Koje su sve prepreke buđenju i zašto, dali je svaka prepreka zasebna, ili je ono što nazivamo preprekama, tek različita manifestacija iste, što bi značilo da rušenjem, nadilaženjem jedne, nadilazimo sve.
Koja je glavna prepreka buđenju? Možemo govoriti o mržnji, krivnji, nerazumijevanju, uvjerenjima, vjerovanjima, ograničenjima, netoleranciji, sramu, pohlepi ...itd, no, sve te prepreke su samo manifestacija iste, jedne jedine prepreke ka duhovnom buđenju, STRAHU. Između nas i buđenja, prosvjetljenja stoji samo strah, odnosno mi probuđeni, prosvijetljeni jesmo, a strah je ono što stoji između nas i spoznaje da smo probuđeni, prosvijetljeni. Strah je barijera, veo koja stoji između onoga što mislimo, vjerujemo da jesmo i onoga što jesmo, bezuvjetna sreća, ljubav, jedno sa svime.
Uhvatili smo se u iluziju vjerovanja, u iluziju odvojenosti, u iluziju sreće, ljubavi, odnosno u iluziju straha. Uhvatili smo se u iluziju kako je sve što postoji, sve što je potrebno van nas samih, u posjedovanju određenih stvari, u ispunjavanju normi, kontroli sebe i svega oko sebe. Odnosno uhvatili smo se u iluziju straha koji kontrolira svaki naš izbor, a samim time kontrolira i određuje naš život. Uhvatili smo se u iluziju sreće, kako je sreća u posjedovanju određenih stvari, u ispunjavanju normi, zaboravili smo kako za sreću nije potrebno ništa, sreća je naše prirodno stanje, sreća se nalazi u nama samima, mi smo ta sreća, zaboravili smo da je traženje sreće van nas samih, udaljavanje od sreće, jer kako nešto što je u nama, što mi jesmo, pronaći van nas samih, u određenim stvarima. Posjedovanje određenih stvari, ispunjavanje normi ne stvara sreću, već samo na trenutak oslobađa sreću koja je u nama, koja jesmo, sad ovog trenutka, a ne kada ispunimo neku od zadanih nam normi.
Uhvatili smo se u iluziju ljubavi, ljubavi koja se temelji na uvjetima, odnosno ljubavi koja se temelji na strahu. Ljubav je ljubav, ljubav ne postavlja uvjete, ljubav je bezuvjetna, strah je ono što traži uvjete, sigurnost.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Khalil Gibran
Uhvatili smo se u iluziju odvojenosti, kako je sve odvojeno, no to nije istina, samo ne vidimo kroz veo, kroz veo strahova koji su nam navučeni preko očiju. Govorimo o tome kako smo odvojeni od Jednote, ali taj izraz koristim samo radi jednostavnosti. U stvari, mi uopće nismo odvojeni. I ne možemo biti, zato što je Jedno uvijek Jedno. Preciznije rečeno, nasjeli smo na iluziju odvojenosti,
dvojnosti i polarnosti, i kao takvi stvaramo privid odvojenosti. Ne trebamo se ponovno povezati, jednostavno moramo shvatiti da nikada nismo ni bili odvojeni. Osjećaj podijeljenosti indoktrinirana je iluzija. Prividno iskustvo odvojenosti javlja se kada se uhvatimo u iluziju vjerovanja, uvjerenja, odnosno strahova, i postanemo opčinjeni iluzornim svijetom 'glave', uma.
Uhvatili smo se u iluziju izbora, kako su naši izbori naši. No naši izbori su tek manifestacija straha, straha od toga što će drugi reći ili misliti o nama. Dokle god našim izborima upravljaju strahovi, strahovi će biti i ono što će naš izbor manifestirati. Danas ne radimo ono što mi želimo, već što drugi od nas očekuju, žele.
Uhvatili smo se u iluziju uvjerenja, vjerovanja, odnosno onoga što je bilo i što će biti, u iluziju misli. Uhvatili smo se u iluziju vremena i zaboravili da je jedino što postoji SADA, sadašnji beskonačni trenutak u kojemu živimo. Život je beskonačan, jer jedino što postoji je sadašnji beskonačni trenutak. Sve što se dogodilo, sve što će se dogoditi, dogodit će se sada, u beskonačnom sada, beskonačnom sada u kojem živimo. Život u onom što je bilo, što bude, je život u uvjerenjima, vjerovanjima, odnosno život u iluziji našega uma, misli. Sada, ovog beskonačnog sadašnjeg trenutka ne postoje problemi, mržnja, krivnja, sram, neugoda, odnosno STRAH. Strah postoji samo kada živimo u onom što je bilo, odnosno što bude. Strah je tvorevina naših misli temeljenih na našim uvjerenjima, vjerovanjima, predviđanjima što bude. Strah je tvorevina naših iluzija, i kao takav i sam strah je iluzija. Strah, odnosno veo iluzija (strahova) je jedina prepreka, jedino što stoji između nas, buđenja, prosvjetljenja, odnosno spoznaje da mi jesmo probuđeni, prosvijetljeni, da smo jedno sa svime, JEDNO u ovom beskonačnom sadašnjem trenutku.
Post je objavljen 12.09.2010. u 22:35 sati.