1000 čudesnih stvari

nedjelja, 27.06.2010.

Čudesna stvar #27 - Ljeto

Image and video hosting by TinyPic
Ljeto
Dok sam bila mlada ili mlađa, ljeto je bilo doba najvećeg iščekivanja. Gotovo smo vrištali od sreće svakog 21. lipnja (a u to je doba otprilike i službeno završavala škola) i kada se činilo kao da svijet ima milijun različitih avantura uguranih u dva mjeseca dugih dana i prekratkih noći, vrućine, isparavanja s gradskog asfalta i spasa u obliku noćnih šetnji i naglih oluja.
Svakog rujna školski su hodnici otkrivali neko novo prijateljstvo iskovano na vrućem ljetnom asfaltu i uvijek sam se čudila - svakog rujna jednako - kako su se i gdje te različite osobe povezale. Često su ljetovale u istom mjestu ili su duge ljetne tjedne provodile na istom dijelu zagrebačkog betona i čelika, iščekujući uzaludno odlazak na more.
I ljeto se uvijek doimalo nekako nevjerojatno dugo, kao da traje dva godišnja doba, kao da se u njega uguralo sve što vrijedi iz čitave godine.
Ja sam svake godine osvajala dijelove istog otoka i sad mi je gotovo nevjerojatno s kojom sam lakoćom pronalazila sve te neobične ljude, upoznavala se, družila, divljala, upadala u nevjerojatne nevolje... a sve to unutar nekoliko tjedana malo veće slobode.
Danas sam s prijateljicom raspravljala o dojmljivim dijelovima prošlosti i sad kad razmišljam, najdojmljivije ljeto mog života bilo je ljeto nakon mature. Nevjerojatno je što se sve dogodilo tog ljeta: maturirala sam, nisam upisala fakultet, odmah na početku ljeta ostavio me tadašnji dečko i nepovratno mi slomio srce u milijun komada, provela sam dio ljeta s najboljom prijateljicom, zaljubila se ponovno u Pogrešnog, kako to već treba kad imaš 18, dopustila da se MaloManjePogrešan zaljubi u mene i patila, kako već zaljubljene osamnaestogodišnjakinje samo znaju. Tog su me ljeta ljudi zaustavljali na cesti da bi mi rekli kako sam lijepa, a ja im - naravno - nisam vjerovala i nije mi bilo naročito važno. Ako bih nešto promijenila, onda bih to - uživala bih u tim tjednima kada sam iznenada postala vidljiva, i to na neki lijep način.

Autostopirala sam, upala u nevolje s autostopom, pronašla najboljeg prijatelja i ostala jedina slijepa prema stvarnoj naravi tog prijateljstva i sletjela u Zagreb još ošamućena od dva mjeseca ljetnog ludila, još nezaliječenih rana, još zaljubljena, još smušena, još nesigurna oko budućnosti koju sam morala početi odabirati...
Moja su ljeta danas drugačija: vrte se oko mojih dečkiju, oko odmora, oko učenja plivanja, oko šetnji na sladoled... I ne bih ih mijenjala. Jer danas sjedim na terasi, gledam crnu bibavu masu ispred sebe i puštam mislima, nemirnoj glavi svojoj, da me odvede na neka mjesta, da mi osmisli nove avanture. Ljeto je za mene i dalje vrijeme kada postavljam temelje jesenskim avanturama, kada hvatam zalet. I zato je za mene ljeto sjajna, predivna stvar.

Image and video hosting by TinyPic
- 23:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>