petak, 15.10.2010.
Čudesna stvar #56 - Listopad
 Listopad Mogla sam, istina, reći da je među 1000 čudesnih stvari jedna od najčudesnijih jesen. Mogla sam reći jesen i svaki bi čitatelj zamislio onu najljepšu jesen, onu narančastog i crvenog lišća, onu bakrom prošaranih šuma, jutarnje izmaglice koja se sporo uzdiže, žarko narančastih izlazaka sunca koji tuku u oči kada prijeđeš most preko Save. Mogla sam napisati jesen i svi bi lako zamislili topliju odjeću uz meku nebesku rasvjetu koja nas sve čini mrvu ljepšima, ugodnijima, nježnijima (ne znam jeste li ikada zagledavali, ali zimska svjetlost raskrinkava sve bore i nepravilnosti, gruba je i brutalna, oštra i nesmiljena). Mogla sam napisati jesen i svima bi nosnice bile pune pečenog kestenja i pečenog kukuruza, bundeva i toplih domova. Umjesto toga, napisala sam listopad. Jer listopad je meni najbolji dio jeseni. Najnježniji, najtopliji, najšareniji. Premazan je nizom boja, preoblikovan u hrđi i bakru. Prošle sam godine svaki vikend provodila biciklirajuć po prirodi i usput fotografirajući svijet koji sam viđala. Listopad je posljednji krik ljepote, trenutak kada priroda posljednji puta pokaže sve svoje boje, svu svoju ljepotu, svu svoju širinu i čitav spektar čudesa koja šire moja pluća. Iznenadilo me tada kako se svijet promijeni, kako boje utihnu u samo tjedan dana, kako svjetlo padne i taj se prirodni tulum jednostavno umiri. Listopad je predivan dio godine, predivan na način kao što su predivna razdoblja prije ratova vrijeme potpune dekadencije i ludila, zabava i kulture, smijeha i razuzdanosti...  |
