nedjelja, 20.05.2012.
Odlogiranje - Isključivanje iz Matrixa (Iluzije) 2. dio
Piše: David Icke
Ono što nas drži u iluziji više od svega naša je identifikacija s polarnošću. Sam opstanak Matrixa ovisi o dualnosti koja dijeli Jednotu, barem u našem osjećaju za stvarnost, i stvara polove između kojih svijet vibracija može titrati. To se može vidjeti u DNK s njena dva lanca, kao i u dvije polutke mozga.
Posvuda možete vidjeti polarnosti svjetla i tame, negativnog i pozitivnog, lijevog i desnog, muškog i ženskog, pravog i krivog, dobrog i lošeg, za i protiv. Cijela ova stvarnost temelji se na polarnosti. Kada to prihvatimo kao stvarno, i ono što jesmo, odvajamo se od svijesti Jednog svjesnog sebe. U Jednoti nema polarnosti, a time ni vibracija. Postoji samo jedno Jedno, i nema ničega s čim bi rezoniralo.
(Odlogiranje - Isključivanje iz matrixa (Iluzije) 1. dio)
Ako se identificirate s polarnošću - ja sam muškarac, žena, Britanac, Amerikanac, za ljevicu ili desnicu i sve ostalo - Matrix vas ima. Beskrajna Svijest koja promatra kroz ženski hologram ne čini vas ženom. Program je taj koji to čini. Možete se identificirati s Beskrajnom Sviješću koja proživljava iskustvo bez da padnete u zamku da ste vi vaše tijelo ili vaše iskustvo. Matrixu su žene koje se bore za svoja prava jednako važne kao muškarci koji im ih žele uskratiti, jer to stvara polarnosti. U politici je, iz istog razloga, ljevica jednako vitalno važna kao i desnica, i tako dalje. Ako se identificiramo s jednim polom, stvaramo drugi. Vjera u 'Svjetlo' znači da morate vjerovati u 'Tamu' ili ga ne biste trebali zvati 'Svjetlo'. Ono bi jednostavno bilo, ne bi bila potrebna nikakva etiketa. Ako vjerujete u pozitivno, morate stvarati iluziju negativnog, ili ne biste trebali koristiti riječ 'pozitivno'. Ono bi jednostavno bilo, ne bi trebala etiketa. Vjerovanje u Boga stvara polarnost vraga. Nema Boga i nema vraga, jer su to iluzije uma. Ali ako vjerujete u postojanje i identificirate se s bilo kojim od ta dva, stvarate onog drugog. Kada se borite protiv tame, vi ju stvarate vjerujući u nju. Mnogi sljedbenici New Agea rekli su mi tijekom godina da se moram zaštititi od mračnih sila, a to obično uključuje ovaj ili onaj ritual ili traženje pomoći od 'Svjetla'. To su takva sranja. Zašto bih se trebao štititi od iluzije? Vjerovanjem da se trebam štititi od napada 'Tame', stvaram Tamu u svojoj iluzornoj stvarnosti i dajem joj moć nada mnom. Govorim RNK da čita 'fizičku' stvarnost na taj način.
Postajete ono protiv čega se borite, kao što možemo vidjeti kod načina na koji prividno suprotstavljene grupe kopiraju stavove, ponašanja i metode druge strane. Rezonancija između njih šalje objema stranama isti obrazac. Oni su različiti polovi, ali ista rezonancija. To je razlog zašto prividno 'suprotni' ekstremi imaju iste reakcije, stavove i metode. Polarnosti stoje iza takozvanog
'zakona' uzroka i posljedica, što nije ništa drugo nego 'zakon' reakcije. To nije 'zakon', to je program. Kada Matrix i njegov iluminatski softver pokrenu nešto kao što je rat, ili bilo što kontroverzno, znaju da će reakcija stvoriti polarnost u ovom slučaju proturat i s tim povezane emocije crpe se kao izvor energije.
To je problem-reakcija-apsorpcija. Mnogi milijuni iskrenih ljudi koji žele zaustaviti rat i nepravdu uhvaćeni su Matrix kroz iluziju borbe za nešto. Boriti se za slobodu znači rezonirati s njenim polom, borbom za potlačivanje; borba u bilo kojem obliku stanje je niske vibracije. Dobra mi je ona priča o borbi za mir. Kakvo zapanjujuće samozavaravanje. Raditi ono što znaš da trebaš ne smije se brkati s borbom za ono što vjeruješ da je ispravno. To je potpuno drugo stanje svijesti koje se ne identificira s pripadanjem nekoj 'strani', i stoga ne uključuje polarnost. Ono jednostavnome. Reakcija je sila iza želje za osvetom, i ništa ne stvara polarnost djelotvornije od toga. Kaže se da se ne trebamo ljutiti nego osvetiti, a zapravo se trebamo osvijestiti. To me dovodi do nečega za što znam da će većini ljudi biti izuzetno teško shvatiti, i opet nema riječi kojima bi se moglo u potpunosti izraziti ono što mislim. Ako ste mislili da je 'prestani razmišljati' uvrnuto, čujte ovo. Da bismo se u svijesti istinski povezali s Jednim, trebamo prestati donositi odluke, prestati pokušavati mijenjati bilo što i trebamo biti bez ciljeva u životu. Što? Znam, ali saslušajte me. Prvo, to ne znači da do kraja života trebate sjediti prekriženih nogu gledajući u zid. Ne radi se o tome da se iskustva ne događaju u vašem životu, radi se o onom što uzrokuje da se ona događaju i o stanju postojanja iz kojeg se događaju. Još jednom, to je nešto što trebamo znati, a ne mentalno razumjeti, ali dat ću sve od sebe da to objasnim riječima koje su mi na raspolaganju.
U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je: 'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.'
Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je.
Još jedan od slavnih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je povezanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu.
Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota - Jestnost ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Vi ste definirani jastvom, a ljudi kao političari, odvjetnici, suci, burzovni mešetari ili što god. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identificirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste. Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se događa.
Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti. Nisam napisao ovu knjigu s ciljem da upozorim ljude, promijenim ljude ili promijenim bilo što. Samo sam je napisao. Riječi jednostavno jesu, knjiga jednostavnome. Unutar 'je' leži cilj i odsutnost cilja - Jedno. Kada izabiremo kroz um ili emocije, mi težimo k cilju. Ja nisam izabrao napisati ovu knjigu. To nije bilo potrebno jer sam izabrao početi pisati - samo se dogodilo, nikakav izbor nije bio potreban. Kada biramo bilo što, koristimo um ili emocije i stvaramo polarnost s drugim mogućim izborima. Ono što zovemo 'krivnja' je rezonancija između donesenih izbora i izbora koji su mogli biti doneseni.
Kada ne donosite izbore, nema polarnosti. Birati znači vršiti selekciju, i mi to činimo razmišljanjem, što je program. Kada smo u stanju znanja, nema izbora koje bi trebalo donijeti, jer nismo suočeni s alternativama. Znanje zna, ne mora birati između opcija.
Kada krenemo nešto mijenjati stvaramo polarnost sa statusom quo i osnažujemo kontrolni sustav. Kažu da se sve uvijek mijenja i da bez promjene - kretanja - ništa ne bi moglo postojati. Da opet citiram agenta Smitha: 'Bez cilja ne bismo postojali'. To je ono što program želi da vjerujemo. Matrix je trojstvo cilj-izbor-promjena. On je kraljevstvo činjenja, a ne bivanja. Jedno se ne mijenja, u smislu da je uvijek Jedno, uvijek Beskrajna Mogućnost. Zbog toga se cilj, izbor i promjena mogu manifestirati samo u stanju iluzorne odvojenosti koje se identificira s oblikom, ograničenjima i vremenom. Cilj implicira kretanje u budućnost; ali budućnosti nema, to je iluzija. Donositi izbore znači identificirati se s ličnošću, ne beskonačnošću. Tražiti promjene znači identificirati se s filmom, s iluzijom, a ne s nepromjenjivim Jednim. A onome s čim se identificiramo dajemo snagu.
U redu, već čujem pitanje i razumijem ga. Ako ne težimo cilju, izboru i promjeni, znači li to da samo sjedimo i ne činimo ništa dok Iluminati nameću teror, kontrolu i pustošenje? Pa, i da i ne. Nije stvar u činjenju, nego u bivanju. Činiti znači izabrati činiti. Radi se o misaonom procesu i to je program, Matrix, koji stvara polarnosti. Biti je znati - Jedno. Jurnjava za ciljem i činjenje stoje
tome na putu. Jednota je ravnoteža svega, a iluminatski plan nije ravnoteža, nego polarnost. Suprotstavljati se Iluminatima nije ravnoteža, nego polarnost. Bivanje obuhvaća oba pola i ne identificira se ni sa jednim. Kada dolazimo iz perspektive Jednote i krećemo se zajedno s tokom znanja, stvari se jednostavno događaju bez da moramo birati, misliti, boriti se ili slijediti. Može izgledati kao da činimo, u smislu da sam ja nešto napravio napisavši ovu knjigu. Ali to je zapravo manifestacija bivanja, zato što nisam počeo s odlukom da bilo što učinim s ciljem izvršenja promjene. Znam da je ovo teško objasniti jezikom, ali kada uđete u ovaj način življenja iz znanja i bivanja, bit će savršeno smisleno na način koji riječi na mogu pružiti.
Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhvaćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti Jedno? U znanosti govore o materiji i antimateriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fantastična.
Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antimateriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.
Nalazimo se usred kolektivne transformacije, barem na ovoj razini percepcije, iako ne vjerujem da se radi o onom o čemu govore New Age i drugi. Smatram da zapravo postoje dvije 'transformacije', i jedna je lažnjak kojem je svrha da nas zavede.
Čini se da je Iluminatima vrlo važna 2012. godina, a to je ujedno točka u kojoj će, prema majanskom kalendaru, doći do transformacije u novi svijet. Drevni Maje u Središnjoj Americi razvili su vlastito mjerenje vremena i promatrali ponavljajuće cikluse koje su detaljno zabilježili u svojim kalendarima. Tvrdili su da je veliki ciklus počeo 11. kolovoza 3114. pr. Kr. i da će završiti na zimski solsticij, 21. prosinca 2012., u točki kada će se također završiti 'Veliki, veliki ciklus' od 26.000 godina. To je slično New Age vjerovanju o prijelazu iz astrološkog doba Riba u 'prosvijetljeno' doba Vodenjaka. To je trenutak kada će početi novi ciklusi, kaže se, a čovječanstvo će preplaviti ljubav i svjetlost. Web lokacija posvećena majanskom kalendaru sažela je bit: 'Nema razloga da to ne primimo na vjeru i zamislimo ono što bi nas moglo čekati u budućnosti. Možemo vjerovati da je vrijeme da se čovječanstvo probudi u pravo međusobno partnerstvo, partnerstvo sa Zemljom i s kozmosom. Prihvaćajući to partnerstvo možemo zatražiti svoje urođeno pravo i postati galaktički građani koji se brinu za planet i održavaju ga, održavajući time sebe. Očigledno je da je to izazov našeg vremena. Ipak, upravo na vrijeme i po rasporedu dolazi nam jutro zimskog solsticija na dan kad ćemo se možda sjetiti da smo zaista djeca svijeta.'
Uz rizik da uznemirim mnoge sljedbenike New Agea, reći ću da je ovo lažna transformacija. Nije mi problem prihvatiti da je 2012. važna u okvirima Vremenske omče, niti da su Maje očigledno izvanredno duboko razumjele planetarne i kozmičke cikluse koje su povezivali s vremenom. Samo želim reći da su mjerili kompjutorski program, kozmički planetarij, i da je predviđena transformacija jednako iluzorna kao ostatak ove holografske stvarnosti. To je još jedan dio DVD-a, još jedan podzaplet za odvlačenje pažnje. Ne postoji vrijeme, i sve što se identificira s njim nije transformacija u jednotu. Mi nismo 'zaista djeca svijeta", mi smo zaista Beskrajna svijest. Identifikacija sebe sa svijetom identifikacija je s Matrixom. To je sustav vjerovanja koji je još uvijek povezan s oblikom, s bivanjem 'čovjekom', 'galaktičkim građaninom' i održavanjem holografske iluzije koju zovemo 'Zemlja'. Milijuni su uhvaćeni u Matrix lažnom transformacijom. Majanski kalendar jedan je primjer, a isto tako i Ashtarovo zapovjedništvo. Prisustvovao sam jednom događaju u Londonu na kojem su članovi ostataka plemena Inka govorili o dolazećim prevratima i promjenama. Oni su živjeli visoko u peruanskim Andama, gdje je njihov narod ostao izoliran od ostatka društva sve dok se, kao što su njihove legende prorekle 500 godina ranije, nije pojavio niz znakova koji su im najavili da je stigla transformacija čovječanstva. Legende su govorile da kada vide znakove, moraju sići s planine i reći svijetu da je počeo sljedeći 'Pachacuti'. 'Pacha' znači 'Zemlja' ili 'vrijeme', a Cuti znači 'okrenuti naglavce'. To je česta tema i, opet, ja ne sumnjam da je Matrix isplanirao dolazak prevrata i kaosa koje oni najavljuju (uključujući velike geološke događaje), i koji su zaista već počeli. Ali još uvijek tvrdim da je scenarij 2012. promjena u programu, a ne prava transformacija u Jednotu svjesnu sebe. Ovo posljednje nema nikakve veze s dobom Vodenjaka, koje je samo još jedna scena na DVD-u.
Događa se još nešto što nije povezano s programiranim astrološkim kretanjima ili vremenskim ciklusima. To je transformacija koja zrači iz razine svijesti u kojoj su iluzije poput kozmičkih ciklusa nebitne. Da nastavim s kompjutorskom analogijom, Jednota hakira u sustav. Sinkronicitet ili koordinirana 'slučajnost' mogu imati mnoge uzroke. To može biti Matrixov program; može biti svijest uhvaćena u program uzroka i posljedica koji zovemo reinkarnacija i karma; a može biti i ponovno povezivanje u svijesti - znanju - s jednim, Svime što postoji, i privlačenje u slična stanja svijesti. Sinkronicitet znanja oslobađa vas sinkroniciteta programa. Trik je u tome da treba znati koji je koji. Ponovno povezivanje s Jednim ono je što nosi energiju prave transformacije, a to može provesti svatko tako što će se prestati identificirati s iluzijom i biti Jedno koje je. Matrixova 'transformacija' i transformacija Jednote odvijaju se paralelno, a razlikovati ih možemo po njihovom učinku. Donosi li neka promjena ili događaj ljubav ili sukobe? Ravnotežu ili neravnotežu? Pravdu ili nepravdu? Donosi li nove podjele ili povezuje? Zatvara li ili oslobađa? Matrixova transformacija je mijenjanje igre; transformacija Jednote je okončanje igre kakvu poznajemo Energija prati osjećaj stvarnosti, i kada znate da ste jedno, i izražavate to znanje, postajete esencija Jednog. To je sve što trebamo raditi kako bismo se transformirali iz ograničenosti u Svemogućnost. Ravnoteža Jednote odnosi neuravnotežene misli i emocije, pobuđujući čestice holografskog kraljevstva da vibriraju još brže, sve dok više ne bude nikakve vibracije. Ona će uravnotežiti tjelesne holograme onih koji se povezuju s njom, povratiti im zdravlje i prekinuti proces starenja zbog kojeg tako velik broj ljudi provodi svoje živote u boli i slabosti.
Kako se transformiramo iz straha u ljubav, tako šaljemo tu energiju u Matrixov središnji kompjutor i mijenjamo njegov program. Odatle se on emitira natrag u sve holograme unutar superholograma, pa se i ti programi ponovno ispisuju jezikom ljubavi. Ravnoteža Jednote također će zatvoriti pukotine u tkanju naše kolektivne stvarnosti koje se zovu međuprostori. Oni su simptom fragmentiranosti i ne mogu postojati unutar jedinstva. Uz to, i strahovito povećan potencijal za gledanje iza vela 'vidljive svjetlosti', toliko onoga što je ostalo skriveno, doći će u svjestan vidik. Kako frekvencija raste, tako se naš odnos prema iluzornom 'vremenu' mijenja, pa oni koji plove s transformacijom osjećaju da vrijeme prolazi sve brže. Jednota je oduvijek bila tu, ali sada ju ponovno osjećamo i, za one koji se oslobađaju od programa, čuje se zov doma.
Bili smo uhvaćeni u svijet snova za koji smo vjerovali da je stvaran. To uključuje i one druge dimenzije iluzije između kojih se svijest zarobljena u Matrixu 'reinkarnira' iz jednog programa u drugi. Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.
Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva transformira . Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno?
Bi li Jedno bilo briga što je netko rekao «jebem»? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li jedno slijedilo neku religiju ili kontempliralo o potencijalnim opasnostima od danskog kolača sa sirom? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne 'Tame'. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili 'bude' netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za 'prošlošću' ili se bojalo 'budućnosti'? Bi li Jedno bilo u strahu od 'smrti', kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote
koja je zaboravila što je.
Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.
Što smo onda mi?
Mi smo Beskrajna Svijest.
Kako to znam?
Jednostavno.
Ne postoji ništa drugo.
David Icke
Sve se događa u vašoj glavi - Mooji
- 15:38 -
utorak, 15.05.2012.
Odlogiranje – Isključivanje iz Matrixa (iluzije) 1. dio
David Icke
Matrix je mreža muholovki koje služe da nas zadrže u iluziji, a izlaz je u prekidu identificiranja s njim. To znači promijeniti našu percepciju jastva iz holograma, s njegovim imenom i osjećajem ograničenosti, i znati da smo Beskrajna Svijest. Kad se identificiramo s tim da smo ljudi, identificiramo se s DNK programom, a to nismo mi.
Ne prekinemo li tu identifikaciju sa sobom kao tijelom koje zovemo čovjekom, ostat ćemo robovi iluzije. Ono što vjerujemo, i način na koji sebe vidimo, mogu nas držati u ropstvu ili nas osloboditi. Ako se identificirate sa svojim imenom i svojim tijelom, vaše misli i emocije bit će povezane s ograničenošću. Probajte i vidjet ćete. Mora biti tako, jer je cijeli temelj DNK programa projiciranje iluzornog holografskog svijeta baziranog na pravilima, a po samoj svojoj prirodi, pravila uvijek znače ograničavanje.
On ima svoje 'čvrste' zidove, zakone fizike, bolesti, starenje, ciklus rađanja i umiranja, i beskrajan popis razloga zašto se nešto ne može napraviti. To je kraljevstvo u kojem kraljuje ali. Volio bih to napraviti, ali... Volio bih tamo otići, ali... Volio bih se izliječiti, ali... Matrix nas hrani 'ali' mentalitetom kroz našu DNK, i kad se lažno identificiramo s tim programom, naša svijest
postaje zarobljena u iluziji.
Fascinantno je mirno sjediti i slušati svoje misli i osjećati svoje emocije na način promatrača, a ne onoga koji ih proživljava. Mi se obično ponašamo kao da jesmo naše misli i emocije, i poistovjećujemo ih s onim tko smo. Doživljavamo ih kao našu 'ličnost'. Prema hyperdictionary.com, definicija 'ličnosti' je: 'Kompleks svih osobina - bihevioralnih, temperamentalnih, emocionalnih i mentalnih - koje karakteriziraju jedinstvenog pojedinca'. Time su opisane različite verzije DNK softvera kako ga čita RNK, ili onoga što je psiholozima poznato kao arhetipovi. Ne postoje jedinstveni pojedinci, jer smo svi Jedno, i čak i ako definiciju primijenite samo na ovu stvarnost, još uvijek ne postoje jedinstveni ljudi, osim ako nije uključena i svijest - Beskrajna mogućnost.
'Bihevioralno, temperamentalno, emocionalno i mentalno' izrazi su programa - arhetipovi - i samo svijest može pružiti jedinstvenost kako je mi shvaćamo. Ono što nas čini 'ljudima', nasuprot Beskrajnoj Svijesti, je program. Pogrešno shvaćamo što su emocije i zato se s njima identificiramo. Emocije povezujemo s ljubavlju i brigom, ali to su krive asocijacije. 'Ljubav' i 'emocije' nisu ista stvar, niti emocije imaju bilo kakve veze s empatijom. U svom pravom smislu, ljubav je Jednota, i unutar ravnoteže Jednote nema emocija na način na koji ih doživljavamo u iluziji. Postoje samo radost, blaženstvo i ljubav koji dolaze s jedinstvom. Emocije su dio, ne cjelina. Empatija potječe od Jednote, jer se samo kroz to možemo u potpunosti povezati s nekim drugim izrazom Jednog. Emocije nisu ljubav ili empatija; to je serija programiranih reakcija, i njima se konstantno manipulira. Ako pronađete ono mirno mjesto i poslušate svoje misli i emocije, umjesto da se identificirate s njima, shvatit ćete da one nisu vi. Za iskustvo je važno da ne odgovarate ili reagirate na stvari koje čujete i osjetite dok lete kraj vas. Samo ih promatrajte, nedirnuti onim što blebeću, i nikako ih nemojte prosuđivati, ili će vas povući. Na kraju je to kao da slušate radio. Kaže se da mi nismo naše misli, mi smo tišina između njih, i to je razina svijesti s koje se možemo odvojiti od programa. Kada promatrate svoje misli i emocije, klepetaljku u vašoj glavi koja kao da nikada ne prestaje klepetati, možete se uvjeriti u istinitost toga. Tišina je vaša svijest; klepetanje je vaš program. Svijest je tiha jer nema ništa za reći. Ona ne misli, ona zna, a znanje ne mora neprestano trtljati pokušavajući razumjeti stvari. Niti se uvijek brine zbog 'budućnosti' ili žali za
'prošlošću' - što je najveći izvor mentalnog i emocionalnog raspravljanja. U oštrom kontrastu prema umu i emocijama, svijest je stvarno ledeno mirna.
Može biti zabavno promatrati kako naše misli i emocije reagiraju na svakodnevni život. One mogu biti zapanjujuće glupe i pod utjecajem straha. S gledišta svijesti, njihove reakcije postaju tako predvidljive i njihova programirana priroda tako očigledna. Već sam ranije spomenuo ljude u vezama koji igraju emocionalni fliper u kojem prvo reagira jedno, a zatim drugo. To može
uzrokovati strašan sukob, a krug je moguće prekinuti samo ako par prestane reagirati prema DNK programu. Dok se to ne dogodi, konj će jahati jahača.
Kada prestanemo reagirati na program, sve što ostane je svijest, a svijest može reći RNK 'laseru' da na drugi način čita 'fizičku' stvarnost. Bit softvera je reagiranje; to je ono što Matrix želi da radimo. Kada reagiramo, identificiramo se s programom, pa svijest počinje trčati za bijelim zecom. Dok to čini, njeno stanje postojanja odražava misli i osjećaje za koje vjeruje da su njeni, i stvara energiju koja hrani Matrix. Jednom kada shvatite da vaše programirane reakcije nisu vi, u vašem će životu biti daleko više harmonije i mira. Još uvijek će biti trenutaka kada će vas program navući da reagirate, ali što više budete izražavali svijest to će se ovo rjeđe događati i brže ćete stiskati kočnicu kada se dogodi.
Dok se budete odlogirali iz softvera i logirali u svijest, razvijat ćete spontanost kakvu nikada dotad niste imali. Za Matrix je to najgora noćna mora, jer se radi o manifestiranju Beskrajne Mogućnosti u ovoj stvarnosti. Neki od dokumenata samih Iluminata kažu da su nekonformisti (spontani ljudi) najveća prijetnja njihovim planovima. Spontanost ne prepušta svoju slobodu alijima te
pravilima i propisima programiranog društva. Volio bih to učiniti, ali... Nema alija - jednostavno to učini. Ali što će misliti ljudi? Učiiiniii to. Ili još bolje, buuudiii to. Koliko puta ste u nekom trenutku poželjeli nešto učiniti, a onda su vašu spontanost razbile misli i emocije, nabrajajući sve razloge zašto to ne biste trebali učiniti? Dok ste sve to obradili, vašu je spontanost već ugasilo programirano vatrogasno crijevo zvano 'ne možeš', 'ne smiješ', 'krivnja' i 'što ako'? Spontanost ne djeluje unutar takvih pravila ili ne može biti ono što tvrdi da je.
To također znači dopustiti drugima da budu spontani bez da im namećemo pravila. Ako ste opsjednuti ili zastrašeni pravilima, Matrix vas ima. Ljudi koji kažu 'pravila su pravila' i provode ih ne uzimajući u obzir okolnosti, zone su bez spontanosti, konjići s vrtuljka lišeni jahača. Oni često postaju vladini dužnosnici, čuvari parkirališta, prometnici, zaštitari, policajci i mnogi drugi kojima pravilnička stvarnost diktira svaku misao. Oni su poput prometnih kamera u uniformama, nesposobni shvatiti da se sve situacije ne mogu jednako tretirati. Opet se radi o reptilskom mozgu na djelu. Jednom mi je na vrata pozvonio tip koji je došao obaviti rutinsku petominutnu inspekciju stana koji sam unajmio. Njegova agencija je to radila svakih par mjeseci u ime vlasnika.
Morao je propješačiti vrlo kratku udaljenost od svog ureda, ali kad sam mu rekao da Pam bolesna leži u krevetu i zamolio ga da dođe neki drugi dan, inzistirao je da ga pustim u kuću ili će mi naplatiti kaznu od 30 funti. Rekao je da se najavio da će doći taj dan, pa u njegovom programiranom umu nije moglo biti iznimaka. Kada promatram takve ljude mogu vidjeti kako RNK čita njihovu sklopovsku ploču i pritišće 'Enter'. Oni su kompjutori.
Jeste li ikada vidjeli da je kompjutor spontan, osim ako mu je sustav poremećen? Kada kliknete 'Google', računalo vas vodi tamo. Slijedi pravilnik. Neće reći: 'jebeš to, idem ja na AOL, 'ko te šljivi'. Ponaša se kao kompjutorski program jer to i je, i ista je stvar s 'pravilničarima' u uniformi, Windowsima 95.
Spontanost zaobilazi program zato što je izraz svijesti - Beskrajne Ljubavi. Kada kompjutor poludi i odbije slijediti naredbe, može ga se simbolički smatrati mentalno bolesnim, pa i programirani ljudi mogu na isti način doživljavati spontano ponašanje. Oni ga ne razumiju jer se ne uklapa u program
koji ih kontrolira. Postoji dobra rečenica u jednom od filmova ciklusa Matrix, kada Meroving kaže: 'Zadivljujuće je koliko je zaljubljenost slična ludosti'. To je točno, barem naizgled. U svom pravom smislu, ljubav je Svemogućnost, a programirana ograničenost to može shvatiti kao ludost.
Sve to ne znači da trebamo ići tako daleko da spontano skačemo s Eiffelovog tornja. Moguće je napraviti to i biti dobro jer je sve iluzorna stvarnost, ali takva 'čuda' ćemo preživjeti samo kada smo toliko iskopčani iz programa da naša stvarnost više nije pod utjecajem njegovih osnovnih 'zakona' kao što je gravitacija. To je dobro ilustrirano u prvom filmu Matrix kada je Morpheus
bio u stanju preskočiti ponor između nebodera u kompjutorskom programu, dok je Neo pao na lice. Prvi je bio slobodan od Iluzije na dubokoj razini, dok drugi nije. Da bismo izvodili takva prividna čuda moramo obaviti još puno deprogramiranja, najblaže rečeno, ali možemo odmah početi tako što ćemo se osloboditi iz zatvora pravila koja nam neće stvarati iluziju smrti ako im ne
popustimo. Postoje drugi načini da se skoči s tornja, a da se to ne učini 'fizički'. Možete skočiti s posla koji ne podnosite i slijediti svoj san bez straha da ćete izgubiti svoju 'sigurnost'. Možete raditi ono što osjećate da je ispravno ne dopuštajući da vas zaustavi strah od posljedica. Možete prestati dopuštati strahu od onoga što će drugi misliti da upravlja vašim iskustvom. Sve su to primjeri
svijesti koja se isključuje iz uma i emocija i zaobilazi program. 'Svijet' kojeg se bojite postoji samo u vašim glavama, možete ga izmijeniti kad god želite mijenjajući svoj osjećaj stvarnosti. Vi ste Beskrajna Svijest i možete manifestirati bilo što ako ne dopustite programu 'ne mogu' da vas kontrolira.
U svojim knjigama govorim da moramo misliti sami za sebe i da je to početak procesa koji vodi u beskrajnu slobodu. Međutim, to je samo početak. Sljedeći korak je potpuno prestati misliti. Ali to je ludo, Dave. Kako možemo živjeti bez razmišljanja? U stvari, ne možemo istinski živjeti ako to radimo.
Razmišljanje potječe iz 'uma', a um je program. Um misli, svijest zna. To mogu samo donekle objasniti koristeći jezik, jer je to nešto što ljudi trebaju iskusiti da bi mogli dokraja razumjeti. Sve što sam rekao u ovoj knjizi bilo je sputano istim ograničenjima dostupnog jezika, postoji mnogo više toga za doznati od onoga što sam bio u stanju prikazati riječima, i još daleko više onoga čemu tek trebam pristupiti. Ista je stvar s jazom različitosti mišljenja i znanja. Moglo bi se reći ovako: ako morate razmisliti o nečemu, to je Matrix. 'Da promislim'... 'Razmislit ću o tome'..., 'Pričekaj, razmišljam'..., sve su to programi na djelu.
Kada svijest zaobiđe softver, jednostavno znamo. Ako tražite odgovore, Matrix vas ima.
Tražeći odgovore morate postavljati pitanja, i stoga ne djelujete kao Jednota Sveznajuće. Kada pristupite toj razini svijesti, postoji odgovor na sve, sve dok ne postavljate pitanja. Ili, gledajući iz drugog kuta, ne postoje odgovori jer ne postoje ni pitanja. Postoji samo znanje, jer pristupamo Sveznajućem Beskrajnom jednom. Kada ste suočeni s nekom situacijom, ne mislite što trebate učiniti, znate to. Kada pokušavate razumjeti kakvo je nešto, ne mislite i pokušavate shvatiti, znate to. Kada se u svijesti povezujete sa Sveznajućim, kako možete ne znati. Postizanje tog stanja znanja ne traži od nas da naučimo bilo što ili odemo bilo kamo. Mi nemamo što naučiti, i mi smo svugdje.
'Molim vas jednu kartu za svugdje.' 'Žao mi je, gospodine, ne možete ići jer ste već stigli.'
Ne trebamo učiti, moramo odučiti ono što nas je program manipuliranjem natjerao da vjerujemo. Um nije put do prosvjetljenja; on je prepreka za njega. Znanje i znanje nisu ista stvar - prvo je um, drugo je svijest. Mi ne trebamo učiti, već se trebamo probuditi iz hipnotičkog transa i sjetiti se tko smo.
Kada to učinimo, prestajemo misliti i počinjemo znati. Neki to zovu intuicijom ili 'slušanjem srca', što potječe iz puno svjesnije razine svijesti od one koja je obično prisutna u ovoj stvarnosti. Znanje je ogranak spontanosti koji donosi odluke.
Program to nastoji suzbiti koristeći um i emocije kako bi nas natjerao da razmislimo o posljedicama intuitivnih odluka, osjećamo se krivima što radimo stvari za koje nas znanje moli da činimo, i pitamo se kako bi 'mali ja' uopće mogao znati. Ta neodlučnost prihvaćanja veličine i beskrajnosti onoga što jesmo najveća je prepreka postizanju stanja znanja. Mi imamo intuitivno znanje, a onda odmah počinjemo sumnjati u njega. To je program koji se ubacuje kako bi zaštitio svoju kontrolu. Jedna od fraza koje možete čuti je: 'Moraš puno toga naučiti'. Ali ne moramo. Mi samo mislimo da moramo. Prihvatiti da moramo učiti znači prihvatiti da nismo Sveznajuće, a prihvatiti to znači prihvatiti da nismo Jednota. Kako se Sve može osjećati malim? Samo ako vas Matrix drži u šaci.
Za odbacivanje 'Malog ja' od presudne je važnosti odbojnost prema sebi zamijeniti ljubavlju prema sebi. Sustav želi da se sebi ne sviđate, da vas izjedaju krivnja i žaljenje, i da sebe vidite kao beznačajnog, gubitnika u igri života. On postavlja obrasce za ono što je 'uspjeh' ili 'promašaj', 'dobar roditelj', 'dobar suprug', 'dobra žena', 'dobro ovo' ili 'dobro ono'. I prijeti prstom ako ne zadovoljite.
Ako prihvatite verziju stvarnosti koju nameće sustav, to vas drži u niskom vibracijskom emocionalnom stanju u kojem Matrix određuje pravila. Religija je vrlo uspješno natjerala ljude da preziru sebe. Mentalitet grešnika je u DNK programiranju, i utječe čak i na one koji odbacuju religije koje su ga tamo upisale.
Ali mi se možemo isključiti iz tog genetičkog samozlostavljanja. Vi niste vaš um ili emocije, vaša 'ličnost'; vi ste Beskrajna Ljubav. To ne znači Beskrajna Ljubav za sve osim 'vas'. Kako se možete ponovno povezati s Beskrajnom Ljubavlju dok sebe svjesno ili podsvjesno prezirete?? Ono što ste učinili ili niste učinili, rekli ili niste rekli, nebitno je. Bili ste uhvaćeni u programu misleći da ste to vi. Sada možete odbaciti masku i voljeti ono što stvarno jeste - Ljubav. A zašto ne biste također mogli voljeti svoju 'programiranu' ličnost? Napokon, ona je također Beskrajna Ljubav; samo što to ne zna. Ljubav i praštanje sebi i drugima, uključujući programirane manipulatore, briše softver koji stimulira krivnju i mržnju što nas drže u iluzornoj odvojenosti. Kada shvatite da je svijet iluzija i da je tijelo softverski program izmanipuliran da uhvati svijest u zamku, možete se igrati sa stvarnošću i s njom se zabavljati.
Mnogo puta su me pitali je li moguće zaraditi novce ili slijediti ovu ili onu karijeru, a da se ne postane uhvaćen u igru. Da, moguće je, sve dok znate da je to igra, a ne stvarnost - iako, nakon što pristupite svijesti, cijelu tu opsesiju 'karijerom' počinjete gledati u drugom svjetlu. Ne govorim ljudima da bi trebali sjediti na vrhu planine i svakodnevno razmišljati o prirodi Jednote. Iluzije nas kontroliraju kada mislimo da su stvarne, a znati da su iluzije znači razbiti tu kontrolu. Kao što sam pokazao sa subliminalnim reklamiranjem u Pričama iz vremenske omče, nakon što uvidite manipulaciju, ona gubi svoju moć. Kada gledate subliminalnu poruku u slici, ona se može obraćati vašoj podsvijesti tako da vi niste ni svjesni njenog postojanja. Ali kada se ukaže na skrivenu poruku, možete ju jasno vidjeti svaki put kad pogledate. Takva je iluzija. Kada postanete svjesni igre, ona gubi svoju kontrolu. Ako ljudi žele graditi karijeru i zgrtati puno nepostojećeg novca, samo naprijed. Ali trebaju znati da nije važno ako to rade i nije važno ako to ne rade, jer je i jedno i drugo iluzija.
Dat ću vam jedan primjer onoga što mislim pod 'igranjem igre' i 'postajanjem zarobljenim u njoj'. Sport je glavna globalna zabava, i to je u redu sve dok ne vjerujemo da je on važan. Ja volim gledati nogomet i biti trener svom sinu Jaymieu, koji je briljantan vratar. Imam nekoliko timova čije me pobjede vesele, ali ako ne pobjeđuju, pa što onda? Znam da je to iluzija, iako jedna meni zabavna iluzija. Jaymie bi volio postati profesionalni nogometaš, ali ako postane ili ne postane, neće biti uspješan ili neuspješan - i jedno i drugo su holografske iluzije, i on će u svakom slučaju biti Beskrajna Jednota. Ako razmišljate u kategorijama uspjeha i neuspjeha, Matrix vas ima. Međutim, nogomet i druge sportove moguće je doživljavati potpuno drugačije kada mislite da je iluzija stvarna. Nekim navijačima uspjeh njihovog tima postaje sve i utječe na čitav njihov život. Oni postaju bijesni i deprimirani kada njihov tim izgubi; mržnja između mnogih navijača suparničkih klubova za mene je nešto zapanjujuće.
Oni žive svoje živote kroz svoj nogometni klub, a njihov vlastiti osjećaj uspjeha i neuspjeha mjeri se mjestom njihovog kluba na ljestvici. Matrix ih drži jer vjeruju da je to stvarno i da je ishod važan. To je još jedna iluzija unutar iluzije; još jedan podzaplet; hologram unutar superholograma.
Taj stav prema sportu odražava način na koji program Ja sam čovjek vidi život općenito. Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu, naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slobodu i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezujete za pobjedu 'vašeg tima', pripremate se za razočaranje, jer je jedini način da se to izbjegne taj da 'vaš tim' pobijedi. Svaki drugi ishod garantira razočaranje i frustraciju.
Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni poremećaj i traumu, jer niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za njega. Još jednom, ista je stvar sa 'životom'.
David Icke
- 16:38 -
četvrtak, 10.05.2012.
O sreći ...
Ono što ću vam sada reći može zvučati pompozno, ali istinito je. Ovo što sada slijedi mogli bi biti najvažniji trenuci vašeg života. Ako to shvatite, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa vas više neće moći povrijediti. Zaista ništa. To je kao kada crnu boju bacite u zrak; zrak ostaje nezaprljan. Ostat ćete u miru. Ima ljudi koji su to postigli – ono što ja zovem biti čovjek. To nije onaj besmisao kad ste kao marioneta, kada vas bacaju amo-tamo dopuštajući da događaji i drugi ljudi diktiraju kako ćete se osjećati. Vi se tako i osjećate i kažete da ste ranjivi. Ha! Ja kažem da ste marioneta. Želite li, dakle, biti marioneta? Netko pritisne gumb i vi ste dolje – sviđa li vam se to? Ali ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom od tih etiketa, većina vaših briga će nestati.
Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti i smrti, ali najčešće se bojite što će se dogoditi s vašom karijerom. Neki sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u nekom baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.” Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama. Nazivate li to uspjehom? Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa.
Tko određuje što znači biti uspješan? To glupo društvo! Glavni zadatak društva je da društvo ostavlja bolesnim. Čim prije to shvatite, bolje za vas. Svi su oni bolesni. Poremećeni su i ludi. Postanete ravnatelj ludnice i ponosni ste na to iako to ništa ne znači. Biti predsjednik neke korporacije nema nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu. Bit ćete uspješni ako se probudite! Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. Nemate briga, sretni ste. To je ono što ja nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Nikakve! To je potpuno nevažno. Sve ono što zaista brine našeg poduzetnika je što će njegova djeca misliti o njemu, što će njegova žena misliti o njemu. Trebao je postati slavan. Naše društvo i kultura nam time pune glavu dan i noć. Ljudi koji su uspjeli! Što su uspjeli?! Uspjeli su napraviti budale od sebe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi.
Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju ako imaju mrlju na košulji. Nazivate li to uspjehom? Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi. Ne uživaju u životu. Stalno su napeti i tjeskobni. Nazivate li to čovječnim? I znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: poistovjećuju se s nekom etiketom. Poistovjećuju “ja” sa svojim novcem, ili svojim poslom, ili svojim pozivom. U tome je njihova pogreška.
Jeste li čuli o onom odvjetniku koji je dobio račun od vodoinstalatera? Rekao je vodoinstalateru: “Hej, zaračunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zarađujem kao odvjetnik.” Vodoinstalater mu je rekao: “Ni ja nisam toliko zarađivao kao odvjetnik!” Mogli biste biti vodoinstalater, ili odvjetnik, ili poduzetnik, ili svećenik, ali to ne utječe na onaj bitni “ja”. To na vas ne utječe. Ako sutra promijenim svoj poziv, to je isto kao da sam promijenio odjeću. To ne utječe na mene. Jeste li vi vaša odjeća? Jeste li vi vaše ime? Jeste vi vaš poziv? Prestanite se poistovjećivati s time. Te stvari dolaze i odlaze.
Kada to zaista shvatite, nikakva kritika neće utjecati na vas. Ni laskanje, ni pohvale neće utjecati na vas. Kada vam netko kaže: “Velik ste čovjek”, što vam govori? Govori o “pripadajućem”, a ne o “ja”. “Ja” nije ni velik ni mali. “Ja” nije ni uspješan ni neuspješan, nije ni jedna od tih etiketa. Te stvari dolaze i odlaze. Ovise o kriterijima koje postavlja društvo. Ovise o vašoj uvjetovanosti. Ovise o raspoloženju osobe koja upravo priča s vama. To nema nikakve veze s “ja”. “Ja” nije ni jedna od tih etiketa. “Pripadajuće” je obično sebično, glupo, djetinjasto – jako velika budala. I zato, kada kažete: “Ti si jedna budala.” ne govorite mi ništa novo jer mi je to već godinama poznato. Zašto se poistovjećujete s njime? Glupo! To nije “ja”, to je “pripadajuće.”
Želite li biti sretni? Neprekidna sreća je neuzrokovana. Prava sreća je neuzrokovana. Vi me ne možete učiniti sretnim. Vi niste moja sreća. Pitajte probuđenu osobu: “Zašto ste sretni”, i reći će vam: “Zašto ne?”
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva. Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti. Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama!
Nije važno znati tko je “ja” ili što je “ja”. Nikada to nećete uspjeti saznati. Za to nema riječi. Važno je odbaciti etikete. Kako japanski zen majstori kažu: “Ne traži istinu, samo odbaci svoja mišljenja.” Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu. Istina nije nešto što se treba tražiti. Shvatit ćete ako prestanete biti svojeglavi. Nešto se slično događa ovdje. Shvatit ćete to ako odbacite svoje etikete. Što podrazumijevam pod etiketama? Etikete su sve ono što upotrebljavate, osim možda “ljudsko biće”. Ja sam ljudsko biće. Priznajem da time nisam rekao jako puno, ali kada kažete: “Ja sam uspješan”, to je ludo. Uspjeh nije dio “ja”. Uspjeh je nešto što dolazi i odlazi, danas može biti tu, a sutra ga više nema. To nije “ja”. Kad ste rekli: “Uspio sam”, bili ste u krivu, nestali ste u tami.
Poistovjetili ste se s uspjehom. Isto je kada kažete: “nisam uspio”, “pravnik”, “poduzetnik.” Znate li što će se dogoditi s vama ako se poistovjećujete sa stvarima? Prilijepit ćete se na njih, brinut ćete se da te stvari slučajno ne propadnu, i tada počinjete patiti. Na to sam mislio kad sam vam ranije rekao: “Ako patite, onda spavate.” Želite li čuti koji je znak da spavate? Evo ga: patite. Patnja je znak da nemate dodir s istinom. Patnja vam omogućava da otvorite oči za istinu, da možete shvatiti da je u vama nešto lažno, isto kao što vam je i tjelesnu bol dana da biste mogli znati da ste bolesni ili ozlijeđeni. Patnja ukazuje na to da je negdje u vama prisutna himba. Patnja se javlja kada ste u sukobu sa stvarnošću; kada se vaše hinjenje sukobljava s istinom, onda patite. Inače nema patnje.
Anthoniy de Mello
- 17:37 -
