utorak, 27.06.2006.

Obrazovni post

Pisao je On Blog. Na bloguhaer. Pa se jednog dana dosjetio mudroliji i prikeljio tamo svoj prastari ICQ cvjetić koji ionako ničemu ne služi.

Jednog dana javila mu se Ona. Pa mu reče kako ga stalno čita. Al ne komentira. I nema blog. Pa su se tako malo dopisivali. I jako mu se sviđalo to o čemu si pišu.
I odjednom je skužio da se spaja na ICQ zbog nje. Iako je tu bilo još nekih osoba. I taman je nekako počeo razmišljati kako bi ju rado vidio jer živi nedaleko, u susjednom gradu, kad mu je ona rekla da živi s dečkom. Bio je rastužen. Jer se ponadao nečemu, lijepo mu je zvučala.

Ipak su se dogovorili naći se na prijateljskoj kavici. On se nadao da će mu biti odbojna. Jer je želio da ga nešto odvuče od nje. Nikad se nije vidio u petljanjima s zauzetim curama.
Pa mogao bi ju potrošiti jednom i otići, zašto ne?
Ne. Previše mu se sviđala priča. Znao je da mu to možda ne bi bilo dovoljno.
Ali... Ajd, nikad se ne zna. Možda će mu biti neprivlačna.

I našao se s njom. I oborila ga je s nogu. Slatkica. I pričali su satima. Pričala mu je kako joj je veza na kraju. Kako ona želi van iz toga. Iako ju on voli. Al im nešto baš i ne ide.

Bili su zadnji gosti u kafiću, odvezao ju je doma. Nije htio ni lijevo ni desno. Pozdravio ju i rekao joj kako ona doma ima probleme za riješiti. I kako bi trebala raditi na tome. Poslali su si "zračnu" pusu.

Jako mu se sviđala.
Nije mu se sviđao dojam da bi ona radije s njim lijevo-desno nego doma.
Nije to htio. Poželio je da bude čvrsta, riješi svoje probleme i da onda nešto pokušaju zajedno.

I razmišljao je o njoj stalno. Dopisivanje se počelo zahuktavati. Nije to želio. Bojao se i pozdravio ju.
Znao je da ona na taj način neće steći njegovo povjerenje.

Nije izdržao. Javio se nakon nekoliko dana. "Prijateljski". I odlučili su se opet naći. Isto tako. Prijateljski. I opet nije htio ništa s njom petljati.

Ali te večeri nešto je već bilo drugačije. Ona je govorila nekako... Površnije? Kao da joj se nije razgovaralo. Poslije su sjedili u autu. I pao je poljubac. Koji je tako PASAO.
I drugi. I treći.
Odvezli su se u nepoznato. Htio je to tijelo u rukama...

Sve je bilo... Hm... Čarobno. Kao što nije bilo jako dugo, barem njemu. Nisu išli do kraja. Ali uz sve ostalo što se moglo. Preslatka mu je bila u rukama.

Ona je pričala kako mora riješiti svoje probleme. I on je to htio. Rekao joj je da voli s vremena na vrijeme tijekom dana dobiti sms. I da ih rado šalje. Ona se bojala da ga time ne udavi, rekao joj je da ne mora brinuti.
Rastali su se uz pusu.

Dopisivanje je sada bilo savim drugačije. Pisala mu je kako ga sanja. Kako samo na njega misli.
On je mislio samo na nju.

Mučila ga je dvojba da li će imati povjerenja u onu koja vara dečka koji ju voli.

Tu je pogazio sebe. Odlučio joj je dati povjerenje. Jer vrijeme ionako sve pokaže. Bio je sluđen. Lud za njom.

I dalje mu je pisala kako stalno misli na njega.

Slijedeći dan je bio praznik, otišla je "s curama" negdje u prirodu. Dobio je cijeli taj dan.. Dvije poruke? Otprilike.

Jedne večeri je otišla na neki rođendan. Tako je barem rekla. Nije se javila satima. Dobro, uživa cura. nek uživa. Na rođendanu.

Sutradan je opet poslala poruku koja kaže kako stalno na njega misli. I onda se opet nije javila satima. Bila je na kupanju i "mobitel nije ponijela namjerno".

Nije mu to leglo. Alarm se upalio. Jer on tih dana bez mobitela nije išao ni na WC. Nije li to malo glupo? Zašto bi cura stalno nosila mobitel sa sobom?

Nije glupo! Jer, kad na nekog stalno misliš onda mobitel ne ostavljaš doma NAMJERNO.
100 %.
1000 %.
1500 %.

Alarm je zvonio. I sve je odjednom postalo drugačije.

Na hrpi su bili dečko koji voli a kojeg se vara, duga nejavljanja, "rođendani", "cure"...

Ni jedno samo po sebi konkretno. Osim varanja dečka.

Ali, sve zajedno palilo je alarm. A alarm nikad nije prevario.

"Cure" su mogle biti netko treći. "Rođendan" je mogao biti netko četvrti. "Dečko" je mogao biti i muž. Koji možda i ne zna da mu je brak na kraju.
"Cure" su možda mogle biti i izlet s istim tim dečkom/mužem. U "savršenoj harmoniji".

Shvatio je. Bye-bye-baby. Ovdje nešto smrdi.

Sutradan nije bio ni tužan. Tek smiren i zadovoljan jer se riješio problema.

I odlučio da će si vjerovati ubuduće.