srijeda, 15.02.2012.
Čudesna stvar #99 - Zagreb noću
 Foto: Zvonimir Ferina Zagreb noću Najviše volim kod Zagreba što mi noge same nalaze put do poznatih odredišta. Pustim ponekad da me nose njegove ulice, kamo me već treba odnijeti, i čekam da se moja stopala i Zagreb usuglase oko toga kamo ću. Dugo već ne živim ondje i dugo već zagrebačke ulice više ne udaraju onaj ritam mogućnosti i uzbuđenja. Sada su samo ulice koje me, ponekad više, ponekad manje, ali često, stvarno često, ispunjavaju ljepotom. Posebno noću. Ako ste ikada promatrali Zagreb s neke visine - a ja sam živjela na 16. katu nebodera - znate da odozgo izgleda kao golema, uspavana životinja, kao nešto što pulsira, diše, ključa od života. Lijepa je to misao. Ponekad se noću vozim kroz Zagreb i ponašamo se - Zagreb i ja - poput para na prvom izlasku. On meni pokazuje svjetlucanje ulica i pretrpane kafiće, dim i smijeh, pokazuje mi maglu koja se valja po asfaltu i palucanje zvijezda na nebu. A ja slušam njegove priče i smijem se njegovim šalama i opet se iznova zaljubljujem u njega.  |
