četvrtak, 14.10.2010.
Čudesna stvar #54 - Samoća
 Samoća Dok sam bila mlađa, bilo mi je nezamislivo ne biti u društvu. Nisam tip za velika društva, neprilagodljiva sam na mnogo razina, preoštra na rubovima, svojeglava... nisam tip koji poštuje društvene klišeje, nisam tip koji voli beskonačno čavrljanje o ničemu, znam da je glupo definirati se onime što nisi, ali eto... Oduvijek sam tražila nekog da me razumije. Mislila sam, glupo možda, ako nađem nekog tko me razumije i s kime mogu razgovarati, onda će sve sjesti na svoje mjesto. Njegovo veličanstvo razgovor... Danas pohlepno uživam u svojim trenucima samoće. Uživam u jutarnjem ili večernjem trčanju po pustim brdima koja okružuju moj grad. Uživam u noćnim šetnjama. Uživam u večernjoj vožnji po mraku, zamišljajući svakojake užase koji vrebaju iz mraka. Uživam u tišini, u svojim mislima, u svojem vremenu, makar ništa ne radila. Uživam biti sama sa sobom. Ponekad se usamim toliko da mi se čini da su svi drugi ostali predaleko iza. Da se prostor između mene i tih drugih nepromjenjivo povećao. Kao sada. Nije ugodno, ali nije ni bolno. Na posljetku, sve ima svoj rok trajanja, a ja mogu promijeniti mnogo toga, ali ne i osobu koja jesam. A ta osoba voli svoju samoću.  |
