Sve je ovo lijepo zamišljeno i napisano, ali, da bi se živjelo uvijek u sadašnjem trenutku, što on i jest činjenično, potrebno je pobjeći od trodimenzionalnog svijete u multidimenzionalnost. A kako? Na to pitanje treba dati odgovor. Slažem se s tobom da se nesmijemo baviti posljedicama nego uzrocima straha. Onaj koji je to sve savladao nema problema ni sa posljedicama ni s uzrocima.On jednostavno živi na višoj razini svijesti u punom spontanitetu s prirodom, odnosno datim okolnostima.
Mogli bi smo kazati da strah nastaje uvijek onda kada se ne osjećamo sposobni da prihvatimo vlastiti život. Ljutnja ( bijes ) nastaje uvijek onda kada ne možemo izraziti tko smo i što smo mi u stvarnosti.Strah i ljutnja mogu biti snažni impulsi koji nas uvijek tjeraju prema naprijed, da otkrijemo i dospijemo do našeg prvobitnog holografskog bića, da osvijestimo više stanje svijesti. Svu tu božansku energiju koju smo potisnuli u našim životima u određenoj formi, odjednom možemo otkriti na nekoj drugoj holografskoj razini, koja će nam kazati da se nema nikakvog smisla bojati za te svoje živote ( strahovi, nevolje, brige = besmislica ). To u potpunosti odgovara onoj Isusovoj: Tko sačuva život svoj, izgubit će ga, a onaj koji ga izgubi poradi mene...etc.
Sva današnja naukovanja jednostavno ne mogu izaći izvan okvira Kristovog nauka. Da je strah glavni problem, to vidimo i u Njegovim čestim izjavama..."Nebojte se !¨". Dakle, na pitanje, što je uzrok straha? Odgovor je vrlo jednostavan : Odvojenost od Boga .
18.09.2010. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, ali odvojenost od Boga je iluzija. Nikada nismo niti nećemo biti odvojeni od izvora, ali se možemo uhvatiti u iluziju odvojenosti, a ta iluzija odvojenosti stvara iluziju straha, a zatim ta iluzija straha stvara društvo straha, posljedica (mržnja, krivnja, nerazumijevanje...), u kakvom danas živimo. Žalosno ali danas strah kontrolira sve, pa čak i ljubav, zato je danas za ljude ljubav, bol. Ali bol nema veze sa istinskom ljubavlju, već sa uvjetima, ograničavanjem, strahom. Danas se ne može naći osobu koja je istinski zadovoljna, sretna, ali kako bi se i moglo, kada od malih nogu pa do kraja života radimo stvari koje drugi žele, a ne koje mi želimo. Raditi ono što mi želimo, je biti prozvan čudakom, defektom u društvu. Ako se nekog mora prozvat čudakom, onda je to zasigurno ona osoba koja radi što drugi žele, a ne ono što on želi. Strah, strah i opet strah je ono što nas tjera, kontrolira da radimo, živimo tuđe živote. Stanje u koje smo se doveli je stvarno žalosno. A još mi je žalosnije kada pričam sa ljudima i vidim da se napretku ne nadzire niti N. Ljudi jednostavno vole iluzije, odnosno žive sa toliko strahova da si ne mogu zamisliti život bez njih. Ali kako bi i mogli, u ovome je društvu sve naopako, pa kako onda odbaciti strah(iluziju), ili ti sreću, i krenuti ka istini (ljubavi) ili ti po njihovom kaosu, strahu.
18.09.2010. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Veki dragi!
Ovakvom raspravom opet se vrtimo u krug što je besmisleno. Na jednom mjestu u predhodnim komentarima na ovu temu rekao sam da je samo Božja ljubav bezuvjetna, a naše ljubavi to nisu i ne mogu biti jer smo jednostavno slaba bića i ogranićeni u svemu. Ovo što ti zastupaš karakteristično je za današnje vrijeme u kojemu čovjek želi biti Bog, a ne kao Bog. Također sam rekao i to da između iluzije i stvarnosti nema crte razgraničenja ( kvantna fizika ). Dakle, naša odvojenost od Boga je stvarnost kao i iluzija, kako god tko shvatio ili prihvatio, stvarnost je jedna, Bog je tu i to živ. Tko prihvatio , tko ne prihvatio, jedan subjekt više ili manje, nije važno. Već je Kant dokazao da Bog postoji i nepostoji. Život teče i bez njega, ali bez Apsoluta nikako. Zato se ključ rješenja nalazi u spasenju, a to znači u vjeri u Isusa krista, kao posrednika na putu do Oca. Onaj koji voli Isusa krista, Božje utjelovljenje, ljubi samoga Boga, i jedno je s Njim. Ta ljubav čovjekova mora postati bezuvjetna. U tome se slažem s tobom, samo neznam da li me razumiješ što govorim, jer je to duhovna dimenzija koja se ne da opisati riječima. Kada se uhvatim u tu "iluziju" onda nema straha. Dakle, upravo obrnuto. budući se nisam uhvatio u tu iluziju, zato sam i pun straha. Eto vidiš kako se jedna te ista stvar može tumačiti i suprotno od onoga kako ti tumačiš. Tako je sve u životu. To su već stari Grci dobro poznavali. Svakoj stvari se može riječiti i,proturiječiti. Zato je svako nadmudrivanje beskorisno. Tko te sprečava da radiš ono što voliš? Odgovori! Tko te sprečava da ljubiš Boga, pogotovo ako znaš da on tebe ljubi bezuvjetno ? Nije strah neki subjekt na kojega bi ja mogao prebacivati krivnju. Ja sam taj koji sam odgovoran za sve ono što se događa oko mene, bilo direktno ili indirektno.
Ovo su prave i suptilne teme u kojima se nalazi odgovor za naš život. Zar ne ?
19.09.2010. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Još jedna moja opaska. Strah ne može kontrolirati ljubav. Ljubav je najmoćnije oružje. Samo je problem u tome, što se porazumjeva objektom ljubavi. Za mene objekt ljubavi je Bog, a on pod svoj zajednički nazivnim podrazumjeva sve stvorenje. Dakle, nema mržnje prema nikome i ničemu, pa onda niti osvete. Tamo gdje strah kontrolira ljubav, ljubav ne postoji. Zato se čovjek u krajnjoj konzekvenci nema razloga bojati smrti. Ono što jedino priznajem da postoji je fizička bol. dušenu bol nedozvoljavam. Ona se može pojaviti samo kao bljesak koji nakon toga izčezne kao po nekom automatizmu. Nema tragedije koju čovjek ne bi mogao izdržati. Tog uvjerenja treba biti i na dijelu pokazati.
19.09.2010. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...trebali bi naći neki drugi naziv za ono što u relativitetu postojanja nazivamo ljubavlju, jer je to uvijek uvjetovani odnos, odnosno nije ljubav jer se zasniva na potrebi, tj. na zadovoljavanju potrebe, a strah je sastavni dio takvog odnosa - strah od nezadovoljavanja potrebe, ili strah od gubitka onoga čime smo zadovoljili potrebu... dakle, to nije ljubav, već njena suprotnost, odnosno njeno odsustvo - strah... jer ljubav ne potrebuje i ne uvjetuje, ne postavlja zahtjeve i nema očekivanja, ne prosuđuje, ne boji se i nema neprijatelja. ne poznaje uvredu i ne traži ispriku... pozdrav :)...
19.09.2010. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Smisao, slažem se! Način na koji danas čovječanstvo shvaca ljubav, nema nikakve veze sa ljubavlju, odnosno to nije ljubav.
19.09.2010. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
I ja se slažem s vama. Zato se u biblijskom žargonu razlikuje pojam "agape" od pojma " fileo". To su različite stvari. Boga se ljubi na jedan način, a bližnjega kao samoga sebe. Samo je jedna osoba položila život za sve nas povijesno, a svi mi ostali, tu i tamo, možemo položiti život za nekoga. Ali , to je već drugo pitanje, i jedno s drugim nema veze. Netko ne mora voljeti sebe, pa naravno, ne može voljeti ni drugoga. Takav čovjek je već sam po sebi bolestan, i njemu je potrebna pomoć. Ali u tome ga ne može nitko izlječiti ako on na to ne pristaje, ne želi primiti Božji blagoslov. Misli, da može sve sam. Brus kume ! Vrlo ugodan razgovor. Pozdrav!
20.09.2010. (02:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jel to onda znaci da nema smisla bit u braku i npr bit vjeran zeni i obrnuto? npr, ja se uzasavam na rijec prijevara, ali opet, ako ne oprostim onda je valjda ne volim, ne znam, zbunjen sam...
22.09.2010. (09:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Riznica, brak je jedna od jako, jako opširnih tema.
U grubo, brak je za mene još jedna u nizu od bezbroj nam nametnutih NORMI, a kao što znamo, norme nemaju veze sa istinskim vrijednostima. Brak po meni nema nikakva smisla, štoviše, za mene je on osmišljen da bi ljudima stvorio strah od prijevare, odnosno strah od gubitka voljene osobe. A ono što je naj važnije, osmišljen je da stvori osjećaj posjedovanja. Ako se bojimo da nešto možemo izgubiti, to bi značilo da to nešto i posjedujemo, u ovom slučaju partnera.
Ulaskom u brak, pa čak i vezu, to dvoje ljudi dobivaju dojam posjedovanja jedno drugog, a samim time si uzimaju za pravo da jedno drugom mogu zapovijedati, odnosno činiti razno razne stvari. I tako imamo ovih dana prepune novine naslovima kako je muž pretukao, pa čak i usmrtio ženu zbog preljuba ili neke gluposti, kako je mladić istukao svoju djevojku ili nekog trećeg zbog ljubomore, a sve kao zato što ju jako, jako voli pa je jednostavno ljubomoran. J...... takvu ljubav!! Današnje norme, a samim time i društvo koje poštuje te norme, stvara ovakvu ljubav, odnosno uvjetovanu ljubav, ljubav temeljenu na strahovima, koja nema nikakve veze sa istinskom bezuvjetnom ljubavlju.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi. Khalil Gibran
22.09.2010. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Veki
Ovo u vezi braka, upotrebio si po meni, teške riječi. Ne znam kako ih opravdati. Kao na primjer: "norme nemaju veze s istinskom stvarnošću"., "brak po meni nema nikakvog smisla., " brak je bezbroj nametnutih normi". Nešto u tom sklopu misli po meni ne štima. Upravo sam na tvom blogu našao i pročitao tekst Sai Babe koji govori o odnosima ( bračnim ). Ja se u cijelosti slašem s napisanim. Pročitaj!
Za mene je brak sveta institucija ( božanska ) iako nisam u njoj bio svet, ali sam to nosio u sebi, i hvala Bogu, kasnije spoznao. Razaranje porodičnih odnosa je najveća tragedija današnjice, u kojoj najviše pate dijeca. Samo dijeca znaju što je brak i porodica kada proživljavaju traumatizaciju bračnih sukoba i razdora. Posljedice su naprosto nepopravljive za čovječanstvo.
Oni partneri koji se zaista uzmu ( vjenčaju ) iz čiste, iskrene ljubavi, u kojoj dominira božanski duh, pregrmit će sve nedaće u svome braku i sačuvati ga, naročito ako imaju i djecu, što i jest osnovni cilj braka, a ne neka vrsta ekonomske zajednice po Marxu. Naravno, uvjet je da oba partnera budu u tome predisponirana. U suprotno nastaju velike žrtve na bilo koji način i tada je moguće da se dogodi svašta. Nema veće sreće na svijetu no sačuvati brak i zdrave porodične odnose. Ali oba partnera moraju biti spremna za to. Bez Božjeg upliva i prisutnosti to je nemoguće. Pozdrav.
23.09.2010. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Veki !
Sve je ovo lijepo zamišljeno i napisano, ali, da bi se živjelo uvijek u sadašnjem trenutku, što on i jest činjenično, potrebno je pobjeći od trodimenzionalnog svijete u multidimenzionalnost. A kako? Na to pitanje treba dati odgovor. Slažem se s tobom da se nesmijemo baviti posljedicama nego uzrocima straha. Onaj koji je to sve savladao nema problema ni sa posljedicama ni s uzrocima.On jednostavno živi na višoj razini svijesti u punom spontanitetu s prirodom, odnosno datim okolnostima.
Mogli bi smo kazati da strah nastaje uvijek onda kada se ne osjećamo sposobni da prihvatimo vlastiti život. Ljutnja ( bijes ) nastaje uvijek onda kada ne možemo izraziti tko smo i što smo mi u stvarnosti.Strah i ljutnja mogu biti snažni impulsi koji nas uvijek tjeraju prema naprijed, da otkrijemo i dospijemo do našeg prvobitnog holografskog bića, da osvijestimo više stanje svijesti. Svu tu božansku energiju koju smo potisnuli u našim životima u određenoj formi, odjednom možemo otkriti na nekoj drugoj holografskoj razini, koja će nam kazati da se nema nikakvog smisla bojati za te svoje živote ( strahovi, nevolje, brige = besmislica ). To u potpunosti odgovara onoj Isusovoj: Tko sačuva život svoj, izgubit će ga, a onaj koji ga izgubi poradi mene...etc.
Sva današnja naukovanja jednostavno ne mogu izaći izvan okvira Kristovog nauka. Da je strah glavni problem, to vidimo i u Njegovim čestim izjavama..."Nebojte se !¨". Dakle, na pitanje, što je uzrok straha? Odgovor je vrlo jednostavan : Odvojenost od Boga .
18.09.2010. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TransformacijaSvijesti
Da, ali odvojenost od Boga je iluzija. Nikada nismo niti nećemo biti odvojeni od izvora, ali se možemo uhvatiti u iluziju odvojenosti, a ta iluzija odvojenosti stvara iluziju straha, a zatim ta iluzija straha stvara društvo straha, posljedica (mržnja, krivnja, nerazumijevanje...), u kakvom danas živimo.
Žalosno ali danas strah kontrolira sve, pa čak i ljubav, zato je danas za ljude ljubav, bol. Ali bol nema veze sa istinskom ljubavlju, već sa uvjetima, ograničavanjem, strahom.
Danas se ne može naći osobu koja je istinski zadovoljna, sretna, ali kako bi se i moglo, kada od malih nogu pa do kraja života radimo stvari koje drugi žele, a ne koje mi želimo. Raditi ono što mi želimo, je biti prozvan čudakom, defektom u društvu. Ako se nekog mora prozvat čudakom, onda je to zasigurno ona osoba koja radi što drugi žele, a ne ono što on želi. Strah, strah i opet strah je ono što nas tjera, kontrolira da radimo, živimo tuđe živote.
Stanje u koje smo se doveli je stvarno žalosno. A još mi je žalosnije kada pričam sa ljudima i vidim da se napretku ne nadzire niti N. Ljudi jednostavno vole iluzije, odnosno žive sa toliko strahova da si ne mogu zamisliti život bez njih.
Ali kako bi i mogli, u ovome je društvu sve naopako, pa kako onda odbaciti strah(iluziju), ili ti sreću, i krenuti ka istini (ljubavi) ili ti po njihovom kaosu, strahu.
18.09.2010. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Veki dragi!
Ovakvom raspravom opet se vrtimo u krug što je besmisleno. Na jednom mjestu u predhodnim komentarima na ovu temu rekao sam da je samo Božja ljubav bezuvjetna, a naše ljubavi to nisu i ne mogu biti jer smo jednostavno slaba bića i ogranićeni u svemu. Ovo što ti zastupaš karakteristično je za današnje vrijeme u kojemu čovjek želi biti Bog, a ne kao Bog. Također sam rekao i to da između iluzije i stvarnosti nema crte razgraničenja ( kvantna fizika ). Dakle, naša odvojenost od Boga je stvarnost kao i iluzija, kako god tko shvatio ili prihvatio, stvarnost je jedna, Bog je tu i to živ. Tko prihvatio , tko ne prihvatio, jedan subjekt više ili manje, nije važno. Već je Kant dokazao da Bog postoji i nepostoji. Život teče i bez njega, ali bez Apsoluta nikako. Zato se ključ rješenja nalazi u spasenju, a to znači u vjeri u Isusa krista, kao posrednika na putu do Oca. Onaj koji voli Isusa krista, Božje utjelovljenje, ljubi samoga Boga, i jedno je s Njim. Ta ljubav čovjekova mora postati bezuvjetna. U tome se slažem s tobom, samo neznam da li me razumiješ što govorim, jer je to duhovna dimenzija koja se ne da opisati riječima. Kada se uhvatim u tu "iluziju" onda nema straha. Dakle, upravo obrnuto. budući se nisam uhvatio u tu iluziju, zato sam i pun straha. Eto vidiš kako se jedna te ista stvar može tumačiti i suprotno od onoga kako ti tumačiš. Tako je sve u životu. To su već stari Grci dobro poznavali. Svakoj stvari se može riječiti i,proturiječiti. Zato je svako nadmudrivanje beskorisno. Tko te sprečava da radiš ono što voliš? Odgovori! Tko te sprečava da ljubiš Boga, pogotovo ako znaš da on tebe ljubi bezuvjetno ? Nije strah neki subjekt na kojega bi ja mogao prebacivati krivnju. Ja sam taj koji sam odgovoran za sve ono što se događa oko mene, bilo direktno ili indirektno.
Ovo su prave i suptilne teme u kojima se nalazi odgovor za naš život. Zar ne ?
19.09.2010. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Još jedna moja opaska. Strah ne može kontrolirati ljubav. Ljubav je najmoćnije oružje. Samo je problem u tome, što se porazumjeva objektom ljubavi. Za mene objekt ljubavi je Bog, a on pod svoj zajednički nazivnim podrazumjeva sve stvorenje. Dakle, nema mržnje prema nikome i ničemu, pa onda niti osvete. Tamo gdje strah kontrolira ljubav, ljubav ne postoji. Zato se čovjek u krajnjoj konzekvenci nema razloga bojati smrti. Ono što jedino priznajem da postoji je fizička bol. dušenu bol nedozvoljavam. Ona se može pojaviti samo kao bljesak koji nakon toga izčezne kao po nekom automatizmu. Nema tragedije koju čovjek ne bi mogao izdržati. Tog uvjerenja treba biti i na dijelu pokazati.
19.09.2010. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...trebali bi naći neki drugi naziv za ono što u relativitetu postojanja nazivamo ljubavlju, jer je to uvijek uvjetovani odnos, odnosno nije ljubav jer se zasniva na potrebi, tj. na zadovoljavanju potrebe, a strah je sastavni dio takvog odnosa - strah od nezadovoljavanja potrebe, ili strah od gubitka onoga čime smo zadovoljili potrebu... dakle, to nije ljubav, već njena suprotnost, odnosno njeno odsustvo - strah... jer ljubav ne potrebuje i ne uvjetuje, ne postavlja zahtjeve i nema očekivanja, ne prosuđuje, ne boji se i nema neprijatelja. ne poznaje uvredu i ne traži ispriku... pozdrav :)...
19.09.2010. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TransformacijaSvijesti
@Smisao, slažem se! Način na koji danas čovječanstvo shvaca ljubav, nema nikakve veze sa ljubavlju, odnosno to nije ljubav.
19.09.2010. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
I ja se slažem s vama. Zato se u biblijskom žargonu razlikuje pojam "agape" od pojma " fileo". To su različite stvari. Boga se ljubi na jedan način, a bližnjega kao samoga sebe. Samo je jedna osoba položila život za sve nas povijesno, a svi mi ostali, tu i tamo, možemo položiti život za nekoga. Ali , to je već drugo pitanje, i jedno s drugim nema veze. Netko ne mora voljeti sebe, pa naravno, ne može voljeti ni drugoga. Takav čovjek je već sam po sebi bolestan, i njemu je potrebna pomoć. Ali u tome ga ne može nitko izlječiti ako on na to ne pristaje, ne želi primiti Božji blagoslov. Misli, da može sve sam. Brus kume ! Vrlo ugodan razgovor. Pozdrav!
20.09.2010. (02:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riznica
Imam jedno pitanje
jel to onda znaci da nema smisla bit u braku i npr bit vjeran zeni i obrnuto?
npr, ja se uzasavam na rijec prijevara, ali opet, ako ne oprostim onda je valjda ne volim, ne znam, zbunjen sam...
22.09.2010. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TransformacijaSvijesti
@Riznica, brak je jedna od jako, jako opširnih tema.
U grubo, brak je za mene još jedna u nizu od bezbroj nam nametnutih NORMI, a kao što znamo, norme nemaju veze sa istinskim vrijednostima. Brak po meni nema nikakva smisla, štoviše, za mene je on osmišljen da bi ljudima stvorio strah od prijevare, odnosno strah od gubitka voljene osobe. A ono što je naj važnije, osmišljen je da stvori osjećaj posjedovanja. Ako se bojimo da nešto možemo izgubiti, to bi značilo da to nešto i posjedujemo, u ovom slučaju partnera.
Ulaskom u brak, pa čak i vezu, to dvoje ljudi dobivaju dojam posjedovanja jedno drugog, a samim time si uzimaju za pravo da jedno drugom mogu zapovijedati, odnosno činiti razno razne stvari.
I tako imamo ovih dana prepune novine naslovima kako je muž pretukao, pa čak i usmrtio ženu zbog preljuba ili neke gluposti, kako je mladić istukao svoju djevojku ili nekog trećeg zbog ljubomore, a sve kao zato što ju jako, jako voli pa je jednostavno ljubomoran. J...... takvu ljubav!!
Današnje norme, a samim time i društvo koje poštuje te norme, stvara ovakvu ljubav, odnosno uvjetovanu ljubav, ljubav temeljenu na strahovima, koja nema nikakve veze sa istinskom bezuvjetnom ljubavlju.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Khalil Gibran
22.09.2010. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Veki
Ovo u vezi braka, upotrebio si po meni, teške riječi. Ne znam kako ih opravdati. Kao na primjer: "norme nemaju veze s istinskom stvarnošću"., "brak po meni nema nikakvog smisla., " brak je bezbroj nametnutih normi". Nešto u tom sklopu misli po meni ne štima. Upravo sam na tvom blogu našao i pročitao tekst Sai Babe koji govori o odnosima ( bračnim ). Ja se u cijelosti slašem s napisanim. Pročitaj!
Za mene je brak sveta institucija ( božanska ) iako nisam u njoj bio svet, ali sam to nosio u sebi, i hvala Bogu, kasnije spoznao. Razaranje porodičnih odnosa je najveća tragedija današnjice, u kojoj najviše pate dijeca. Samo dijeca znaju što je brak i porodica kada proživljavaju traumatizaciju bračnih sukoba i razdora. Posljedice su naprosto nepopravljive za čovječanstvo.
Oni partneri koji se zaista uzmu ( vjenčaju ) iz čiste, iskrene ljubavi, u kojoj dominira božanski duh, pregrmit će sve nedaće u svome braku i sačuvati ga, naročito ako imaju i djecu, što i jest osnovni cilj braka, a ne neka vrsta ekonomske zajednice po Marxu. Naravno, uvjet je da oba partnera budu u tome predisponirana. U suprotno nastaju velike žrtve na bilo koji način i tada je moguće da se dogodi svašta. Nema veće sreće na svijetu no sačuvati brak i zdrave porodične odnose. Ali oba partnera moraju biti spremna za to. Bez Božjeg upliva i prisutnosti to je nemoguće. Pozdrav.
23.09.2010. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...