ponedjeljak, 31.01.2011.
Zablude oko "znanja"
Zablude oko "znanja"
Kako neki tvrde "znanje je vaša najveća zaštita".
Slažem se sa time, no, što je to znanje?
Znanje je istina, istina je znanje. Dakle, istina (znanje) je ono što jest, bilo i bude. Istina (znanje) se ne može stvoriti, jer sva istina (znanje) već postoji. Istina, odnosno znanje kao takvo se jedino može spoznati. Jedino istinsko znanje je "spoznaja", spoznaja istine, a do spoznaje istine jedino možemo doći u nama, tako da svako traženje istine, odnosno znanja, van nas samih, je ujedno i udaljavanje od istine, znanja.
Knjige, predavanja, radionice, razgovori, ... mogu u najboljem slučaju ukazati na istinu, no ono nisu istina, isto kako i riječ cvijet nije cvijet, već samo ukazuje na cvijet. Cvijet je samo riječ, a ono što cvijet uistinu jest, se ne može opisati, odnosno spoznati riječima.
U današnje doba, doba interneta, informacije sa različitih strana dostupnije su nego ikad, tako da u koliko čovjek ne može razlikovati riječi od onoga na što ukazuju riječi, odnosno u koliko prihvati riječi kao istinu, znanje, može se zarobiti, uhvatiti u krug zabluda. Nažalost, to je upravo ono što većina nas i čini. Putokaze (riječi) do spoznaje istine, znanja, smo zamijenili istinom, znanjem, odnosno riječi smo prihvatili kao istinu, znanje, i samim time spriječili spoznaju istinskog znanja koje se nalazi u nama. Istinsko znanje je spoznaja, sve ostalo u najboljem slučaju može ukazivati na znanje, što ne znači da ono jest znanje.
Još jedna od zabluda današnjeg čovjeka jest vjera. Vjeru u nekoga, nešto, smatra znanjem o nekom, nečem. Vjera nije znanje, vjera nije istina, vjera može biti usmjerena ka istini, no vjera nije istina. Kada čovjek vjeruje da je riječ cvijet, cvijet, ujedno se ograničava unutar kruga vjerovanja, što znači da taj čovjek, u koliko ne iskorači van kruga vlastitih vjerovanja, ograničenja, nikada neće spoznati ono na što riječ cvijet ukazuje, jer on vjeruje da je riječ cvijet, cvijet, odnosno riječ cvijet, smatra cvijetom.
Kako vjerujemo da je riječ cvijet, cvijet, isti tako vjerujemo da je vjera u nekoga, nešto, znanje, istina, i samim time, ograničavamo sami sebe, odnosno prihvačanjem vjere kao istine, znanja, završava naša potraga za istinom, znanjem, jer čemu tražiti nešto za što već vjerujemo da smo pronašli, da znamo. Tek kada iskoračimo van kruga vjerovanja, odnosno ograničenja u koja smo se uhvatili, koračamo ka istini, spoznaji istinskog znanja koje se nalazi u nama, ne izvan nas. Vjera je uvijek usmjerena na izvanjsko, na nešto što je bilo, odnosno što smatramo da bude, dok je spoznaja, istine, znanja, jedino moguća ovdje i sada.
Istina je znanje, znanje je istina. Istina, odnosno znanje se ne može stvoriti, svo znanje već postoji, što znači da znanje, istinu, jedino može spoznati.
- 12:02 -
četvrtak, 27.01.2011.
RAZGOVOR S BOGOM
Usnuo sam da razgovaram s Bogom.
"Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom", reće Bog.
"Ako imaš vremena", rekoh.
Bog se nasmiješi.
"Moje je vrijeme vječnost. Što si me htio pitati?"
"Što te najviše iznenađuje kod ljudi"?
Bog odgovori: "Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu,a potom bi opet željeli da postanu djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje".
Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Bog me primi za ruku Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah:
"Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju reći niti pokazati.
Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima... a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
Da nauče kako čineći zlo drugima. čine zlo samome sebi"
Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.
- 18:39 -
petak, 14.01.2011.
LAŽ
Laž za razliku od istine, ograničenog je trajanja. Laž traje onoliko dugo koliko je smatramo istinom
Da bi laž postala istinom, potrebno ju je samo ponoviti dovoljno puta
Laž nikada nije sama, oko nje su uvijek uvjerenja i vjerovanja
Laž može samo stvoriti, manifestirati laž
Istina je smrtni neprijatelj laži
Laž nikada ne može postati istinom, ali vjerom u laž, laž možemo smatrati, prihvatiti kao istinom
Laž se na životu može održavati jedino lažju
Hrana laži je laž
Prihvaćanje laži kao istine je ujedno i prihvaćanje istine kao laži
U svijetu laži kao istine, laž je istina a istina je laž
Prihvaćanje laži kao istine je prihvaćanje iluzije kao stvarnosti.
Iluzija je laž za koju vjerujemo da je stvarnost
Život u iluziji je život u laži
Oslobađanje, buđenje čovjeka je oslobađanje, buđenje iz svijeta laži
Biti slobodan je biti slobodan od laži
Biti budan je doživljavati laž kao laž, a istinu kao istinu
Laž je uvijek usmjerena na ono što je bilo, odnosno na ono što bude
Laži je potrebna vjera, jer je vjera u laž ključna za opstanak laži
Laž je vjera, vjera je laž
Vjera i laž nadopunjuju jedno drugo
Niti bi laži bilo bez vjere u laž, niti bi vjere bilo bez laži
Vrijeme je laž
SADA ne postoji laž, a samim time ni vjera, jer je vjera potrebna samo laži
Laž je kao rak, u koliko je se ne oslobodimo, naposljetku nas ubije
Dali smo mi društvo laži?
- 12:45 -
ponedjeljak, 10.01.2011.
ORUŽJA MANIPULATORA
Svjetski moćnici, tajni vladari, Iluminati, posjeduju široki arsenal oružja kojim oblikuju današnje društvo: religiju, medije, politiku, školstvo, zdravstvo, sudstvo, policiju, vojsku ... odnosno u rukama manipulatora kompletan sustav je oružje, zašto, zato što je kompletan sustav njihovih ruku djelo, no u ovome ćemo članku najviše pažnje posvetiti njihovom najmoćnijem oružju, nadi i vjeri, odnosno čovjeku bez kojeg kompletan sustav ne bi izdržao niti dana.
Iako nada i vjera postoje samo u našemu umu, u nama, ne izvan nas, svejedno su najmoćniji alati, oružje u rukama manipulatora. Pomoću nade i vjere, skoro pa svaka osoba na ovoj planeti odrekla se vlastite moći, odgovornosti, za samoga sebe bilo po pitanju zdravlja, duhovnosti, sigurnosti, znanja, ... i predala je u ruke pojedinca, sustava, odnosno u ruke manipulatora, pa tako današnja odgovornost čovjeka o duhovnosti leži u rukama religije, odgovornost o zdravlju u rukama liječnika, odgovornost o sigurnosti u rukama policije i vojske, odgovornost o znanju u rukama učitelja, školstva, ... itd. No ukoliko religije ne uspiju po pitanju naše duhovnosti, sustav zdravstva, liječnici, farmaceuti po pitanju zdravlja, policija po pitanju sigurnosti, školstvo po pitanju znanja, tko će odgovarati, osjećati, snositi posljedice tog neuspjeha? Mi sami, mi ćemo snositi posljedice neznanja, bolesti, ... odnosno prebacivanja vlastite moći, odgovornosti u tuđe ruke.
Današnje čovječanstvo u potpunosti se odreklo vlastite odgovornosti, a samim time i odgovornosti prema drugim ljudima, jer biti odgovoran za sebe = dozvoliti i drugima da budu odgovorni za sebe. Danas imamo čovjeka koji smatra kako je religija odgovorna za njegovu duhovnost, kako su liječnici odgovorni za njegovo zdravlje, kako je policija odgovorna za njegovu sigurnost, mediji za informiranost ... dok je istina potpuno drugačija. Nikada nitko nije, niti će moči biti odgovoran za naše zdravlje, duhovnost, sigurnost, ... osim nas samih.
Kako je čitavo čovječanstvo vlastitu odgovarati predalo u ruke manipulatora na globalnoj razini, tako se i pojedinac odrekao vlastite odgovornosti na državnoj i osobnoj razini. Tako danas imamo čovječanstvo koje traži krivca za stanje u svijetu, narode koji traži krivca za stanje u državi i čovjeka koji traži krivca za osobno stanje, svoju neimaštinu, nemoć, nesreću, patnju, ... u svijetu, državi, bližnjima, okolini, društvu. Danas imamo čovjeka koji ne može shvatiti da odricanjem vlastite moći, odgovornosti i prebacivanjem istih u ruke pojedinaca, sustava, se istodobno odrekao i mogućnosti stvaranja, kreiranja vlastite sreće, slobode ...
Nameće se pitanje, zašto smo svoju moć predali u ruke sustava, u ruke pojedinaca koji upravljaju sustavom?
Iz vjere, odnosno iz neznanja, jer vjerovati znači ne znati, jer da znamo, tada ne bi imali potrebe vjerovati, tada bi jednostavno znali. Najveća moć sustava, odnosno manipulatora koji stoje iza sustava je naše neznanje, odnosno vjerovanje u čitavi ili dio sustava, pojedinca a samim time i odricanje i predavanje osobne moći u ruke sustava, pojedinca. Svaki sustav, pojedinac je moćan onoliko koliko ima sljedbenika. U koliko zdravstvo, farmaceuti nemaju niti jednog sljedbenika, oni ne postoje, nemaju svrhu. U koliko političkeImage Hosted by ImageShack.us
stranke nemaju niti jednog sljedbenika, glasača, one nemaju moć. U koliko religije nemaju niti jednog sljedbenika, one su nemoćne, u koliko vojska, policija nemaju niti jednog vojnika, policajca, one nemaju moć. U koliko medije nitko ne sluša, gleda oni su nemoćni. U koliko kompletan sustav nema sljedbenike, on više ne postoji.
Svjetske elite, vladari, državnici, ... su moćni onoliko koliko ih mi stvorimo moćnima.
Oni su bez nas nitko i ništa, oni ne postoje, osim naravno kao i svako drugo ljudsko biće. Primjerice, Obama je moćan onoliko koliko i svaka osoba na ovoj planeti, ni manje ni više, sve do trenutka kada mu ljudi ne povjere vlastitu moć, odnosno ne predaju svoju odgovornost o sigurnosti, znanju, zdravlju, duhovnoj naobrazbi, upravljanju novcem , u njegove ruke. Najveća moć manipulatora smo mi sami, naše neznanje koje za posljedicu ima prebacivanje vlastite moći u tuđe ruke.
VJEROVATI = NE ZNATI
Vjerovati = Ne znati Neznanje = Strah Strah = Sklonost manipulacijama
Današnje društvo je društvo vjerovanja, strahova, odnosno manipulacija na svim razinama, pa čak i jednih nad drugima. Tko je glavni promotor vjere, (odnosno neznanja): religija, politika (a samim time i kompletan sustav), mediji, Hollywood putem filmova i serija. Tko stoji iza njih, tko je tvorac kompletnog religijskog, političkog sustava, Hollywooda, medija? Iluminati, tajna društva, svjetski moćnici, svjetski vladari ... U koliko su oni ti koji svim snagama guraju vjeru, a jesu, dali vjera može biti nešto dobro? Zasigurno ne. Vjera je prezentirana i usađena u svijest ljudi kao moćan alat svakog čovjeka, moćna jest, ali pitanje je za koga moćna. Vjerovati znači ne znati, neznanje je manifestator straha, strah je sklonost manipulacijama, dakle vjera je moć za one koji manipuliraju, a ne za one koji vjeruju, jer oni koji vjeruju samim time postaju podložni manipulacijama. Vjerovati znači ograničiti se, ograničiti se unutar kruga vjerovanja. Krug u kojoj se nalazimo, unutar kojega razmišljamo, živimo, je krug, zatvor pod nazivom VJERA. Mi smo zatvorenici vlastitih uvjerenja, odnosno vjerovanja, mi smo ograničeni vlastitim vjerovanjima, sve ono u što ne vjerujemo za nas ne postoji, a sve ono u što vjerujemo je za nas jedina stvarnost.
Kada u nešto vjerujemo, to u što vjerujemo prihvaćamo kao istinu. Kada vjerujemo u laž, samim time, laž za nas postaje istinom. Ako smo laž pomoću vjerovanja prihvatili istinom, na temelju te istine, odnosno na temelju vjerovanja stvori znanje, onda što je naše znanje? Nažalost vjerovanje, a samim time smo neznanje (vjerovanje, laž) pretvorili u znanje (istinu).
U Orwellovom romanu pod nazivom 1984. napisanom 1948.g detaljno je opisano današnje društvo, društvo vjerovanja, odnosno neznanja. U spomenutom romanu, partija je imala tri parole:
RAT JE MIR
SLOBODA JE ROPSTVO
NEZNANJE JE MOĆ
Neznanje, odnosno kako današnji autoriteti tvrde, bilo religijski, politički, ... vjerovanje je moć. Vjerovanje je toliko moćno, da laž može pretvoriti u istinu a istinu u laž. Današnje društvo je društvo vjerovanja, odnosno društvo koje je laž prihvatilo kao istinu a istinu kao laž.
"Da bi laž postala istinom, potrebno ju je samo dovoljno puta ponoviti"
No laž je laž, laž nikada ne može postati istinom, ali pomoću vjere u laž, laž možemo prihvatiti kao istinu, a to je upravo ono što današnje čovječanstvo čini. Laž smo prihvatili istinom, a samim time smo prihvatili rat kao mir, slobodu kao ropstvo i neznanje (vjerovanje) kao moć.
Stoga nije ni čudo što je riječ vjera, jedna od najviše korištenih za manipulacije čovječanstvom. Danas ispada da nije potrebno znati, dovoljno je samo vjerovati, vjerovati u institucije, političke ili religijske autoritete ..... i sve će biti dobro, samo moramo jako vjerovati!
Danas je sve naopako, sve je laž, pa stoga nije ni čudo što znanje, istina kod nas izaziva strah, mržnju, nasilje, odnosno osjećaj ugroze. Ali jedino što je ugroženo, je naša vjera, laž, ego, iluzorno ja.
Laž se boji, osjeća se nesigurno pored istine, jer je istina smrtni neprijatelj laži.
Kako u društvu istine, ne može opstati laž, tako u društvu laži, ne može opstati istina.
Istina se ne boji, jer istina se nema čega bojati, istina je uvijek bila i bude. Onog trenutka kada smo povjerovali u laž, prihvatili je istinom, istina je postala neprijateljem, jer laž i istina ne mogu biti na istome mjestu. Laž se jedino može održavati lažju, vjerom u laž, a istina je smrtni neprijatelj laži (vjerovanju).
Zašto većina ljudi ne vidi stvarnost u kojoj živimo, stvarnost ropstva, nasilja, ratova, mržnje, manipulacija, krivnje, strahova, posjedovanja ......itd.? Iz razloga što su se zaslijepili vjerom, zato što su pomoću vjere stvorili istinu, znanje u koju su povjerovali da je stvarnost.
Ako mi stvaramo znanje, istinu iz neznanja, kuda nas onda odluke temeljene na tom znanju, istini vode?
"Saznajte istinu i istina će vas osloboditi"
Odbacivanje uvjerenja, vjerovanja je ujedno i buđenje, izlazak iz kruga uvjerenja, vjerovanja, a samim time i korak ka percipiranju stvarnosti, beskonačne mogućnosti izvan kruga, izvan ograničenja unutar uvjerenja i vjerovanja.
Do istine se ne može doći uvjerenjima i vjerovanjima. Vjerovati znači OGRANICITI SE, ograničiti svoj um unutar kruga vjerovanja. Kad vjerujemo mi istražujemo,preispitujemo ali nažalost samo unutar kruga naših vjerovanja, ne izvan, jer istraživati izvan kruga vjerovanja, značilo bi da sumnjamo, da istinski ne vjerujemo, da nismo pravi vjernici, ili gledano sa strane kršćanstva, bogohulimo.
Jedino istinsko znanje je ono koje se temelji na spoznaji, a spoznaja nije moguća izvan nas, u nekim knjigama, religijama, vjerovanjima..... već u nama samima, u našem biču. Što god da spoznamo, kad god da spoznamo, pomoću bilo čega da spoznamo ... tu spoznaju ćemo osjetiti, spoznati u nama, ne izvan nas. Vjera nije spoznaja, vjera je prihvaćanje neke, nečije teorije, ne istine, već teorije kao istine.
Onima koji su nas izmanipulirali, nametnuli vjeru kao istinu, nije važno u što, u koga vjerujemo, njima je samo važno da vjerujemo, jer u što god mi vjerovali, oni nas drže u šaci.
Svaka istina bi trebala da bude u stanju da se sama neovisno od vanjskih utjecaja, održava na svojim nogama, jer istina je istina, vjerovali mi u nju ili ne. Za razliku od istine, oko laži su uvijek uvjerenja i vjerovanja, jer drugačije laž ne bi mogla opstati. Istini to jednostavno nije potrebno, istini nisu potrebna uvjerenja, vjerovanja da bi ostala istinom, ona to jednostavno jest, vjerovali ili ne u nju.
Vjera i vrijeme
Vrijeme kakvim ga mi smatramo ne postoji, već postoji vjera u vrijeme, odnosno u postojanje vremena. Vrijeme je iluzija, ali pomoću vjere, iluzija je za naš um postala stvarnost. Iluzija vremena koju je naš um pomoću vjere prihvatio kao stvarnost još jedan je od moćnih alata u rukama manipulatora. Ali vrijeme je još samo jedna od tvorevina, posljedica naših uvjerenja, vjerovanja. Vrijeme je iluzija, jedino što postoji je beskonačno SADA unutar kojeg se sve odvija.
Stoga, bili mi svjesni toga ili ne, vrijeme ne postoji, nikada nije niti postojalo, postoji samo iluzija vremena, i vjera u iluziju zvanu vrijeme. SADA, beskonačni sadašnji trenutak je jedino što postoji, a vrijeme, prošlost, budućnost tek su tvorevina našega uma, naših misli, uvjerenja, vjerovanja.
Vrijeme ne postoji u koliko ne postoje misli, uvjerenja, vjerovanja, jer vrijeme je manifestacija naših misli, naših uvjerenja, vjerovanja koja proizlaze iz misli. Vrijeme je iluzija, iluzija vremena nastaje iz misli, što znači da su i same misli iluzija, jer iluzija može stvoriti, manifestirati jedino iluziju. Misli su posljedica udaljavanja od SADA, onog što jest. Misli su vrijeme, vrijeme su misli. Misli i vrijeme su jedno. Ako ne postoji vrijeme, ne postoje ni misli, ako ne postoje misli, ne postoji ni vrijeme, jer jedno nadopunjuje, stvara drugo. Misli, vrijeme se uvijek odnose na nešto što je bilo, na temelju čega stvaraju sliku, (misli) što će biti. Misli, vrijeme se nikada ne odnose na ono što jest, SADA, jer sada nema potrebe za mislima, sve je sada, usidravanjem u sada, mi smo sve, JEDNO. Jedno nema potrebe za mislima, jer sve je jedno.
Misli, odnosno iluzija vremena je udaljavanje od onoga što jest, SADA, JEDNO.
Sada nema potrebe za mislima. Današnje čovječanstvo 99% sadašnjeg trenutka provodi u iluziji misli, u iluziji vremena, onog što je bilo, što će biti. Današnje čovječanstvo 99% energije troši kako bi se održalo u toj iluzornoj stvarnosti, misli, vremena, uvjerenja, vjerovanja ..... ili drugim riječima, 99% energije trošimo kako bismo održali ovu iluzornu stvarnost.
Današnje čovječanstvo se uhvatilo u začarani krug misli, uvjerenja, vjerovanja, iluzija, ..... i što je najgore, iz tog kruga se pokušava izvući mislima, uvjerenjima, vjerovanjima, odnosno iluzijama, ne znajući da su misli, uvjerenja, vjerovanja ono što ih drži unutar tog kruga, ono što tvori taj krug.
Proces raspadanja vjerovanja, uvjerenja ujedno je i proces raspadanja iluzije vremena , iluzorne stvarnosti za koju smo vjerovali da jest.. Raspadanjem iluzije vremena, raspadaju se i naše misli, naš ego, strahovi a samim time i sram, krivnja, mržnja, želja za posjedovanjem, kontrolom, moći ... naše iluzorno ja. ....
Raspadom iluzornog ja, raspadom misli, uvjerenja, vjerovanja, ega, strahova .... ostaje samo ISTINA, SREĆA, SLOBODA, LJUBAV, JA JESAM, JEDNO SA SVIME, BESKONAČNO SADA.
Toga ćemo trenutka, po prvi puta nakon djetinjstva, čuti, dodirnuti, vidjeti svijet MI, onakvim kakav jest, sada, ovog trenutka, a ne naša uvjerenja, vjerovanja, naš ego, strahovi, što će označiti potpunu spoznaju svijeta onakvog kakav jest, kakvi mi jesmo, BOŽANSKO SAVRŠENI.
NADA
Nada, ili prevedeno "ne činim ništa, čekam da netko drugi učini" je još jedna naizgled bezopasna ali u stvarnosti opasna iluzija.
Nada i vjera se uvijek odnose na ono što bude, na nešto izvan nas, usmjerene su ka budućnosti, usmjerene su na nekog ili nešto, nikad ne na nas same, sada, na nas kao glavnu kariku. Nada vjera u nekog, nešto, je predavanje vlastite moći, odgovornosti, slobode, sreće ....itd. u tuđe ruke.
To je upravo ono što radi čitavo čovječanstvo danas. Iz vjere, nade smo svoju moć, odgovornost, predali u ruke sustava, pojedinaca. Nada, vjera se nikada ne odnosi na SADA, i samo to je dovoljno da stvore domino efekt ogromnih razmjera, što možemo i vidjeti danas, unutar nas, što se proecira van nas. Svijet je odraz nas samih, naših VJEROVANJA.
Nada ti obećava nešto u budućnosti, dok ti uzima energiju u sadašnjosti. Naravno, budućnost nikada ne dolazi, a sadašnjost je trajna, tako da uvijek patiš, nadajući se.
ZAKLJUČAK
Današnje čovječanstvo vješto je programirano od strane medija, političara, religija, raznih autoriteta ... odnosno kompletnog sustava. Programiranje se vrši ponavljanjem misli, teorije, zaključka, uvjerenja ... tajnih vladara, manipulatora do trenutka kada misao ne prihvatimo kao vlastitu misao, teoriju kao vlastitu teoriju, zaključak kao vlastiti zaključak, uvjerenje bilo političkog, religijskog, ili nekog drugog autoriteta kao vlastito uvjerenje. Prihvaćanje misli, teorije, zaključka, uvjerenja kao vlastitih, ujedno je i vjera u iste.
Zašto ljudi ne vide laž ili zašto ne vide istinu? Pa iz razloga što su laž, pomoću vjere u laž, pretvorili u istinu, a samim time istinu u laž. Danas ljudi laž smatraju istinom a istinu lažju, jer ako laž smatram istinom, onda istinu za mene postaje laž. Ali ključ je, kako je laž postala istinom? Vjerom u laž! Dali bi laž bez vjere u laž mogla postati istinom? Ne bi.
Pa tako danas čovječanstvo vjeruje u bezbroj laži: kako je odlazak u rat borba za mir, kako je sloboda ropstvo, a samim time ropstvo sloboda, kako je sreća u posjedovanju određenih stvari, kako je ljubav bol, kako su rješenja, neprijatelj, sreća, sloboda, ljubav izvan nas a ne u nama, kako je vjera znanje, moć. Kako smo nemoćni protiv sustava, ...itd. Sve ograničavajuće, sve negativno rezultat je vjere u laž.
Vjera nije znanje. Znanju nije potrebna vjera, jer istinsko znanje je istina.
Uvjerenja, vjerovanja su kao zid između nas i beskonačne mogućnosti. Kad se govori da živimo u kutiji i mislimo da je ta kutija, unutrašnjost kutije jedina stvarnost, ustvari se govori o uvjerenjima, vjerovanjima. Uvjerenja vjerovanja su ta koja nas drže unutar kutije, koja čine kutiju, ona su prepreka da pogledamo, izađemo van, jer vjerujemo da izvan kutije (uvjerenja, vjerovanja) ništa ne postoji. Tako jednostavno jest, vjerovati je ograničiti se, ograničiti se unutar kruga (kutije) vjerovanja.
Ljudi ne rade, ne čine, ne govore stvari koje znaju već koje vjeruju da znaju, jer da govorimo ono što znamo, nastala bi tišina. Kako nastaje vjera? Ponavljanjem. Što rade mediji, ponavljaju, što rade političari, ponavljaju, što rade religije, ... ponavljaju, ponavljaju, ponavljaju ... dok nam se ne usadi u um, i njihove misli, zamisli, teorije ne prihvatimo kao vlastite, odnosno ne povjerujemo u njih i prihvatimo ih kao istinom.
Zašto ljudi vjeruju da je 11. rujna djelo Bin Ladena?
Današnji čovjek vjeru smatra znanjem, ili prevedeno, kada vjeruje ne traga za znanjem, istinom, jer čemu tragati za nečim za što vjeruje da već zna, posjeduje.
Vjera je uvijek usmjerena na izvanjsko, van nas, što znači da nas udaljava od istinske sreće, slobode, znanja, istine, odnosno ljubavi, jer istinska sreća, sloboda, znanje, istina, ljubav se nalaze u nama, ne izvan nas.
Moć manipulatora, ali ujedno i najveća prijetnja smo mi sami. Da bismo srušili ovaj sustav iskorištavanja i ropstva, potrebno je samo da počnemo razmišljati vlastitom glavom, da preispitujemo a ne slijepo prihvaćamo sve što nam je plasirano putem raznoraznih medija ili samo prozvanih autoriteta. Vrijeme je da počnemo tražiti autoritet u istini, a ne istinu u autoritetu. Mi smo narod, sustav, motor države, ali ujedno i ovce, poslušnici koji bez pokorno ispunjavaju svaku zapovijed, zamisao ma kakva ona bila.
Problem kao i uvijek ne leži izvan nas, već u nama, i dokle god ćemo tražiti problem izvan nas, stvari će biti ovakve kakve jesu, jer dokle god ćemo tražiti problem van nas samih, tražit ćemo i rješenja van nas samih, dakle u drugima, u nekom boljem, pametnijem lideru, sustavu ...itd. i lagati sami sebe kako se nešto promijenilo isto kako smo se i lagali za vrijeme rušenja komunizma.
Moć svih tih moćnika, bilo svjetskih ili pak državnih, je narod. Narod zatupljen vjerom i nadom u bolje sutra, vjerom i nadom u koga, u ubojice, kriminalce, manipulatore, .... da će promijeniti svijet na bolje. Mi smo njihova moć, ali ujedno i oni koji mogu uništiti tu moć, odnosno uzeti je ponovo iz ruku političara, religije, školstva, zdravstva, ... u svoje ruke. Oni to znaju i zbog toga i žele smanjiti svjetsku populaciju, mi smo njihova moć ali u skoroj budućnosti i najveća prijetnja.
Mi smo sustav, mi smo moć onih koji upravljaju sustavom, vrijeme je da tu moć uzmemo u vlastite ruke i učinimo ovaj svijet boljim.
- 21:33 -
utorak, 04.01.2011.
Neosporiv dokaz besmrtnosti
Ego (iluzorno ja) nastaje zbog rascjepa u ljudskoj psihi u kojoj se identitet razdvaja
na dva dijela koja bismo mogli nazvati »ja« i »mene«. Stoga je svaki ego zapravo shizofren, da se tom riječju poslužimo u njezinu popularnom smislu rascijepljene osobnosti. Vi živite s mentalnom slikom sebe, s idejnim ja s kojim ste u odnosu.
Sam se život pretvara u ideju i odvaja se od onoga što jeste kad govorite o »svom životu«. Onoga trenutka kad kažete ili pomislite »moj život«, vjerujući u ono što govorite (kad to nije samo jezični izraz), zakoračili ste u carstvo zabluda. Kad bi postojalo nešto takvo kao što je »moj život«, iz toga bi se moralo zaključiti da smo ja i život dvije odvojene stvari pa ja tako mogu i izgubiti svoj život, svoje zamišljeno i dragocjeno vlasništvo.
Smrt naizgled postaje
stvarnost i prijetnja. Riječi i ideje razdvajaju život na odvojene dijelove koji sami po sebi ne posjeduju nikakvu stvarnost. Mogli bismo čak reći da je ideja »moj život« izvorna zabluda odvojenosti, izvor ega. Ako smo ja i život dvije stvari, ako sam ja odvojen od života, tada sam odvojen od svih stvari, svih bića i svih ljudi. No, kako bih mogao biti odvojen od života? Kakvo bi »ja« uopće moglo postojati odvojeno od života, od Postojanja? To je posve nemoguće. Stoga ne postoji »moj život« i ja nemam život. Ja jesam život. Ja i život smo jedno. Drukčije i ne može biti. Kako bih ga onda mogao izgubiti? Kako bih mogao izgubiti nešto što zapravo uopće i nemam? Kako bih mogao izgubiti nešto što Ja Jesam? To nije moguće.
Izvor: Eckhart Tolle
- 21:02 -
