ovoj iluziji slobode, u ovom zatvoru za naš um. ILUZIJA zvana STRAH, je i zatvor i stražar. Strah je razlog zašto smo prihvatili iluziju kao stvarnost, i strah (iluzija) je jedino što nas i može zadržati u ovoj iluzijornoj stvarnosti, zatvoru za naš um, zatvoru izgrađenim od naših uvjerenja, vjerovanja, laži koje smo prihvatili kao istine.
"SAZNAJTE ISTINU I ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI" Kako je istina smrtni neprijatelj iluziji, istina je jedini alat za oslobađanje od ove iluzijorne stvarnosti, stvarnosti nerazumijevanja, mržnje, krivnje, sukoba, ratova ...itd. Istina je ono što se nalazi u nama, mi smo istina, samo moramo odbaciti iluzije (strahove), osloboditi istinu, i istina će nas osloboditi!
- 13:02 -
srijeda, 01.09.2010.
Financijska kriza, slom svjetskog gospodarstva = Novi Svjetski Poredak
Najgori dio krize tek nas čeka, a tada države više neće imati sredstva za pomoć gospodarstvu. Iza financijske krize stoje Iluminati koji će dovesti do potpunog sloma gospodarstva, kako bi opravdali još veću centralizaciju moći, koja im je i cilj. Cilj Iluminata jest osnovati svjetsku vladu, uvesti svjetsku elektroničku valutu, organizirati centralnu svjetsku banku i čipirano stanovništvo.
Financijska kriza, odnosno mogući skori totalni slom svjetskog gospodarstva, spin je Iluminata s ciljem izazivanja kaosa kako bi oni isti koji su stvorili kaos, iz tog kaosa stvorili red, "NOVI SVJETSKI POREDAK". Jedna svjetska vlada, jedna svjetska vojska (NATO), centralna svjetska banka, elektronska valuta i mikročipirano stanovništvo.
Financijska kriza, slom svjetskog gospodarstva, osmišljen je prema principu: PROBLEM-REAKCIJA-RJEŠENJE.
Problem-reakcija-rješenje je ključ za razumijevanje svjetske financijske krize. To funkcionira ovako: svjesni ste reakcije javnosti koja će se usprotiviti ukoliko otvoreno predložite dokidanje temeljnih sloboda, započnete rat ili centralizirate moć.
Stoga takve planove nećete predložiti otvoreno i pošteno, nego ćete zaigrati. U prvoj ćete fazi stvoriti problem. To može biti napad jedne zemlje na drugu, pad Vlade ili ekonomski slom, ili pak 'teroristički napad'. U stvari, bilo što za što
će javnost smatrati da zahtijeva 'rješenje'. U drugoj fazi izvješćujete o 'problemima' (putem medija) koje ste potajno stvorili na način kako želite da ih ljudi percipiraju.
Presudno je da pronađete nekoga koga ćete okriviti za problem. Pozadinu
tih događaja izokrećete na način koji će ljude potaknuti na zahtjev - 'nešto se mora poduzeti'. To su riječi koje želite čuti zato što vam one do puštaju da krenete na treću fazu - stezanje omče. Kad se nađete na ovoj točki otvoreno nudite rješenje problema koje ste sami stvorili.
Ta rješenja, dakako, uključuju centralizaciju moći, otpuštanje službenika ili političara koji vam stoje na putu i ukidanje daljnjih temeljnih sloboda kao što ste unaprijed bili predvidjeli u svojoj globalnoj, fašističkoj državi. David Icke
Odnosno kao rješenje ponudite: jednu svjetsku vladu, jednu svjetsku vojsku, centralnu svjetsku banku, virtualnu elektronsku valutu i mikročipirano stanovništvo, Ili ti jednostavnije, "NOVI SVJETSKI POREDAK". Danas smo svjedoci uvođenja na mala vrata virtualne elektroničke valute po principu, problem-reakcija-rješenje.
03.06.2010. www.dw-world.de
Švedska se nalazi pred ukidanjem valute (krune) i uvođenjem virtualne valute koju podržavaju, tko drugi nego li sindikati banaka, mnogi drugi sindikati, udruge poduzetnika kao i dijelovi vlasti. Razlog, strah od pljački! Prema njihovim tvrdnjama oko 25 posto namještenika ili zaposlenih u manjim trgovinama i bankama su barem jednom bili žrtve napada; neki među njima i po nekoliko puta. No, osim straha od krađa, (koji je stvoren od strane mediji) Šveđani navode i još neke druge argumente. „Poznato je i da su od tri švedske krune, dvije sigurno zarađene na „crnom tržištu“. Osim toga, oni koji isključivo plaćaju gotovinom, najčešće imaju razloga nešto sakriti. Poslovi kojima se bave ili usluge kojima se koriste, vrlo često nisu legalni“, dodaje Maria Löök iz sindikata banaka aludirajući na vrlo unosnu iako u Švedskoj zabranjenu prostituciju.
Dali vam je ova priča poznata? Stalno bombardiranje o mitu, korupciji, pljačkama, kriminalu, radu na crno, utaji poreza..itd. osmišljene su kao dežurni krivac za financijska stanja u svim državama, odnosno kao problem ili bolje rečeno rješenje/razlog za uvođenje elektronske virtualne valute. Jer koje je bolje rješenje u borbi protiv nabrojanih pošasti,nego li odbacivanje cash-a i uvođenje virtualne valute. Nema opipljivog novca, nema mita, kriminala, korupcije... No mi nismo ti koji upropaštavaju i pljačkaju ovi zemlju, već oni koji nam ovo rješenje namjeravaju nametnuti, stoga se jednostavno može zaključiti da odbacivanje valute i uvođenje virtualne, nije svrsi borbe protiv svih vrsta kriminala, već čipiranju stanovništva.
.Svjetska zdravstvena organizacija i FBI došli su do zaključka kako manje od 1% stanovništva otpada na ubojice i kriminalce. Ako bi se pravomoćno djelovalo na tu kriminalnu skupinu društveni problemi bili bi učinkovito riješeni. Pao bi postotak zločina čime bi se smanjila i potreba za policijom. Međutim, vladi odgovara stanje kaosa.
Glavni od ciljeva elite jesu: jedna svjetska vlada, jedna svjetska vojska, centralna banka, elektronska valuta i mikročipirano stanovništvo.
Konačni cilj je da u sve ljude svijeta ugrade čipove i da ti čipovi sadrže informaciju o svom njihovom novcu i svemu ostalom, i onda ako itko bude htio da se suprotstavi onom što rade, ili da prosvjeduje, samo će mu isključiti čip.
Svrha uspostave novog svjetskog poretka, čipiranja čovječanstva prije 2012. godine, jest s ciljem preuzimanja totalne kontrole nad njihovim emocijama, umom, mislima što znači mogućnost izazivanja straha jednim pritiskom na gumb, spuštanje na nižu vibraciju/frekvenciju i time onemogućiti primanje/usklađivanje sa kozmičkim energijama istine, jedinstva i ljubavi. Buđenja.
Tijelo je biološko računalo , stoga oni u njega žele umetnuti mikročip kako bi preuzeli njegove elektrokemijske sustave te mentalno, emocionalno i fizički nadzirali svako ljudsko biće.
Jednom kada im se usadi mikročip ljude se može natjerati da misle, ili da ne misle, što god signali diktiraju , a isto se može učiniti i s emocijama.
Mikročipiranim ljudima može se manipulirati da budu agresivni ili submisivni, pretjerano seksualizirani ili seksualno zakočeni, ili pak da osječaju ekstremni strah svaki put kada dodirnu dugme ili pritisnu tipku miša. Nadalje, tu je usputna mogućnost da vas se putem čipa ubije na daljinu
ako ikada počnete "talasati" i odbijete biti dobar mali rob. To se može učiniti
izravno putem čipa ili čip može prenjeti vašu točnu lokaciju za "čisto" ubojstvo.
Američka vojska instalira čipove na ciljano područje odnosno na ciljanog čovjeka i taj signal koristi za navođenje svojih projektila.
Čip je sučelje između dva računalna sustava i omogućava da sustav kojim upravljaju vlasti manipulira onime što nazivamo ljudsko tijelo. Misao proizvodi električne signale i misaone valove stoga se, idemo li u suprotnom smjeru upute (misli) mogu usaditi u ljudsku psihu tako da ih se putem čipa šalje u njihovom vibracijskom/električkom obliku. U takvom stanju ljudi nisu ništa drugo nego roboti koji misle i osjećaju što god njihovi operateri odluče.
Mogu izolirati pojedinca putem jedinstvenog koda u svakom čipu i mogu to učiniti masovno.
Čip im daje pristup električnim i kemijskim sustavima tjelesnog računala i, u stvari, jednom kada je čip na mjestu mogu činiti što god žele, osim ako njihove upute ne nadjača svijest.
Rauni-Leena Luukanen-Kilde provela je opsežno istraživanje o mogućnostima da se ljudima upravlja putem mikročipa. Ona piše:
Svaka misao, reakcija, slušni i vidni opažaj uzrokuje određeni neurološki
potencijal, vrhove i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima
koji se danas mogu dekodirati u misli, slike, zvukove. Prema tome, elektromagnetska stimulacija može promijeniti moždane valove osobe i utjecati na aktivnosti mišića te
uzrokovati bolno grčenje mišića koje doživljavamo kao mučenje.
....sustav za elektroničko pračenje može istovremeno pratiti milijune ljudi. Svatko od nas posjeduje jedinstvenu moždanu frekvenciju bioelektrične rezonancije jednako kao što posjedujemo jedinstvene
otiske prstiju.
S potpuno kodiranom elektromagnetskom frekvencijom moždane stimulacije u mozak se mogu slati elektromagnetski signali koji kod ciljane osobe uzrokuju željene glasove ili vizualne efekte.
To je jedan oblik elektroničkog ratovanja. Američkim astronautima čipovi
su se usađivali prilikom odlaska u svemir kako bi se 24 sata na dan pratilo i bilježilo sve njihove misli i osjećaje.
Sam temelj zavjere je odvojenost "inkarniranih" od svijesti o vlastitom pravom i bezgraničnom jastvu.
Tijelo je kristalni odašiljač - prijemnik i ako uspijete poremetiti i izbaciti iz ravnoteže njegov potencijal "primanja" dodatno
izolirate ljudsku svijesnost u pet osijetila. To je glavni razlog zbog kojeg u svakom ljudskom tijelu žele mikročip koji će oni kontrolirati.
Financijska kriza, slom gospodarstva, odnosno kaos koji Iluminati žele stvoriti, okidač je za cjelokupnu svjetsku populaciju da prihvati ideju "NOVOG SVJETSKOG PORETKA" kao jedino rješenje za izlazak iz kaosa.
- 15:57 -
