1000 čudesnih stvari

Biti dijete... u glavi
Razmišljala sam jučer (prekjučer zapravo), vozeći s mora, nakon predivnog dana sa sinom, s prijateljima, s morem, ispunjavajući si davnašnji san da zaronim, kako se ja osjećam u glavi jednako kao i s 20, 18, 15, 12. Da, neke su stvari drugačije, nestalo je nesigurnosti, nestalo je bijesa, nestalo je ogorčenja, žaljenja. Nestalo je negativnih osjećaja, ali ostala je sloboda, sloboda u glavi. Sloboda da budeš što želiš, da isprobavaš mogućnosti kao da opet imaš... pa ne znam, 18.
A drugačija sam. Imam obitelj. Imam svoj posao koji mi otima - čini mi se - svo vrijeme ovog svijeta. Imam prijatelje, hobije, želje. Ponekad me sve te uloge koje imam otjeraju u nemir, otjeraju me u onaj nemir od kojeg mi noge plešu, od kojeg mi se putuje, divlja, skače, luduje. Ali često ulovim samu sebe kako, jednako kao i prije 10, 15, 17, 20 godina, gledam iste stvari (zalazak sunca i sve boje neba u retrovizoru dok se vraćam s mora, rijeke uz cestu, krov od grana iznad ceste kojom vozim) i jednako sam sretna, jednako sam ispunjena, jednako sam ja.
Nekad sam mislila da moram biti netko drugi, netko ozbiljan, siguran, odlučan. Danas sam sretna s tom osobom u koju sam se pretvorila. Nekako me - ako ništa drugo - zabavlja ta smotana luđakinja.