1000 čudesnih stvari

petak, 13.08.2010.

Čudesna stvar #38 - Mediteranske ulice

Image and video hosting by TinyPic
Mediteranske ulice
Imala sam 19 godina kada sam prvi puta s velikim društvom otišla na ljetovanje. Odabrali smo Starigrad na Hvaru i putovali čitavu noć do Splita. Danas se vlakom do Splita može doći za nekoliko sati. Tada smo putovali čitavu noć, natisnuti u kupeu, drijemajući, pušeći, smijući se, uzbuđeni i sretni.
Bila sam u Splitu i prije, dolazila sam često i poslije. Ali taj dolazak, tog jutra - a vlak je na splitski kolodvor stizao prije 6 ujutro - učinio je da mi se u oči odjednom slije svo šarenilo tog lijepog grada. Tada je još riva bila prava mediteranska, šarena, s gomilom šarenih tendi koje su slijedile jedna drugu, uz prepunu luku ljudi, brodova, zvukova, boja...
Mediteran je šarenilo. Mediteran je gužva, buka, šareni prozori, šarene kuće. Mediteran su glasni ljudi i žene koje pričaju podbočivši rukama bokove, Mediteran je unošenje u lice, Mediteran su bake u crnini koju ne skidaju, svoj znak težine života, i okrutnosti života ponekad, Mediteran je ona nepregledna masa ljudi koja došljake u Split dočekuje na kolodvoru s komadima kartona na kojima je krivudavim i kvrgavim rukopisom ispisano "Zimmer frei". Mediteran su stolovi na ulici i ljudi koji sjede na ulazima kuća, Mediteran su bakice na onim niskim stolčićima od debelog drva, kamene ulice kroz koje se probijaš, nepristojni konobari i neizbježna domaća glazba koja trešti iz kafića, Mediteran su tamnoputi mladići koji šetaju isprsivši se, napeti i snažni, mladost koja ti se drsko objavljuje u lice i šepiri. Mediteran su i brkate žene na tržnici koji ti bez imalo zadrške saspu u lice što misle o tebi, tvojoj mladosti, tvojim načinima.
Obožavam taj šušur, svaki njegov dio. Obožavam lijen način na koji govore, obožavam usporenost kojom rješavaju stvari, obožavam cijeli taj koloplet boja, svu tu povijest koja se steže oko njih, koju nose kao amblem u držanju, hodu i govoru, a istodobno se ponašaju kao da je nevažna i slučajna.
A najviše volim tu paletu boja i šarenila, taj branik od mraka i jednoličnosti, tu zastavu koju pletu - prozor po prozor, tendu po tendu, ulicu po ulicu - preko čitavog grada, tu zastavu prkosa protiv jada i tuge, a pomalo i protiv svega onoga što mi sjevernjaci donosimo sa sobom, naše uljuđenosti, naših manira, naše pristojnosti, našeg krzmanja da uzmemo što želimo uplašeni da bi nam se moglo dati.
Image and video hosting by TinyPic
- 11:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>