NAPAD NA "OLUJU"

ponedjeljak, 14.08.2006.

Trenutak objave video zapisa vjerojatno je politički. Srbija želi lansirati neke svoje ciljeve koji se odnose na sprečavanje revizije Daytonskog sporazuma i zauzimanje pozicija u pregovorima o statusu Kosova. Cilj ovih snimaka je dakle skrenuti pažnju svjetske javnosti, u vremenu kada Srbija gubi
Kosovo, na zločine nad Srbima kako bi se spriječilo ukidanje Republike Srpske. Također, objava se može povezati i sa skorašnjim izborima koji očekuju Srbiju, Koštunica opstaje radi pomoći socijalista. To je ista ona Miloševićeva politika koje se Srbija nikada nije odrekla pa se nastoji homogenizirati biračko tijelo.



DOWNLOAD:
Snimka navodnih zločina nad srpskim civilima (18 Mb)



Na cesti blizu Dvora na Uni pripadnici hrvatskih Crnih mambi pretražuju kolonu izbjeglica u potrazi za naoružanim vojnicima; kamere nisu zabilježile nikakav incident. Snimka navodnih zločina nad srpskim civilima na području Rujevca i drugih mjesta u okolici Gline i Dvora na Uni 7. i 8. kolovoza 1995., koje su prema tvrdnjama srbijanskih dužnosnika i medija počinili, među ostalima, pripadnici hrvatske izvidničko-diverzantske postrojbe "Crne mambe" iz sastava 2. gardijske brigade , najobičnija je manipulacija i pokušaj obmane međunarodne javnosti. U trosatnom videozapisu, koji su snimili pripadnici 505. bužimske brigade Armije Bosne i Hercegovine iz sastava 5. Korpusa, zabilježen je ratni put brigade na području Bosne i Hercegovine te njene aktivnosti za vrijeme "Oluje". Na istoj su snimci i navodni zločini za koje srpski dužnosnici tvrde da su ih počinile združene bošnjačko-hrvatske snage. Bužimska brigada bila je na glasu kao jedna od radikalnijih islamskih brigada uz bok 7. muslimanskoj brigadi iz Zenice. U sastavu brigade bio je specijalni izvidničko-diverzantski odred "Hamze", o čijem ratnom putu i sudjelovanju u ratnim operacijama tijekom "Oluje" govori većina ovog videozapisa.

Zapovjednik brigade bio je brigadir Izet Nanić koji je poginuo 4. kolovoza 1995. prilikom čišćenja terena od srpskih postrojbi tik uz granicu na hrvatskom teritoriju. Njegov pomoćnik Abid Duraković, zadužen za moral i političku djelatnost brigade, odobrio je snimanje ovog videozapisa radi širenja pozitivnog mišljenja o brigadi u tada još podijeljenoj zapadnoj Bosni među muslimanima odanima Fikretu Abdiću s jedne i Aliji Izetbegoviću s druge strane. Česti pokliči pripadnika brigade na arapskom samo govore o radikalnim islamskim utjecajima koji su trebali biti prošireni na čitavu zapadnu Bosnu. Kad je riječ o konkretnim događajima na snimci, a vezani su uz optužbe protiv hrvatskih i bošnjačkih postrojbi, treba reći kako je srpska propaganda namjerno okrenula kronološki tijek spornih događaja, jer je prvo prikazana kolona srpskih izbjeglica u koju ulaze hrvatski vojnici, pripadnici "Crnih mambi", s bošnjačkim vojnicima koje su prethodno susreli na jednom cestovnom prijevoju, a odmah potom prikazano je ubojstvo osobe srpske nacionalnosti za koju se na snimci tvrdi da je civil i da su ga ubili hrvatski vojnici. Ništa od toga nije točno, niti je ubijena osoba bila civil, niti su ga ubili hrvatski vojnici, a niti je kronološki točno snimka prikazana u režiji srpske propagande. Nedvojbeno je na snimkama zabilježeno ubojstvo jedne osobe srpske nacionalnosti. Prema viđenom na snimci, ono se dogodilo kod jednog od napuštenih UN-ovih kontrolnih punktova na granici Hrvatske i BiH u selu Kotorani. Ubijena osoba nije bila civil nego zarobljeni vojnik 39. korpusa Vojske "Republike Srpske Krajine" čija je zadaća bila da dijelom svojih snaga štiti srpsku vojsku "Krajine" od napada vojnika 5. korpusa Armije BiH s teritorija BiH za vrijeme operacije "Oluja". Navodni civil imao je na sebi samo civilnu jaknu, ali ispod nje je bila maskirna odora "krajinske" vojske, a na snimci se može vidjeti kako je prije ubojstva pokraj sebe odložio pušku M-48, tzv. tandžaru. Srbijanski mediji nisu prikazali potpunu snimku događaja, jer bi se vidjelo da je na kontrolnom punktu UN-a bilo stacionirano više srpskih vojnika ubijenih tijekom akcije bosanskih snaga. Vojnik ubijen na snimci izišao je iz skloništa nakon poziva, psovki i vjerskih pokliča pripadnika bošnjačke vojske. S rukama na zatiljku i u klečećem položaju, srpskog je vojnika udario čizmom bošnjački vojnik a potom ga ubio rafalom iz puške.

Nema ni jednog dokaza, čak ni indicije, da su s bošnjačkim vojnicima bili i pripadnici HV-a. To je mogao zaključiti svatko nakon što pogleda snimku, a pogotovo cijeli tim srbijanskih analitičara tajnih službi, i to po govoru, naglasku i pokličima vojnika tijekom ubojstva zarobljenika na kontrolnom punktu. Poluvojne odore, borbene kacige JNA na njihovim glavama, tenisice na nogama, nezamisliv su dio opreme vojnika HV-a. Osim toga, deset minuta snimljenog materijala prije ubojstva točno pokazuje kamerom iz daljine kontrolni punkt UN-a i bunker zaštićen bijelim vrećama napunjenim pjeskom, s koje strane se i čuje pucnjava dok mu bošnjački vojnici idu u susret bez ijednog hrvatskog vojnika. Srbijanski dužnosnici morat će zahtijevati kažnjavanje odgovornih za ubojstvo srpskog zarobljenika na nekoj drugoj adresi, i to u Sarajevu, nipošto u Zagrebu. Druga ključna pojedinost zbog koje se za ratni zločin optužuju pripadnici HV-a zapravo najbolje razotkriva političku pozadinu napada službene srbijanske politike na hrvatski državni vrh, jer na spomenutim snimkama nema apsolutno ničega spornog u postupanju hrvatskih vojnika. U tih deset minuta vide se pripadnici "Crnih mambi" iz sastava 2. gardijske brigade HV-a koji su se s 505. brigadom spojili na cestovnom prijevoju blizu granice BiH te njihov dolazak u kolonu srpskih izbjeglica pomiješanih s vojnicima "Republike Srpske Krajine" kod sela Žirovac. Da su civili bili pomiješani sa srpskim vojnicima, pokazala je i snimka. Hrvatski vojnici su iz smjera Gline došli na jednom tenku i tri terenska vozila i susreli se s pripadnicima bojne "Hamze" iz sastava 505. bužimske brigade. "Hamze" su se susreli s hrvatskim vojnicima tek nakon što su u Kotoranima, 10-ak kilometara udaljenog sela od mjesta susreta s HV-om, ubile srpskog zarobljenika Nakon kraće zajedničke vožnje pripadnici obiju vojski naišli su na kolonu Srba kod sela Rujevac koja se kretala prema granici s BiH. Pripadnici HV-a izišli su iz vozila i krenuli u potragu za naoružanjem i srpskim vojnicima u koloni. Ratne operacije još su trajale, te je upravo činjenica kako se sumnjalo da su srpski civili bili pomiješani sa srpskom paravojskom opravdala dubinsko izviđanja kolone i sprječavanja bijega vojnika s oružjem preko hrvatske granice.

Desetominutna snimka jasno pokazuje da "Crne mambe" nisu pretražujući kolonu vozila počinili nikakve zločine ni povrede ratnog prava. Hrvatski vojnici na snimci nisu udarili ni jednog civila, ni puškom, ni nogom, ni rukom, a čak kad su otkrili da se pod civilnom odjećom skriva vojnik "krajinske" vojske, osim oštrih verbalnih poruka i psovki upućenih vojniku, njemu se nije dogodilo ništa. Civili su morali biti maknuti od traktora, prikolica ili osobnih vozila u stranu ili na obližnju livadu, jer bi u ratnim uvjetima bilo neozbiljno i vrlo rizično tako veliku pomiješanu kolonu civila i vojnika na uskom prostoru pregledavati bez osiguranja. Da se kojim slučajem ispod prikolice pokrivene ceradom pojavio naoružani srpski vojnik i počeo pucati po "Crnim mambama", u odgovoru HV-a na takav napad iz kolone sigurno bi stradali i civili na vozilima. Stoga je odvlačenje civila na livadu bilo posve očekivan potez s obzirom na ratne okolnosti. "Crne mambe" sudjelovale su 18. rujna 1995. u operaciji Hrvatske vojske "Una", kad su prešle preko rijeke Une na bosanskohercegovački teritorij kako bi odbacile srpske snage od hrvatske granice, jer je u to vrijeme HV trebao zauzeti i Banju Luku. Međutim, iznenada je zapovjeđeno da se svi hrvatski vojnici vrate na početne položaje i odustanu od daljnje operacije, jer je takva bila politička odluka hrvatskog državnog vojnog vrha pod pritiskom SAD-a, čiji su zrakoplovi, kako je nedavno izjavio general pukovnik Marijan Mareković, zapovjednik Kopnene vojske, bili spremni bombardirati hrvatske vojnike koji su preko Une već bili u BiH. Pri povlačenju hrvatskih snaga iz BiH djelovalo je srpsko topništvo i poginulo je više od 20 pripadnika 2. gardijske brigade, ponajviše "Crnih mambi" koje su prve prešle u BiH. A 2. gardijska brigada, poznatija kao "Gromovi", za vrijeme "Oluje" zaustavljena je na prilazima Petrinji. Zapovjednik Zbornog područja Zagreb general Basarac, prema nekim vojnim izvorima, nije razumio direktivu za napad, a po drugima je postupio samovoljno.

Umjesto da odsiječe Petrinju i onemogući pokušaj intervencije iz Gline, 2. gardijska brigada nepotrebno je poslana da zauzme Petrinju. Zapela je, izostao je očekivani dublji prodor, a zastoj "Gromova" nepovoljno se odrazio na ritam napada, više-manje cjelokupnog zbornog područja. Nastalu krizu riješio je Franjo Tuđman: prema njegovoj zapovijedi, 5. kolovoza general pukovnik Petar Stipetić imenovan je glavnim zapovjednikom na području Banovine, pod čije su zapovijedanje došle snage zbornih područja Bjelovar i Zagreb. Njegovim dolaskom snage su prestrojene, riješena je kriza kod Petrinje, nakon čega je 2. gardijska brigada krenula u dubinu Banovine prema prethodoj zamisli. Već 6. kolovoza i snage Zbornog područja Zagreb počele su postizati veće uspjehe. U jutarnjim satima oslobodile su Petrinju i veći broj sela, što je omogućavalo prodor smjerom Kostajnica - Dvor i Petrinja - Glina - Dvor. Na područje Banovine ušao je dio snaga Zbornog područja Karlovac, koje su uspješno završile operaciju na pravcu Ogulin - Slunj. Njihova zadaća bila je zaštita zaleđe i lijevi bok 1. gardijske brigade koja je, nakon što se spojila sa snagama 5. korpusa Armije BiH, sa šireg područja Rakovice usmjerena u napad prema Vojniću. Ujutro 7. kolovoza načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske zapovjedio je prekid paljbe na području Vojnić - Vrginmost - Glina - Kostajnica - Dvor, jer je to tražio general UNCRO-a Peter Peeters, navodno jer su to tražili pobunjeni Srbi iz 21. kordunskog korpusa koji se povukao na Banovinu.

Zborno područje Zagreb moralo je pripremiti postrojbu jačine brigade koja se po dolasku razmjestila na širem području mjesta, blokirala ga i dopustila prijelaz preko mosta samo nenaoružanim osobama, a oficirima i podoficirima s pištoljima. Sve ostalo oružje i vojna oprema u nazočnosti UNCRO-a trebali su se predati Hrvatskoj vojsci. Brzo se pokazalo da od dogovora nema ništa. General Stipetić cijeli je dan uzalud čekao srpsko izaslanstvo, ali ono nije stizalo. Procjenjujući da je to varka kojom Srbi pokušavaju dobiti na vremenu, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske povukao je zapovijed o prekidu vatre i zapovjedio nastavak napada radi razbijanja srpske paravojske na području Banovine i izbijanja na državnu granicu Republike Hrvatske. Napad je nastavljen i tijekom dana oslobođena su naselja između Gline, Petrinje i Dvora na Uni.

Od trenutka pojavljivanja vijesti o navodnim ratnim zločinima pripadnika Hrvatske vojske, odnosno "Crnih mambi", pojedini hrvatski mediji sramotno prenose srbijanske tvrdnje kako je spomenuta postrojba zapravo paravojna postrojba. To je daleko od istine, jer su "Crne mambe" elitna postrojba 2. gardijske brigade HV-a zadužena za izvidničko-diverzantske operacije. Pripadnici postrojbe, među ostalim, prvi su probili srpske crte obrane i u teškim uvjetima tijekom operacije "Una" 18. rujna napravile mostobran i prešle na teritorij BiH. Političkom odlukom postrojba se vratila natrag, pri čemu je desetak vojnika i poginulo.

Nacional

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se