ponedjeljak, 18.10.2010.
Čudesna stvar #60 - Ljudi koji ostanu uz tebe čak i kad si najgori
 Ljudi koji ostanu uz tebe čak i kad si najgori Ima onih dana kad si najgori. Preosjetljiv, našpanan, ćoškast i oštar na svim rubovima. Sve shvatiš pogrešno, uvijek je netko tebi kriv, pretrpan si problemima i nevoljama i svim ostalim što čini život. I budeš... pa, kakav već budeš, a što obično zahtijeva ispriku. Navikla sam na ljude koji - kad ja budem takva, a svatko barem jednom bude takav - mahnu na pozdrav i odu. Ili se svađaju. Ili mi tisuću puta kasnije natrljaju nos u moju tu... takvost. Navikla sam na opravdavanja, ispričavanja i okajavanja. Navikla sam da je strašno izgubiti živce, da je strašno pogriješiti, da je strašno biti bilo kakav osim nasmiješen, sretan i radostan. A sada se dogodi da budem takva i da nitko nikamo ne ode. Nitko se ne svađa, nitko ne misli da trebam okajati ne znam kakve grijehe. Okej, kažu mi, danas si takva, što sad. Nije ni to najgora stvar na svijetu. Ili, ako su ti neki ljudi moj muž, onda me zezaju i nasmijavaju i učine da mi taj moj ispad bude smiješan, ali nekako simpatično smiješan, kao što mi je simpatično smiješan sin koji se ljuti na pravila da nema igranja pod satom u školi. Rekla mi je jedna mudra žena danas: to ti je tako kad te vole. Čudaci.  |
