ponedjeljak, 19.06.2006.

Bolovanje jednog bloga

Sad ću ja jednostrano zaključiti prošlu temu... Jednostrano znači da se vi i dalje možete svađati sa mnom, ali da se ja iz toga povlačim...

Beštijice, nisi se nespretno izrazila. U konačnici. Ili sam ja iz tvoje galaksije pa kužim. I jako se slažem.

Moja samodostatnost nikad neće odustati od drugačijeg rješenja. Možda to tako treba napisati. Nacrtati.

Raspizde me neki komentari. U postu prije svi slave bezglavu ljubav koja ne poznaje razum, tak malo poslije opet pišu kako je super biti sam jerbo ne možeš sa svakim... Jer razum odbija. Naravno.

AthenaAir mi je baš OK. Dosljedna sebi u obje teme. Odbojno dosljedna sebi. Ili respektabilno dosljedno odbojna, kako god želite. Dakako, to je subjektivno viđenje mene kao jedinke.
Dosljednost i iskrenost uvijek doživljavam s respektom, ako već ne sa simpatijom. Uostalom, i respekt je možda samo jedan "hladni oblik" simpatije.

Tara priča o temeljnim vrijednostima i kako je sve ostalo podložno kompromisu. S tim se moram složiti. Zapravo, otkad pišem ovaj blog pišem otprilike isto to.

Dakle, blog će malo na bolovanje, bar što se ovih tema tiče. Ne zbog komentara i komentatora (odavno sam navikao da malo ljudi zapravo nastoji pročitati ono što je autor htio reći), diskusije žestinom uvijek dobiju na konstruktivnosti. Iliti vrijednosti.

Razlog je osobne prirode, nazovimo ga pokušajem pomirivanja razuma i malih majmunčića u istoj pjesmi.

Dakle, nadalje se bavim glazbom. To mi i dalje ostaje veliki gušt, bez obzira na čitanost postova.