petak, 30.09.2011.
Što i kako utječe na inteligenciju
Inteligencija je ljudska karakteristika koja se ne može mjeriti izravno. Mjerenje inteligencije vrši se posredno pomoću testova inteligencije. Testovi inteligencije nisu savršeni,a još su manje sredstva za potpuni uvid u nečije sposobnosti.
Kako živa utječe na inteligenciju
Živa (Hg) je najotrovniji tekući metal koji uzrokuje raspad neuroloških stanica,
te blokira stvaranje novih. Otrovni metali poput olova, aluminija, kadmija, nikala i slično nemaju takvo djelovanje kao što ima živa. Danas se živa koristi u farmaceutskoj industriji u proizvodnji cjepiva protiv gripe u maloj količini. Također se koristi u zubarstvu za izradu plombi (živini metali).
Međutim, problem sa živom je što bez obzira na količinu uvijek uzrokuje oštećenja neurona mozga. Živa je prilično gusta tekućina. Živa se smatra mogućim uzrokom autizma. Osobe koje pate od autizma nisu u mogućnosti razgraditi ili izlučiti živu, pa živa ostaje u mozgu. Studije o autizmu počele su 1931. godine. Iste godine uvedena je živa u cjepiva. Iako je postojala zakonska odluka iz 1947. godine da se živa ne koristi u cjepivima u SAD-u, ona nikada nije provedena. U Danskoj studije su pokazale da živa nije sigurna. Cjepiva koja sadrže živu od tada su zabranjena u Danskoj. Stopa oboljevanja od autizma od tada se u Danskoj smanjila za dvije trećine. Thimerosal je konzervans ili prezervativ koji se koristi u proizvodnji cjepiva. Farmaceutska kompanija Eli Lilly ga je počela prodavati 1920 tih godina. Thimerosal sadrži 49,6 posto žive koja se metaboličkim procesima razgrađuje u etil živu te thiosilikat. Živa tj. etil-živa je glavni agens koji ubija kontaminate, ali nažalost čini više od toga.
Ministarstvo obrane SAD-a klasificira živu kao opasan materijal koji može izazvati smrt ako se proguta, udiše ili apsorbira kroz kožu. Studije pokazuju da se živa nastoji akumulirati u mozgu sisavaca i ostalih životinja nakon što su cijepljene. Trovanje živom je povezano s kardiovaskularnim bolestima, autizmom, moždanim udarima, mentalnim retardacijama, hiperaktivnošću, disleksijom i drugim stanjima neurološkog sustava. Otrovnost žive nije upitna.
1977. godine ruske studije su pronašle da odrasle osobe koje su bile izložene etil-živi nakon nekoliko godina imale oštećenja mozga. Studije o trovanju thimerosalom su navele i druge posljedice poput: tubularne nekroze, oštećenja CNS-a, komu i smrt. Rusija je nakon tih istraživanja zabranila uporabu thimerosala u cjepivima za djecu 1980. godine. Danska, Austrija, Japan, Velika Britanija i sve skandinavske zemlje su zabranile uporabu thimerosala kao prezervativa u cjepivima.
Mjerenjem količine žive koja je prisutna u autističkoj djeci i djece koja su bila cijepljena cjepivima koja sadrže živu, zaključeno je da djeca koja ne boluju od autizma imaju prisutnu živu u korijenu dlake kose dok autistička djeca to nemaju. Zaključak je da je živa u autističke djece ostala u mozgu, dok su ostala djeca živu izlučila. Postoji slučaj jednog liječnika koji je uspio postići da njegovo autističko dijete počne govoriti, nakon što je prehranom (Chelation Therapy) uspio istjerati živu iz mozga. Autizam je dobrim dijelom uzrokovan trovanjem teškim metalima koje bolesnik nije u mogućnosti izlučiti. Službena objašnjenja autizma, pogotovo ona u psihologiji ne daju odgovore, niti nude rješenja. Terapija prehranom se bazira na uzimanju proteina i minerala koji se dobro vežu s teškim metalima pri čemu proteini ne čine štetu organizmu te izvlače otrov iz organizma. Uporaba ove terapije radi se kod multiple skleroze, autizma i drugih oboljenja. rezultati su poboljšanja zdravstvenih stanja. Prethodno ovoj terapiji uzima se korijen dlake kose kako bi se izmjerila razina teških metala. Posebno opasni metali su aluminij, živa, kadmij, nikal i dr. jer se talože u organizmu te izazivaju autoimune bolesti.
Studija provedena na sveučilištu Calgaryju u Kanadi otkrila je kako živa uzrokuje propadanje mozga čak i u malim količinama. Živa uzrokuje neurodegeneraciju.
Živa se veže uz nastanak:
-autizama
-poremećaja u ponašanju
-poremećaja u organizmu
-poremećaja pažnje
-pada imunološkog sustava
- i dr.
Zanimljiva studija koja uspoređuje nestanak bolesti i pojavu lijekova, dolazi do zanimljivog zaključka da cjepiva protiv gripe nisu učinkovita, već da je nepoznati treći faktor uzrok nestanka bolesti.
Kako fluoridi utječu na inteligenciju
Priča o fluoridima počinje 1945. godine s Manhattan projektom. Razlog tome je što se u proizvodnji atomske bombe koristi velika količina fluora kako bi se dobio plutonij. Više podataka o Manhattan projektu može se naći u knjizi Eileen Welsone: “Američki tajni medicinski eksperimenti u drugom svjetskom ratu.” Voditelj toksikološkog tima u Manhattan projektu bio je Harold Hodge, koji je zajedno sa svojim timom ubrizgavao radioaktivni plutonij u osobe koje su sudjelovale u eksperimentu. Te osobe su u kratkom vremenu umrle u teškim mukama.
Količina fluora se tijekom vremena akumulirala, troškovi odlaganja su prilično visoki pa se Gerald C. Cox dosjetio, ali očito ne sam, da je fluor dobar za zube. To je točno. Fluor je odličan antiseptik i ubija sve bakterije. Stavite li malu količinu fluora na kukca, on će doslovce riknuti, jer mu fluor uništi neurološki sustav tj. totalno ga paralizira.Fluor je zaista izvrsno sredstvo, ali samo ako se mudro koristi. Međutim, u praksi to nažalost tako.
Neki problemi u vezi fluora:
- nije čisti fluor(ili natrij fluorid) već sadrži i druge toksične elemente poput olova, aluminija, kadmija, radioaktivnog polonija itd. jer potječe iz filtera industrijskih dimnjaka,
- sporna je sigurna količina fluora (1 mg/l),
- akumulira se u organizmu tijekom vremena i stvara ozbiljne zdravstvene probleme,
- mijenja ponašanje ljudi nakon tri dana izlaganja, uzrokuje pojavu tumora, neplodnost (sastavni dio kontracepcijskih pilula i sredstava za umirenje), uzrokuje oticanje štitnjače (muškarci poprimaju ženske karakteristike), atrofiranje testisa u muškaraca i dr.
- uzrokuje dentalnu fluorozu, koja je mnogo češća bolest zuba od karijesa,
- i dr.
Kako aspartam ili aspartman utječe na inteligenciju
Aspartam je pronađen sasvim slučajno 1974. godine. Aspartam je sintetička tvar 200 puta slađa od šećera. Sigurnost aspartama je upitna. Studije koje su se odnosile na aspartam pokazuju da je aspartman siguran, iako su izvršene nakon godine dana kada se organsko tkivo pretvaralo u tekućinu ili kada su životinje hranjenje aspartmanom s mlijekom koje inače usporuje asporpciju otrova. Aspartam je neurotoksin koji utječe na mozak. U ovu kategoriju svrstavaju se: saharin, sorbitol, natrij ciklamat,ksilitol, kukuruzni sirup i dr. Sastavni dijelovi aspartama jesu neurotoksini. Metil ester u kemijskoj reakciji sa želučanom kiselinom se pretvara u metanol. Učinci metanola kreću se od glavobolje ili migrena, do sljepila, ciroze, hepatitisa i smrti.
Aspartična kiselina uzrokuje nastanak odumiranje neurona ili “rupičavost” mozga. Postoje dijete koje preporučuju aspartman za mršavljenje, ali isto tako i brojni slučajevi nuspojava koje se javljaju kod tih osoba. Najčešće su migrene, zaboravnost i sl. koje liječnici obično prepoznaju kao multiplu sklerozu. Neki mogu misliti da liječnici ne mogu krivo dijagnosticirati multiplu sklerozu, što nije točno. Liječnik koji bi tvrdio da je uzrok multiple skleroze sistematska kandidijaza ili trovanje aspartamom i sl. bi bio odmah diskreditiran i odbačen od svojih kolega, jer je medicicinska struka poput sindikata. Dobar dio prihoda u medicini dolazi od farmacijskog kartela, a liječnici su ti koji pišu recepte.
Medicinske studije koje su provedene u Americi većinom su finacirane od Carnegie i Rockefeller fundacije. Problemi sa tim studijama jesu što čim netko počme kopati po njima uvijek nađe neka iznenađenja. Jedno tih iznenađenja je i studija o bezopasnosti azbesta ili olova provedena na Mellon institutu (Carnegie fundacija). Isto tako jedna od preporuka u šezdesetima godinama bila je da trudnice trebaju pušiti dvije kutije cigareta na dan (duhanski kartel). Studija o bezopasnosti fluora provedena je na sveučilištu Rochester u SAD-u. Sve nabrojane institucije su i danas izvor mnogih kontraverzi, kvazi-eksperimenata i sl. te je nužno obratiti pozornost na povezanost tih institucija i sl. s određenim kartelima čiji mogu biti dio ili su financirane od njih prije donošenja odluke trebaju li se njihovi rezultati eksperimenata uopće uvažiti. Osobito je važno obratiti pozornost na način vođenja statistike. Rezultati istraživanja često se znaju maskirati kroz statistiku kao prosječni rezultati ili količine. Rezultati jesu točni, ali samo prividno.
Ukoliko je netko trebao biti genijalan sada je normalan, ako je trebao biti normalan sada je ispod prosječan, ako je ispod prosječan sada je retardiran zahvaljujući ovim divnim kemikalijama.
Treba obratiti pozornost i na činjenicu što se to reklamira na televiziji. Reklamiraju se najviše: Orbit žvakače (aspartam), Coca Cola Zero (aspartam), cjepivo protiv svinjske gripe (živa, virusi koji mijenjaju DNK) i dr. sredstva moždane lobotomije.
- 10:31 -
četvrtak, 01.09.2011.
Eurobarometar o Hrvatskoj: Značajno povećanje protivnika ulaska u EU!
Hrvatska ne želi u Uniju, ali oligarhija uporno gudi u unijske gusle. Prema najnovijem službenom istraživanju same Unije, u Hrvatskoj se za čak 5% povećao postotak onih koji u nju ne žele, a gotovo polovica ispitanika smatra da od članstva u Uniji Hrvatska neće profitirati. Brine li takav razvoj situacije udruženu hrvatsku oligarhiju? Naizgled, ni najmanje: oni nastavljaju svoj put k svojim europskim foteljama. Narod i njegova volja ne predstavlja im baš ništa. Da nije tako, duboko bi se zamislili nad najnovijim podacima koje donosi Eurobarometar, poveli o tome široke javne rasprave i ozbiljno se pozabavili pitanjem zašto se njihovi „povijesni ciljevi“ toliko razlikuju od ciljeva onih kojima bi trebali služiti. No, oni to neće učiniti…
Eurobarometar je službeno istraživanje javnog mnijenja u Europskoj uniji, koje provode tijela EU za potrebe Europske komisije dvaput godišnje, na reprezentativnom uzorku građana. Najnoviji Eurobarometar (broj 75) sadržava podatke prikupljene u svibnju 2011. i možete ga (u pdf-u na engleskom jeziku; tekst na hrvatskom i cjelovito izvješće za Hrvatsku još nisu objavljeni, no bit će uskoro) pronaći na stranici http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/eb/eb75/eb75_publ_en.pdf
Također, kako biste mogli pratiti ovo istraživanje, ne bi bilo loše kad biste se podsjetili prethodnog (onog iz jeseni 2010. godine), a koje objavljujemo na našoj podstranici http://europskaunija.yolasite.com/eurobarometar74.php
Ovdje ćemo se posvetiti tek jednom aspektu novog Eurobarometra br. 75, onom koji govori o podršci građana pristupanju naše zemlje Europskoj uniji. To je ujedno podatak koji udruženu hrvatsku političku, gospodarstvenu i crkvenu elitu užasno brine (premda to nipošto ne žele pokazati, nego glume da je sve u redu) i to već duže vrijeme – on je uvijek takav da ne odgovara njihovim ciljevima.
Naime, ukratko rečeno, građani Hrvatske prema ovom službenom istraživanju stalno iz godine u godinu iskazuju nepovjerenje u članstvo u EU, a sada, pred referendum, broj onih koji smatraju da je članstvo u Uniji „dobro za Hrvatsku“ povećao se za čak pet postotnih poena. Opa!
Što kaže Eurobarometar? Hrvatska ne želi u Europsku uniju, sve ostalo su floskule
U Eurobarometrovu poglavlju koje govori o mišljenju građana u pojedinim zemljama-kandidatkinjama o članstvu njihove zemlje u EU, za Hrvatsku na stranici 33 navodi se doslovce ovo (prijevod s engleskog):
Mišljenje o članstvu u Hrvatskoj je podijeljeno: potpora ostaje u manjini, ali se malo povećala od jeseni 2010. (30%, +3 poena), dok se osjećaj da bi članstvo bilo „loša stvar“ također znakovito povećao (34%, +5 poena). Ova je polarizacija utjecala na pad kod odgovora „ni dobro ni loše“ (32%, -9 poena). Gotovo polovica nastavlja misliti da njihova zemlja ne bi profitirala od članstva u EU (47%, +1 poen), 42% (+3) izražava suprotno mišljenje.
I to je to. to je službeno istraživanje Unije, i kako se čini, jedino vjerodostojno. Svakako vjerodostojnije od onih koje naručuju izdajnica Kosor i ostatak unijskog kolaboracionističkog establišmenta i koji, gle čuda, uvijek odgovaraju njihovim dvama ciljevima: (1) ulasku Hrvatske u Uniju i (2) njihovoj fotelji u toj Uniji.
Svoj „sveti povijesni cilj“ ulaska u Europsku uniju udružena oligarhija želi provesti neovisno o volji naroda
Što nam govore gornji službeni podaci? Broj onih koji smatraju da je ulazak u Uniju „loša stvar“ povećao se za 5 postotnih poena, a gotovo polovica građana Hrvatske misli da naša zemlja od članstva u Uniji ne bi profitirala. Zamislimo se svi nad tim podacima: čak pola zemlje misli da nam ulazak u Uniju ne bi ništa donio, a onih koji misle da je ulazak u Uniju „loša stvar“ više je od onih koji misle da je to dobro. Ukratko: Hrvatska ne želi u Europsku uniju. O, kad bi još i oni koji jašu na pozicijama vlasti htjeli postupati u skladu s tim! Pa nam konačno sjahali s vrata!
Također je vrlo značajno da se ne radi tek o nekom hiru hrvatskih građana, imajući u vidu vrijeme kad je provedeno istraživanje (svibanj 2011. godine) i to zato što to nije neko novo razmišljanje građana, nego oni već tijekom dužeg perioda slično razmišljaju. I čini se da ih nikakva propaganda vladajućih u tome ne može pokolebati. Koliki postotak građana prema tom istraživanju podupire ulazak Hrvatske u Europsku uniju, odnosno koliko ih, tijekom godina, smatra da je ulazak Hrvatske u EU nešto dobro? Evo službenih rezultata:
Jesen 2005. – 34%
Proljeće 2006. – 34%
Jesen 2006. – 32%
Proljeće 2007.- 29%
Jesen 2007. -35%
Proljeće 2008. – 30%
Jesen 2008. – 23%
Proljeće 2009. – 24%
Jesen 2009. – 24%
Proljeće 2010. – 26%
Jesen 2010. – 27%
Proljeće 2011. – 30%
Vrlo mršavi postoci za Uniju! Uvijek je postotak onih koji žele u EU (tj. smatraju ulazak Hrvatske u EU nečim dobrim) otprilike oko 30%, to su oni indoktrinirani i neinformirani. No ne zaboravite da je prema najnovijem istraživanju čak 34% onih koji se članstvu u EU protive, a 32% smatra da to nije „ni dobro ni loše“. U posljednjih 6 godina ukupno gledano podrška pristupu Uniji pala je za četiri postotna poena, a samo u zadnjem periodu protivljenje tom pristupu poraslo za 5%! U takvoj situaciji, ne bi li bilo razumno barem sačekati s ulaskom u Uniju? Ali kad je u pitanju razum, oligarhija u Hrvatskoj u očitom je deficitu: oni se samo smiješe od uha do uha i trljaju svoju unijsku agendu.
U svakom slučaju, ne bi li se svi u Hrvatskoj trebali ozbiljno zapitati zbog čega i u čiju korist čitava vojska vladajućih i oporbenih hrvatskih političara godinama zdušno i ustrajno radi na ostvarenju “svetog povijesnog cilja” kojeg u potpunosti podupire 30% građana, a ne podupire ga 34% građana?
Zašto je jedina politika i tzv. „vladajućih“ i tzv. „oporbe“ (izrazi su stavljeni pod navodnike, jer u ovom temeljnom pitanju nema nikakve razlike između jednih i drugih) ulazak u Europsku uniju, ako skoro polovica države Hrvatske (ovaj put 47%, povećanje za 1 posto) uporno i dalje smatra da je to nešto loše? I je li to „sveti povijesni cilj“ hrvatskih građana ili sebični interes hrvatske oligarhije željne udobnih briselskih fotelja? Ili taj cilj oligarhija želi ostvariti volji naroda unatoč? Ovo je bilo retoričko pitanje; dakako da želi – govore nam to svaki dan njihova nasmiješena lica s televizije.
Mogli bismo reći da postoje tri tipa praćenja podrške članstva naše zemlje u Uniji. Najprije tu su predreferendumske ankete, koje obično daju rezultate o onima koji su „za“, o onima koji su „protiv“, te o „neopredijeljenima“. Te su ankete u pravilu naručene od strane „nekog“, obično Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, vladajuće ili oporbene koalicije, medija koji su uglavnom u stranom vlasništvu i slično. Stoga je njihova vjerodostojnost više nego upitna.
Dalje, tu je Eurobarometar, koji prikazuje koliko ljudi smatra da je članstvo naše zemlje u Uniji „dobro“, koliko da je to „loše“, te koliko ljudi drži da pristupanje Uniji i članstvo u njoj nije „ni dobro ni loše“. Na posljetku, tu je, dakako, i sam referendum, koji će iznjedriti podatke o tome koliko je građana Hrvatske „za“ pristupanje Uniji, koliko ih je „protiv“, te koliko ih uopće nije izašlo na referendum (apstinenti).
Čine li vam se ova tri tipa rezultata neusporediva? Pa i ne baš. Neke su stvari doista vrlo jasne. Ako službeno EU-istraživanje kaže da je tek 30% građana za članstvo Hrvatske u EU, kako je moguće da domaća, od oligarhije naručena istraživanja, redovito govore o osjetno većem postotku. I na temelju čega Ivo Josipović i Jadranka Kosor duboko vjeruju da će ne manje od 60% građana podržati njihovu suludu EU-avanturu? Koje su to ljude pribrojili k onih 30% da bi najednom dobili 60%. Kakvo je to napuhavanje? Kakva je to mahnita matematika?
Manipuliranje stvarnošću, postocima i rezultatima: Potpuni manjak empatije vlastodržaca prema narodu
Ako vam se slučajno čini da ste poludjeli, jer ni vi ni itko oko vas nije za EU, a na televiziji stalno čujete da su praktički svi za EU, pa se osjećate usamljeno u svojim razmišljanjima – ne brinite, niste ludi. Nego ste samo izloženi nesmiljenoj jednostranoj prounijskoj indoktrinaciji i promidžbi. S vama je sve u redu, samo vas plaćenici unijskih birokratskih šefova zasipaju lažima, ne bi li vas privoljeli da glasate za EU i omogućite im da se ušašolje u udobne unijske fotelje u Bruxellesu.
Nije lud narod, ali možete biti sigurni da su potpuno ludi (a uz to i zlonamjerni, opasni i bahati) oni koji ovako manipuliraju javnošću, koji svoje neuspjehe prikazuju kao uspjehe, koji svoje mane nastoje oslikati kao vrline, koji svoje pljačke zataškavaju procesuiranjem pojedinaca koji su „završili svoje dionice“ na njihovom protunarodnom putu, koji posežu za gebelsovskim propagandnim sredstvima kako bi vas uvjerili da im i dalje plaćate za ono što vam rade (ovaj put u eurima), koji ne prezaju ni od čega, a najmanje od sredstava kojima bi ostvarili jedini svoj cilj — ne dobrobit građana Hrvatske, nego dobrobit svojih vlastitih guzica.
Zato im ne vjerujte ni riječ, lažu kad zinu. Članovi udružene hrvatske oligarhije govore istinu samo ako se slučajno zabune. I, posve očito, ne vole narod nad kojim vladaju.
Onih 32% hrvatskih građana koji po unijskom istraživanju drže da ulazak Hrvatske u EU nije „ni dobar ni loš“ zacijelo ne može nekom magijom postati najednom oduševljeno „blagodatima“ Unije i napraviti kopernikanski zaokret u smjeru podrške pripajanju Hrvatske tvoj nedemokratskoj federaciji. Upravo suprotno, vjerojatnije je da su upravo to ljudi koji neće ni izaći na referendum, jer im je svejedno („ni dobro ni loše“).
I što ostaje? Ostaje činjenica da je i dalje više ljudi protiv pristupanja Uniji, nego onih koji su njome neutemeljeno oduševljeni.
Statistički podaci o pristupanju Uniji, prema Eurobarometru, već su godinama prilično ujednačeni. Ono što zabrinjava eurokrate, a dakako i domaću eurovazalsku elitu, jest činjenica da je upravo neugodno porastao postotak onih koji su „protiv“. Od jeseni 2010. do proljeća 2011. broj onih koji su „protiv“ pristupanja Uniji porastao je za čak 5%. To nije samo „značajno povećanje“ kako ističe sama Unije, to je za hrvatsku oligarhiju i njihove briselske šefove krajnje zabrinjavajuć porast.
Neuspjeh sulude indoktrinacijske kampanje vladajućih i skori početak otvorenog rata elite protiv naroda
Ne samo da indoktrinacijska kampanja elite nije dala očekivane rezultate, nego je najvjerojatnije prouzročila da ljudi, — zgroženi infantilnim propagandnim spotovima i sumanutim izjavama političara koji posve nerealno prikazuju dobrobiti (nikada i mane) pripajanja Uniji, — u većoj mjeri počnu kopati po podacima, shvate kamo ih zapravo guraju i promijene svoje mišljenje. I to u smjeru koji se oligarhiji nikako ne sviđa.
Ljudi su se očito počeli zanimati za unijsku problematiku, pa su tako vjerojatno pročitali ponešto o nedemokratskoj zakonodavnoj proceduri u Uniji, o parlamentu Unije koji ne donosi zakone, o predsjedniku Unije kojeg ne bira narod… Možda im se ne plaća dodatni pridonos za Ujedinjeno Kraljevstvo (UK-korekcija), ili – pored vlastitih krpelja – ne žele izdržavati još i ogromnu unijsku administraciju i sudjelovati u podmirivanju unijskih troškova u ukupnom iznosu od 1.147.885.101.616 € godišnje. Možda je narodu dosta.
Kamo to oligarhija gura građane nad kojima vlada, ukratko saznajte na našoj podstranici EU-danas. O samoj indoktrinacijskoj kampanji možete pročitati više na našoj podstranici Juriš na euroskeptike.
A kako stoje drugi u ovom unijskom istraživanju? Prema Eurobarometru 75, na Islandu (još jedna zemlja-kandidatkinja za EU) stanje je još gore nego u Hrvatskoj: ondje tek 26% građana smatra da bi članstvo njihova otoka u Uniji bilo nešto „dobro“, a za čak 7 postotnih poena od prethodnog istraživanja porastao je broj onih koji smatraju da je članstvo Islanda u EU nešto „loše“, tako da ih je sad 41%. Bravo, Island!
No, za utjehu podupirateljima članstva u Uniji, ima i drukčijih primjera. Eto, na primjer, u Crnoj Gori, u kojoj je ovo istraživanje provedeno po prvi put, impresivnih se 58% građana izjasnilo da misli da je članstvo u Uniji dobra stvar za njihovu zemlju. Odlično, možda bi – sad kad je jasno da ideja o utrpavanju Hrvatske u Uniju nema podrške među stanovništvom naše zemlje – hrvatski političari mogli nastaviti karijeru u Podgorici!
Kažu da je statistika kao bikini: pokazuje gotovo sve, a skriva ono što treba sakriti. Jedno je, međutim, ipak jasno: svega je 30% građana Hrvatske, nešto manje od trećine, čvrsto „za“ podvrgavanje unijskoj federaciji. To je oligarhiji vrlo neugodna činjenica. Trude se, trude, ali eto građani neće u unijski jaram. A 30% ne može u kratkom vremenu do referenduma nikako postati 50% ili 60%. Postane li, znači da je riječ o namještaljci, manipulaciji referendumskim rezultatom, ukratko – o prijevari.
Nakon ovih podataka, ako vas vlastodršci pokušaju uvjeriti da bi svi građani Hrvatske, valjda čak i njihovi kućni ljubimci, glasali za Uniju, onda to samo znači da je vrhuška skinula bikini, odlučila se za politički nudizam, te otvoreno krenula u rat protiv naroda kojem bi trebala služiti.
Izvor: http://europskaunija.yolasite.com/
- 11:28 -
