1000 čudesnih stvari

Dopustiti ljudima da te iznenade
Dobila sam lijepu lekciju danas. Stigla je u vidu jednog maila koji mi je poslala jedna prijateljica. Prijateljica o kojoj je riječ jedna je od meni najbližih osoba, u onoj nekoj shemi bliskosti ona spada u najuži krug. Pomislio bi čovjek - poznajemo se.
I imao bi pravo, i bio bi u krivu.

A što se dogodilo? Ništa zapravo. Poslala mi je tekst kakav od nje nisam očekivala. A poznajemo se, bliske smo - na ovom stupnju prijateljstva trebale bismo znati jedna o drugoj barem takve osnovne stvari kao što je ukus ili interes.

A u stvari - ne poznajemo se. Kako uostalom prevesti nekome sve one godine, svo ono vrijeme, silno vrijeme koje se nisi družio s tom osobom, a nisi se družio jer je nisi poznavao? Kako pretočiti ama baš sve misli, sve zujave košnice misli, želja, nadanja, strahova... Kako pretočiti nekome sve što si maštao, mislio, čitao, volio? Nikako - čak ni kad ti je najbliži.

Razmišljala sam poslije - začuđena vlastitim iznenađenjem zbog teksta koji mi je sletio u sandučić - kako lako i neprimjetno počnemo podrazumijevati. I ne znajući ljude - znance, prijatelje, suradnike, obitelj, one koje volimo, ma posebno one koje volimo - trpamo u neke pretince i ladičice, uvjereni da to rade neki drugi negdje drugdje, a ne mi, jer mi - vjerujemo - gledamo ljude novim očima, svježim očima, svaki ih dan pokušavamo upoznati, dopuštamo im da nam pokažu kakvi su, tko su, koliko su se promijenili pa makar ih vidjeli jučer, makar se budili pored njih svakog jutra. Lijepimo ljudima kontekste i ne damo im, baš im ne damo, da se od toga odlijepe, nakalemimo na njih svoje ideje o njima kao stara i poderana odijela, a u međuvremenu se promijenila moda i narasli smo, i iscufale su se zakrpe na laktovima i vrijeme je za novi kaput, ali ne damo se i onda, kad se ti naši dragi ljudi konačno otrgnu iz naših šapa i maknu tu krpu koju smo im nametnuli, mi budemo začuđeni. Ne prepoznajemo ih više, kažemo. Preko noći su se promijenili.

Ja vjerujem u radoznalost. Vjerujem toliko da sam valjda prvosvećenica radoznalosti, propovijedam je po svijetu. A opet sam zaboravila pustiti ljudima da me iznenade, dopustiti im da mi daju nove razloge da ih volim. Zato je ovo super stvar - pustiti ljude da te iznenade - jer ti, ako se prestaneš boriti, odjednom pomakne svemir par centimetara ulijevo pa se čudiš slici koja se ukaže kao kakvom Hubbleovom snimku, kao kakvoj nevjerojatnoj ljepoti koja diše i pulsira pred tvojim očima.