Provesti ljetnu večer na obali, uz more
Znate na što mislim? Sparkirati se negdje na obalu, što dalje od šetališta i ljudi, i brbljati, smijati se, pjevati... sve dok se u daljini nebo ne počne svijetliti, poprimati sve svjetlije nijanse plave. Nikada nisam bila preveliki ljubitelj bučnih klubova ljeti, ali jesam ovakvih noći i večeri. I nije to pijanka uz more, niti je riječ o privatnom tulumu - često su se društva spajala, povezivala, pretapala - i najčešće je to bilo nekoliko sati provedenih u brbljanju i pjevanju uz neizostavne gitare. I gledanje u zvijezde - moraš gledati u zvijezde.
Nekako smo, ipak, postali prestari za takvo što. Nekako smo to prestali raditi. Što je šteta, najljepše uspomene stvorene su upravo takvih večeri.