četvrtak, 14.10.2010.
Čudesna stvar #53 - Teško vrijeme
 Teško vrijeme Nisam se (pre)dugo javljala ovdje. Nije da sam zaboravila na blog: ovaj je post započinjan nekoliko puta dosad i svaki je put ostavljan nedovršen. Jednostavno se dogodilo ono što se najčešće događa - život. Imala sam fazu ubrzanog življenja u kojoj mi nije ostajalo više od pet minuta dnevno za odmor. Imala sam fazu potpune bezvoljnosti i očaja. Imala sam i fazu beznađa. A onda sam imala i fazu ustajanja s poda i odlučnog kretanja naprijed. Nikome, vjerujem, ne moram objašnjavati na što mislim kada kažem da je vrijeme teško. Nedavno sam provela poslijepodne s prijateljicom koju rijetko viđam i umjesto da se radujemo susretu, dio našeg razgovora utrošile smo na razgovor o svijetu koji nas okružuje. Razumljivo je to, naravno da jest. Veći dio svoje energije trošim na rješavanje vrlo prozaičnih, svakodnevnih pitanja - o čemu bih drugome pričala? Moja draga prijateljica nedavno me tješila riječima: kad padnemo na dno, ekspresno nađemo način kako da se vinemo gore. Ona mi, naravno, ne želi pad na dno, ali me podsjetila - slikovito, kako to samo ona zna - da ću najbolja rješenja smisliti kada mi se bude činilo da rješenja uopće nema. Moje teško vrijeme još traje. Ponekad se sjetim kako sam u gimnaziji raspravljala o istinitosti one da su okovi krila da se brže leti. Često mi se čini da je to samo jedna glupost koju si govorimo da bi manje boljelo. Često si govorim da se na cilj mnogo brže dođe bez da mi netko cijelo vrijeme stišće kočnicu. Često si govorim i da ne mogu više, da bi vrijeme bilo da netko drugi povuče. Ali zapravo znam, cijelo vrijeme jasno čujem taj glas koji mi govori - poletjet ćeš, samo budi strpljiva, ovo je zalet, ovo je odmatanje jedara, ovo je priprema za plovidbu i sve si korake napravila da bi u toj plovidbi uživala.  |
