nedjelja, 17.10.2010.
Čudesna stvar #57 - Nedjelja iz crno-bijelih filmova
 Nedjelja iz crno-bijelih filmova Neke nedjelje se probude ljepljive i snene, razvlače se po zraku, po zidovima, po pospanim, umrtvljenim tijelima, po nama. Neke se nedjelje probude crno-bijele, sepijaste, drevne i jednostavno te vuku da se usamiš i osamiš, da zatvoriš oči i ostaneš budan, da planiraš bjegove, da iscrtavaš ulice, da maštaš da si lopov, pustolov, umorni ulični ratnik, neka progonjena zvjer, netko umoran i uništen. Neke su nedjelje filmske, tragične od jutra. Jednostavno odbijaju prihvatiti da su nedjelje, dani za odmor, dani za opuštanje, dani za bivanje, dani za uhvatiti zalet, nego vjeruju da su dani za mračne želje, za sukobe, za nervozno lupanje posuđem i još nervoznije maštanje o jako širokim rijekama, o potjerama, o pucnjavi i o romantičnom kraju na vlažnom i hladnom asfaltu. Neke su nedjelje takve, sudbinske, fatalne, bolne i bolećive, i nekako tim svojim vlažnim prstima izvlače iz tebe svaku tvoju malu snagu. A ipak, volim ih takve, bolesne i goluždrave, maglovite i sive, istrgnute iz prastarih kalendara, popraćene pjesmama koje škripe i stenju od upotrebe.  |
