srijeda, 21.03.2012.
Čudesna stvar #112 - Čudna stvar koja ti presiječe dan
 Čudna stvar koja ti presiječe dan Gledala sam jučer na Radničkoj, taman oko pola 5 kada se svi vraćaju s posla nervozni i umorni, kada je gužva i trubljenje i kada je sve ono što inače izbjegavam, dakle gledala sam jučer žonglera kako se igra pred automobilima zaustavljenim na semaforu. Vrtio je te svoje čunjeve, bacao ih u zrak, poskakivao amo-tamo dok su ovi stajali na semaforu i vjerojatno - kao i ja - gledali u njega. Kad se upalilo zeleno, pojurio je nazad na pješački otok, djevojci koja ga je čekala - s hulahopom. Ne znam zašto me toliko razveselio. Možda volim ljude koji nose u sebi tu iskru djetinjeg ludila. Koji će se igrati, riskirati da ispadnu smiješni, da se nešto loše i nepredviđeno desi. Ili je naprosto smiješan, onako radosno smiješan. Volim te stvari koje se dogode izvan planirane matrice dana. Stvari poput ciganke koja me uvjeravala da mi treba pogledati u dlan. Ili poput dečka s kojim sam jednom jela kisele krastavce na podu fakulteta. Takve stvari. Mala ludila, male proplamsaje pokazivanja srednjeg prsta predvidljivom toku života.  |
