srijeda, 27.10.2010.

Po PeeSu








Zove, dakle ponovno glupava;
djetinjaso kao baloni na vašeru
reći će nešto nesuvislo, kao ljubav.

Jeseni joj padaju poput Urala
u butine. Katkad, čini se tužnom.
Kao da čeka astronauta,
možda drugoga pismonošu,
nekog slatkookog oratora.
Ili oca. Ili ljubavnika.

Želi samo čuti ime gospodara satova,
vremena da zamoli, barem napismeno,
da kaže da to nije ona
i da ovaj glas koji joj nalikuje
zasigurno nije njezin. Ni ovoga puta.

Odlazi zauvijek kao i svaki puta
kada zauvijek ode.

Kao da čeka astronauta...

- 18:18 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 26.10.2010.

Ocu za godišnjicu




Image and video hosting by TinyPic




Želim ti pokazati današnje Sunce,
na njemu lijeska se zaostala rosa
što se za čizme prima kada smo prirodni.

Tvoja je smrt već punoljetna,
priprema debitantski pir
sva u crnom zlatu
s nogama u mramoru...
...ali kažu da mrtvi ne znaju
svoju smrt.

Želim ti pokazati svoje dlanove,
prisloniti ih tvojima škakljivo,
da se diviš koliko sam žena.

A ona, bludnica što ne pita za djecu, ženu, kuću,
upire u mene prstom ispod nosa
i grli poput bijesnoga očuha
kosti što se s čeljusti pomijeraju
kada ti ime zagrizem.

Želim ti pokazati sve što želim da mi zabraniš,
ono što se brani kćerima
i da me zamrziš i ponovno zavoliš...

...jer tvoja sam osmijehom,
imenom, grijehom.



23.02.2010., 18. godišnjica smrti Drage Jukičića (1967. - 1992.)

- 23:08 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.10.2010.

Četiri zavađene pjesme





HAMAM


Bijeli svi kao od sjemena,
svih oboje snježni i poderanih koža.
Pitam te i kažeš
tvoje ime znači 'nešto veliko';
što može biti veće od ničega?

Možda bi i mene razodijenula neka majka
i častohlepno me silovala kakvom letvom
napipavajući nevinost
da sam ostala. Ali nisam.

Sjećam se,
stavio si dvije - tri kapi nečega u vodu
i bojala sam se piti
dok nisam tebe vidjela kako to činiš.

Trenutak sam pomislila
kako, ako me ubijaš, ubijaš i sebe,
i učinilo se svejedno
jer više od jednom umrijeti ne možemo.

Smiješno je bilo skriti se pred svima.
Nepotrebno. Simpatično.
Kao da sam ti rekla 'habibi'.

09.08.2010., vlak Slavonski Brod - Zagreb










SUBOTA KOJOJ SE HTJELO U NOVI SAD


Sve htjele bi, ali neka se odvije samo od sebe
nasuprot čarapane i stolarske radnje.
Neka Miriam ostane netaknuta
dok stolar ne napravi svojega potomka nekoj drugoj.

Čeka se znak života,
hinjena erektilna disfunkcija,
glavobolja, možda...

Stalo mu je očigledno;
pokuca na vrata svakih nekoliko dana,
potpiše se u vodenoj pari da ga se sjeti
kada se uplaši.

Valjda će Delfi biti pametniji.

12.09.2010., Zagreb










DJETINJE


- Ne budali. - kaže Princeza
i privremeno stišava napad histerije.
Ispravno je, osjećam da jest. To što govori - na mjestu je.
Neprepričljivo poput partije tenisa kada nestane vode,
predstave baleta kada plesačici pukne tetiva,
ispad shizofrenije,...

Provodi se referendum s dva ponuđena odgovora.

12.09.2010., Zagreb










YAKAMOZ DREI


Doista, ljubavi su tako stravične,
poput slova na zrcalu poslije tuširanja
bez obzira kako i kada ona označavala.

Prvim se sunovratima obratimo
kao da ondje leži ključ
za odgonetavanje čitavog kodeksa
vlastitih grešaka i stidljivih posrtanja.
I prvi pad se učini tek pukim pretkazanjem
onoga koji krvavi koljena na kraju.
Ponekad dlanove, laktove, bradu.

Ostali jednako jednaki kroz sve jednakosti
koje su se pričinile jedinstvenima,
unikatnima
kao pahulje snijega.

Boli kada shvatimo da isti smo
sada, uvijek i sutra.

Kada voljenja ne otjeraju šupljinu
svojom vriskom i uzdahom
i pozdravima dobrodošlice.

Zapravo je fascinantno koliko smo orni
svaki pojedini puta kada
trebamo odlučiti
želimo li s obje noge
zagaziti u isto govno.

13.09.2010., Zagreb

- 22:39 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 22.10.2010.

Pjesme pustinjskim ružama




Image and video hosting by TinyPic



MELEK GHAZI


On, pjeva o njoj koja odlazi,
i što dalja, sve bliža je.

Njegova sanjiva kraljevna
ružičasta, indigo, zlatna
sjejna sedefno nježna
odlazi daleko, daleko,
u daleke daljine.

On, pjeva o njoj koja odlazi
i što dalja, sve bliža je.

Njegova duša oslonjena o njen obraz
što se na pjesmi presijava
kao da želi reći da se vrati, da stane,
obuče se u pješčane velove
do kraja zauvijeka.




Image and video hosting by TinyPic




ZORA U SOUSSU


Neopterećeno, lijeno čak,
Ra proviruje iza ugla,
sugerira da crveno obučem;
pustinja poziva k sebi u gost.

Zavodi istok kao da nikada nisam
pogledala u tom pravcu,
sve žari i gine,
raste i ponire kao da je moje.

Ra mi ne daje mir,
pleše balet po bjeloočnicama,
ubija bogove u sadržaj izrazom.




Image and video hosting by TinyPic




EL JEM


Njegovo se Veličanstvo igra skrivača
po ruševini jednoga davnoga beskraja
i lebdi, te ništama te dovratnicama
kao dijete na ringišpilu - razigrano.

Ništa nije toliko ispunjeno mortalitetom
kao spomenik vječnosti.

Kraljici, što u uglu broji dok se ne razbježimo,
blicaju okice, i ono muško, i ono žensko;
izgleda kao da se rodila maločas
u naplavini iz morske pjene.

Onaj što za moju zemlju čuo nije
ječi u daljini marke naših piva
kao da se moli boginji plodnosti -
"Dušu na pazaru,
nosite, sve nosite! One dinar! One dinar for you!"


Kraljica umalo skreće s puta,
ondje, a rekli su da ondje možemo nestati,
sunovratiti se u neznane lekseme,
ogrnuti se pašminama,
sjesti i plakati.




Image and video hosting by TinyPic




PUSTINJSKI RIM

U ime ruže, stadosmo blaženi nigdje i nikada,
goli smo, masni, s građevinskim materijalom u pukotinama,
a neki se još češljaju noktima -
nedovoljno su lijepi. Užasni. Isfrustrirani.

Utvare bježe od lavova,...
jedne od drugih se izmiču
žešće nego od života.

Ginu za kruha, ginu za igara
kao za stvarni cilj: za domovinu, za djevicu.

U ime ruže, pustinjske ruže,
stadosmo prokleti u nigdje,
u nikuda stali smo,
odapeli i uskrsnuli,
naglo smo se trgnuli
sa grčevima u rukama
kao da smo metastaze gladi i žeđi, i gladi...




Image and video hosting by TinyPic




PUSTINJSKA RUŽA


Ne zavoli se dušom, uhom i okom,
koliko svime što u buketu načini čulnost,
taj najtiši od spokoja
za koji neki kažu da ga ima i na glečerima.

Kada nemirna ženska ruka zgrabi pijesak
u kojemu samo ono jest i ono nije
i umiri se u općoj milini
bez zlosutnog zrikavca, bez siktaja gmazova,
iako se gotovo više i ne sjeća
lica koje ju je odnijelo.

Gotovo je. Sanja škorpiona kako oslobađa život smrću.




Image and video hosting by TinyPic




KUSKUS


Bezokusno, a trži se pod 'extra',
DaDa ga priprema s osobitom strašću
i skupa se pravimo da je gozba veličanstvena,
da šaran je imao krila, a gica svirala tonove solmizacije.




Image and video hosting by TinyPic


Urupili se,
stavili podove nad glavu,
obojali pećinu bijelim krečem.

Sinčić spava na ćilimu,
kćeri gledaju CNN,
muž puši i sjedi, sjedi i puši,
majka melje žito,
skriva skuter u šimširu,
bere datulje i crkava.




Image and video hosting by TinyPic




MEHARI


Hatšepsut je ovdje bila lijepa
uz fatamorgaske preslike Tezejeve borbe,
uz GAME OVER na Nintendu.

Ovdje ne postoji strašna jeka predstojeće smrti
jer ovdje nema tona.

Svemir je zaspao kornjači na leđima
i sav djetinji, češlja mi obrve
dok lebdim na površini vode.

Vidim oči onog crnca što stoji u sjeni,
vidim mu i zube kada se nasmije
trenutak prije nego kaže nešto diplomatski nejasno
nakon čega ga otpravljam u startnu poziciju.

Hatšepsut je ovdje bila lijepa
jer su i majke ovdje lijepe
jer sam i ja ovdje bila lijepa.




Image and video hosting by TinyPic




NEBO IZNAD SAHARE


Sutonu, stoj nepomično,
namjesti se i poziraj
da te gledam lijepog poput klizačice na ledu.

Stoj, pa makar me nikada ne vratio
ovaj prerušeni otimač na crnom konju,
barbar koji se smije dok vrištim na svom jeziku
i grudi mi iskaču iz rebara.

Nepomično, sve dok ne izrežu rupu u pijesku
pod krivim imenom
jer ovdje ne znam kako se zovem.




Image and video hosting by TinyPic




HODAJ, BEDUINU, HODAJ


Beštije, samo žude i spominju
kojekakva sakaćenja, odsijecanja kažiprsta,
što sve ne...

Nemojmo razmišljati ni o čemu.
nego nauči me svojemu jeziku,
nauči me neku pjesmu o Allahu -
pjevat ćemo tvojemu bogu
kada već svojega nemam.

Naučit ću te samo bitne riječi;
govorit ćeš "Hvala.", "Ljubav", "Majka".

Rukama ćemo si objasniti
zašto smo oni koji jesmo
ići ćemo šutjeti i žmiriti.

Samo hodaj
jer dok se zvijezde prikažu
već više nećeš znati kako se zovem.




Image and video hosting by TinyPic




ALI BABA


Poklon, "gift", kaže,
uzde joj plave pušta u dlanove,
a lijeni dvogrbi mužjak
luta stranputicama
tražeći meleme i mirodije
u suhim grančicama
za kojima drugi život ne bi ni pogledao.

Njezin, gazelin,
ali ona ne poznaje naredbe
u tim riječima
pa se prepušta boemskom kasu
u smjeru kazaljke sata,
brzinom smrti kozmičke klepsidre.




Image and video hosting by TinyPic




SNIVAJ, TIŠINO


Jesi li nas čula, Milozvučna,
kada smo te pravili gluhom
mježeći mračnim labirintima
u plitke tjelesne užitke?

Cjelovi, kao ukradeni, tako su kratko trajali.

Više mi ego pati, Helen,
no što mi se duša cijepa,
no što suze teku;
pati, Prokleta, pod teretom spoznaje
da ne može izgovoriti moje ime.

Jesi li čula, Mila,
kako smo se ukrali?




Image and video hosting by TinyPic




OTMICA


Ti ćeš se iznenaditi
kada te na prevaru povuče na leđa
rasnoga arapskoga konja
sjajne crne grive.

Vrištat ćeš i strahovat smrću svojih grudi,
a oni će pljeskati njegovoj
lisičjoj dovitljivosti.

Umalo, zauvijek ostaješ klinom
u mjestu gdje se rodio i umro mir.




Image and video hosting by TinyPic




SVITANJE NA DINAMA


Pogleda Kraljicu - i ona umalo zbunjeno spaja kažiprste na prsima.
Princeza uvidje da nije sama.

Još ih je zasjelo u plastično utočište
i gleda rađanje zlatnog diska,
zijevanje Ra u zoru.

Nezdravi, punih zubiju sna,
okupili se povodom novoga dana,
sokoljeg jutra, migoljenja škorpiona.




Image and video hosting by TinyPic




ŠKORPION I SOKOL


Malena, gledam joj loknice
gdje se s maramom bore
za njezino lice.

Škorpioni su ostali slabi,
a, vidim, svejedno joj nije
kada pretrči preko dlana.

Sestrica, pruža mi sokola
na nadlanicu,
oči joj govore neka pazim,
krhak je teret, ali grebe i boli.

Loknice njezine zatim pogibaju u mojemu pazuhu
dok joj čelo ljubim i obrve mrsim.




Image and video hosting by TinyPic




KROZ PUSTINJU


Nisi još vidjela gejzire,
glečere kako vode ljubav,
željna svega, a odlučuješ
u fini pijesak što se prstima sipa
kao da je voda ili krv,
zaroniti licem duše
i pokopati svu bit, sav stih, svo sjeme.

Tijelo će tvoje vapiti
za svojim imenom
i lutati planinskim masivima
kao kokoš bez glave dok ima krvi.

Ovo mjesto je tvoje,
ovdje se čuje osmijeh zvijezda na francuskom
koji ćeš od danas tražiti
u svakom lutanju koje te dopadne.

Ovdje je tvoj dah uronio stopala,
a oči urasle u svjetlost.




Image and video hosting by TinyPic




VRISKA U HAREMU

I smijeh može uznemiriti,
ulupiti radosnu jezu u rupice na obrazu,
ugristi za jezik velikim krvožednim ustima.

One vrište od smijeha, od smijeha se guše.

Orgazam na komandi dvostrukog mjenjača
koji nipošto ne jenjava,
iako Fortuna spava u snu intimnoga razgovora.

Njegova se glava klati
u ritmu rađanja prostora.
Roblje šuti s pristojnim osmijehom
dok gospodar slini po svojoj komi.

Razonode su postale histerične,
trbusi ih bole od arlaukanja;
Das Messer! Wo ist das Messer?!




Image and video hosting by TinyPic




TISUĆU


Ubija te, zar ne,
spoznaja da tvoja blaga ne vrijede?

Onome tko ništa ne očekuje
svaka ugoda dolazi kao novogodišnja zabava
u travnju -
ljubazno pretjerivanje, ali suvišno.

Djevojka s barutom u nosnicama
razumije njegove prohtjeve
(ta i sama je nerijetko bahata),
ali ne želi njegove divlje mačke
koliko god
pitomo one prele i kvasile njuške u mlijeku.

Djevjka sa barutom u nosnicama
želi postati beskraj razdruženih kvarkova,
crpsti se iz silicija i u njega se raspasti.

Njezin otac, zabavljen je
odbijenicama koje otiskuje preventivno
jer ove je godine u zenitu,
lijepa kao Sicilija s prozora aviona.




Image and video hosting by TinyPic




VOZI!


Ona će ga potapšati po ramenu,
a on će se u retrovizoru
unatraške zagledati u vrisku.

Na mahove, sve će podsjećati
na koitus,
zvučat će vulgarno i neprimjereno,
svaki "Ah!" i "Oh!" i "Uh!"
zvučat će kao element bračne intime.

On će voziti brzo
slušajući njihove povike
"Gas!" za koje ne moraš biti poliglot.

Ona će ga potapšati po ramenu,
"Habibi!" - reći će
i nastaviti se nepomična prevrtati.

Malo se migoljiti.




Image and video hosting by TinyPic




HOBI


Teško je nadmašiti dar
kao što je snijeg u travnju.

Obećavaju se potomci žirafa,
vile u savani i gorju s imenom Zemlje.
Uvjereni su da se još uvijek priča
da ona je zvijezda. Stoljećima niti govora.

Odriču se Wall Streeta;
ljubav košta dinar, milion,
euri, tolari, lire... ime minule pojave na nebu.

Nakit, kava s mlijekom,
skupe i ružne tašne i novčanici
vrlo su jeftine kad zbrajaš i oduzimaš monade.

Vrijednosti su onakve kakvima ih načinimo,
nikad same od sebe ili sebe radi.




Image and video hosting by TinyPic




ŽAD


Mamin dragulj
vera se po meni kao po labilnoj lijani
bez imalo straha od mučnine, visine.

Doživjela je sve što će zaboraviti,
a vrijedi sjećanja.

Iz Zagreba je, govori,
dobro je, povratila je,
ali dobro je -
bolje od onih koji nisu.

Tirkizni monstrum iz dječjeg ormara,
ona se smije kao plavuša,
ona postavlja pitanja zašto,
ona još uvijek zna tko je.




Image and video hosting by TinyPic

- 16:32 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.10.2010.

Dva zapisa iz Café Maurea




Image and video hosting by TinyPic




I.

Šiša i dim uronjeni u zidove kavane;
kao da slutim pogled Rusa na zatiljku
one noći kada smo ušli
u mračnu sobu
i samo su irisi bljeskali
kao sige na rini na Božićno jutro.
Dolar za ples, dinar za ljubav
i šačicu prozirne laži.
Sada, pitam se, smirena, tiha,
stane li 'zauvijek' u sjaj očiju,
ono prvo rukovanje
kada pružimo u nigdje dlan,
patetično i puni nade
govorimo svoj naziv
i očekujemo isto
od diabola, sheitana, ljubavnika...
kojega ćemo se sutra posramiti.




Image and video hosting by TinyPic

II.

- Budi dobra. - jeka reče zidovima,
zidovi šapnuše lutnji,
lutnja nacrta pjevaču,
pjevač otpjeva trepavicama
i kao da lament bilježe;
noćas sam plakala.
Jedan kristal vrijedi više
od Pacifika nostalgije
u trenutku kada glazba raširi prsa
i nasmije se netko čist,
melek drugačijega osmijeha
od svih i svetih.
Otprhnu prepelice kao feniksi,
samo njihove utrobe porode
još malo nadgrobnih spomenika snova i dragosti.
Prizoveš ni ne osjetivši
sve i jednu zapečaćenu ladicu
u svojoj Narniji
zbog jedne geste
u kojoj nastanu bore na licu.





03.08.2010., Sousse

- 16:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 19.10.2010.

Kad čarobnjak umire




Image and video hosting by TinyPic




Sunshine, utihnuo,
gledam gdje jenjavaš,
zloduše, utvaro, aveti,
iblisu, zvijeri, demonu.

Anđeli su teško izdahnuli kada sam
odlučila postati ostvareno proročanstvo,
nakotiti tvoje potomstvo
kako ne bih bježala sama kroz labirint.
U početku si bio u pravu. Znala sam odmah
da će biti tako.

Sve je moje zadrhtalo, ruka mi se tresla,
pričala sam samo kako bih čula vlastiti glas
kako zvoni. Para tišinu.

Zovite Trećeg! Vrijeme je da ruina
pregleda dlanove.
Želim znati koliko si vječnosti uzeo,
koliko još ostaješ moćan.

Hoćeš li se sjećati ovoga kad umreš?

- 23:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.10.2010.

Tašun - tašun - ta - na - na




Image and video hosting by TinyPic




Sablasno, smješka se zumbulu,
odjeven za prvi rođendan, uči hodati,
još uvijek pruža ocu ruke.
Tašun - tašun - ta - na - na...

A zna da ujaci zgriješe jednako kao očevi.

Šminka se Nepoznatoj razmrlja
poput uljanih boja na paleti
dok se dan u noć prelijeva,
a medicinski otpad potajice uranja u
Savu.



Slavonski Brod, 24.07.2010.



http://www.youtube.com/watch?v=xMVTKOoy1uk&feature=related

- 22:44 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.10.2010.

Dan kad se Tajland ženio








Ne pomislimo kako uzaludno ležimo tihi i nepomični,
kako je vrijeme za jutarnje mokrenje
i za Vesnu Mimicu.
Neka jutra provodimo s rukama pod trbusima,
slineći u jastuk,
mrmljajući nesuvislo planove za futur prvi,
onaj futur odmah.

Okrenem se i vidim ga gdje leži,
promatra strop kao neki Huxley.
Ponovno sam besmislena i nerazumna.

Moramo svašta. Moramo ići. Gehen, schnell!
Ustvari, ništa i nikada ne moramo,
barem nikada onoliko koliko mislimo da moramo.
Voljeli bismo, doista, kada bismo morali ne morati,
i ne htjeti.

Nije zgorega sjetiti se da rad oslobađa samo u masovnim grobnicama.
Je li on Jakob?



09.09.2010., Zagreb

- 15:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 13.10.2010.

Sirup za iskašljavanje









No, Megan, poznajemo se i ti i ja i mjesečeve mjene,
da, sasvim dovoljno da ne dovedemo u pitanje
čustu namjeru, deiksu, logos.
Došlo je vrijeme kada sve što se činilo
prijeđe u jest. Dokidanje granice okvira zrcala.
Sad kad je vidio što i ja,
u istom pravcu kretanja,
imaš moju riječ da ću gledati na drug stranu.
Mrtvi kut će zadržati istosti tek kao atavističke cjelove
u rubu oka. Možda usana. Ili šapta.
Megan, znaju nas već i Darwinove zebe,
jednako krhke kao sjeme maslačka na vjetru,
snažne kao Gibraltar i Kserkso na pročelju flote.
Stoga, suzdrži skepsu, lijepa,
kao grč u čeljusti kada ti izbijaju umnjaci
ili zvuk pucanja prepona na ljuljački. Nije važno.
Pusti me da previdim očito. Previdi to sa mnom.
Boksač, stolar, carinik, iluzionist... ta, postaje isto,
jednako kao ljetna jutra,
samo se Atlas pomiče pod nebom;
Chopinove etide i Mozartov rekvijem -
zvukovi vještine, ili
Bergsonovi vapaji - genijalnost koja oboljeva od ludosti.
Kao i oni, Megan, kao i oni. Iblisi što rađaju osvetu.
Ona se, neizbježno, pravda ponosom.
Zato ne pitaj, lijepa. Nije važno.

- 01:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.10.2010.

Patetični izljev netom iza ponoći


'Dva vetra ne mogu biti u isto vreme na istom mestu.' (Milorad Pavić, Predeo slikan čajem)



Image and video hosting by TinyPic




Zasigurno nisi pomislio da te traži u ljubavima
kao stranac na kolodvoru oči što razumiju njegov jezik.
U toliko je postelja legla od odlaska
da svi pipci na tijelu to pobrojati nisu u stanju
(moćna stvar, ta represija, zar ne?)
i kao da još uvijek je noć,
a dolaziš na njezina vrata pun očajna bijesa
sa sumnjom da te izdala.
Ponesen buncajem vlastita straha
moliš je za ubojstvo iz žalosti;
tuga, tako silna je kada čovjek ostane bez imena.
Poslije svega, tek ruku joj pružaš
i govoriš da ju voliš - nju, kurvu, nju Judu.

A ona i danas... no, zasuzi joj oko
kada govori o tebi kao najtužnijoj elegiji,
pubertetski grijeh čija kazna nikada nije dovoljno plaćena.
Nijedno ime, nijedno lice više nije kao trokut.
Jede svoje meso i ono što bi bilo da je bilo da je bilo...,
kao doručak i ručak
uz sve i jedan odnos ili guranje od sebe.

Voljeti, teško je... i pod Suncem,
i u Sarajevu...





Zagreb, 02.10.2010.

- 11:18 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Veljača 2012 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (10)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (27)
Svibanj 2010 (22)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (8)
Veljača 2010 (22)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (11)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Lipanj 2009 (11)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

By: Vedrana Jukičić


'Čovek ne stari istovremeno uz časovnike, nego ponekad za tri dana više no za godinu.'

(Milorad Pavić - Predeo slikan čajem)


Blog je zaštićen copyrightom©
i nijedan njegov dio ne smije
se kopirati bez dozvole autorice
Vedrane Jukičić.

Kontakt

jukicicvedrana@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se