Što je bomba?

Da svaki teroristički čin zaslužuje osudu je neminovnost. Kada takav čin pretrpi politička ličnost, razumno i u duhu demokracije jest da takav čin osude i svi akteri političke scene, a poglavito oni koji mogu i moraju biti primjer onoga što i sami promiču i zagovaraju, to su u prvom redu državni dužnosnici, jer će se u suprotnom činiti licemjernima i nevjerodostojnima. Komentirati optužbe na svoj račun predsjednik je u prvi mah odbio, a potom je dao nesuvisli odgovor, da je riječ o terorističkom napadu na Predsjednika Hrvatskog bloka Ivića Pašalića svima je jasno.

Kada se dogodio dotični teroristički čin namjerno sam odlučio ne komentirati događaj znajući pritom da će se sa određenog vremenskog odmaka cijela priča činiti zanimljivijom, tako je i bilo. Pašalićeve sumnje u javnosti su dočekane sa bunilom, a kod prozvanih prihvaćene su sa smijehom, kao da Pašalić nema pravo sumnjati. On ima pravo izraziti sumnju bez obzira na koga se ona odnosila, te se ta sumnja mora se istraživati, nitko ne bi smio biti nedodirljiv, sjetimo se kako je prošao predsjednik SAD-a Clinton kada je u njega bila usmjerena "Lewinski" sumnja. Potom je zapodjenuta do sad bezbroj puta prožvakana priča o Pašalićevu financijeluku, kao da je o tome prvotno bila riječ. Cijela priča još nije poprimila krajnji epilog, Pašalić je najavio tužbe protiv mnogih, među njima i protiv predsjednika, moguće i pred međunarodnim sudom.

Pašalić: "Ne mogu ni nagađati o motivima ovoga napada jer su svi moji odnosi s ljudima, kako privatni, tako i poslovni, izvrsni'.
Jedina osoba koja me neprestano napada, i koja, kad je o meni riječ, stvara atmosferu linča je predsjednik Republike Stipe Mesić. No ne bih mogao reći da ta činjenica ima veze s ovim, doista ne mogu ni naslutiti zašto je ta naprava bačena u moje dvorište.
Ako se išta dogodi meni, mojoj obitelji, mojoj djeci, osobno ću odgovornim smatrati Stipu Mesića koji konstantno u javnosti o meni iznosi laži i širi prijetnje."

Mesić: "Ono što je eksplodiralo nije bomba, bomba je kuća, odakle mu kuća?!"

Medijski i politički linč uistinu može stvoriti takvo stanje koje bi ponukalo na teroristički čin, to i nije neka novost, naime nerijetko su se događali takvi slučajevi širom svijeta, a istina je da je Pašalić žrtva takvog linča jer što u suprotnom znače optužbe i osude onih koji Pašalića svaki puta iznova optužuju bez pokrića, i to u trenucima svoje najveće "moći", što dodatno diskvalificira te osude. Hrvatski blok i Ivića Pašalića istodobno se karakterizira kao nemoćne i beznačajne pripadnike margine hrvatske politike i kao vladare moći iz sjene, što je gospodo, realno govoreći, kontradiktorno i nelogično. Sve po potrebi, kada se zbog nedostatka vlastita znanja, moći i političke volje ili stvarne nemogućnosti, što je pak realnije, ne može uhvatiti u koštac sa desničarem Ivićem, najjednostavnije ga se stavlja u onaj kontekst koji je godinama unatrag sustavno o njemu i stvaran, najednom ta politička margina postaje koncentrat moći, a sam Ivić Pašalić netko poput Harrya Houdinija.

Ne uzimajući u obzir stvarnu i moguću situaciju proizlaska terorističkog čina iz medijskog i političkog linča, tada bi se moglo reći da je Pašalić svojim kategoričkim, isključivim i paušalnim zaključcima kojima bez konkretnih dokaza optužuje predsjednika Mesića pretjerao, dakle jedino zanemarujući stvarne i dane okolnosti.

Na prozivke i izražene sumnje u upletenost u terorističke čine predsjednik se oglušuje i odbija bilo što komentirati, a kada to odluči učiniti, čini to na taj način da prebacuje lopticu sa stvarnog problema, sa optužaba na njegov račun na drugu stranu javno učeći naciju elementarnoj matematici vezano uz u javnosti sporan Pašalićev imetak. Ono što je simptomatično u tom manevarskom prebacivanju problema na drugu stranu i svraćanju pozornosti sa prozivki Mesića na njegov račun jest da je time predsjednik jasno dao do znanja da ono o čemu Pašalić "bulazni" može držati vodu, jer skretanje pozornosti sa konkretne stvari na način stavljanja Pašalića u onaj kontekst koji je o njemu stvoren unaprijed, upravo je potvrda da to nešto o čemu se "bulazni" i postoji, jer predsjednik se u protivnom o prozivkama mogao očitovati u onim okvirima u kojima je i prozvan, a to što je on izašao iz tih okvira samo može biti indikativno, ponavljam, ne želeći razgovarati o onome o čemu je prvotno riječ upućuje na prikrivanje nečega, a prikrivanje nečega upravo je potvrda da to nešto uopće i postoji. Bio je to loš politički potez predsjednika RH.

I Mesić i Pašalić su cijelu priču iskoristili za promicanje svojih ideja, stajališta i mišljenja, a ironično je jedino što je Pašalić medijsku pozornost kao ozebli sunce dočekao na patetičan način, dok je Mesiću ova situacija predstavila jednu u nizu od mogućnosti obračunavanja sa svojim neistomišljenicima na njemu svojstven diskavalificirajući način.

Da je predsjednik mogao bolje reagirati, mogao je. Svojim prvotnim odbijanjem komentiranja izravno je doveo do dvojbe vjerodostojnost predstavljanja institucije predsjednika, jer je on dužan očitovati se, prije svih javnosti po svakom pitanju koje ga se dotakne, a pogotovo ako ga se dovodi u sumnje upletenosti u terorističke čine. Predsjednik se o optužbama morao očitovati na način koji priliči instituciji predsjednika pozivajući se na zakone, pravosuđe i instrumente pravne države, a ne na način na koji je on reagirao, bježeći o merituma, jer je on taj, između ostalih, koji svojim porukama koje odašilje kreira atmosferu i koji je odgovoran prema građanima i funkciji koju obnaša.