petak, 26.05.2006.

Pobjeći od očeva

Zanimljive susrete sam imao prekjučer. Dvije mlađe žene koje jako rijetko viđam.


Priča prva

Prva od njih dvije bila je moja prva cura u životu. I ne mislim pri tome da je prva s kojom sam imao seks. Nisam. Nisam još. Nisam s njom.
Bila je to prva cura s kojom sam prošetao gradom držeći ju za ruku. I jedna od jako rijetkih takvih. Taj dio mi sigurno fali u životu. Šetnja gradom dok se s curom držim za ruku.

Bio sam tada nabrijani mladac, počeo sam raditi jedan posao koji je dobro krenuo, imao sam auto (sasvim pristojan za dvadesetdvogodišnjaka čiji otac nije neki jebeni guzonja), imao sam uvijek u džepu za cugu i bjesomučno vozikanje po gradu. Moj auto nije znao krenuti da gume ne zaškripe. Tek toliko da imate jasniju sliku mog mentalnog sklopa u to vrijeme.
Ona je bila konobarica u malom lokalnom bircu. A ja sam izigravao frajerčića (što nisam bio) i uspio sam ju "sklepati" za izlazak. Imala je dugu crnu kosu do guze, strukić kakav se ne viđa svaki dan i facicu koja mi je bila najljepša na svijetu. I jedina cura u mom životu koja uopće nije imala sise. No to me nije smetalo da se zaljubim kao mali majmun.

Ali... Nije ni tjedan dana prošlo a ja sam dobio nogu. Bez objašnjenja. I boljelo je. Jer sam se zaljubio kao mala budala. Jer mi je samo ona bila u glavi danima.

I tražio sam krivce u drugima jer od nje nisam mogao dobiti ni riječi. Mislio sam da je netko nešto loše napričao. Mislio sam da je kriv njen bivši kojem nije bilo svejedno. Htio sam se tući s ljudima. Napravio budalu od sebe.

Ali već za mjesec-dva sve je bilo jasno. Mala se ekspresno udala za vlasnika birca u kojem je radila. Za čovjeka bar 15 godina starijeg. Ružnog i zlog tipa kojeg nitko nije volio.
Tada mi nije bilo jasno, kasnije sam polako počeo shvaćati. Ja sam tada bio previše izgubljen i nezreo za curu koja užasno želi pobjeći od kuće i oca koji je bio izrazito neugodan i nikad trijezan.

Kad god sam ju kasnije viđao u gradu, izgledala mi je kao puštena s lanca. Kao da bi najradije proždrla cijeli muški rod, ili barem one njegove predstavnike koji su joj od muža ljepši i mlađi.

I prekjučer se ona tako smješka i pozdravlja. Ide s kćeri u poštu. To joj je najmlađa, najstarija ima već 12 godina. Ima ih tri. Koje će možda jednog dana isto tako bježati od oca idiota.

I gledam ja tu svoju ljubav... Sad ima sise, al su joj zubi malo "načeti". I nema više dugu kosu. I ništa mi se na njoj ne sviđa.

I da ju nisam sreo, ne bih se nje sjetio ni u ludilu.


Priča druga

I dok sam tako čekao u redu u pošti, s moje desne strane približila se lijepa žena tek zašla u tridesete.
Znam ju. Nije se puno promijenila u zadnjih deset godina. Bavila se manekenstvom, trčali su za njom.
Dobro se sjećam njene veze s nezrelim i neozbiljnim dečkićem koja je završila slično kao i moja veza iz prethodne priče.
Razlog je bio potpuno isti. Otac idiot od kojeg treba pobjeći što prije nekome tko će biti jači od njega. Otac za koga se znalo da ponižava i fizički zlostavlja cijelu obitelj. Otac koji je znao zatvoriti sina u "samicu" improviziranu u pušnici za meso. Otac koji je znao dovest kurvu s kolodvora i natjerat svoju ženu da gleda kako se njih dvoje zabavljaju. Otac koga se bojalo pola ulice.

Znao sam da se udala i da je tu u gradu. I nikad ju nisam vidio osim pred kućom.

Pogledala me je i kratko pozdravila. I nastavila gledati u pod. Gledao sam veliki plazma-ekran negdje tamo preko njenog ramena i krajičkom oka registrirao položaj njene glave usmjerene k meni. I kad god sam pogledao u njenom pravcu taj pogled bi se opet zakucao u pod. Jer ona ne smije gledati muške. I ne daj bože da joj se neki obrati. Jer onaj njen možda izviruje iza ugla.
I jer će biti belaja kad dođe kući.

Ipak je bolje da to malo slobode koju je dobila odlaskom u poštu provede što bezopasnije. U protivnom zna što ju čeka. Znala je i njena majka.

Znat će možda i njezina kći.